Ako mogu i heklani tabletići ponovo postati in, a pri tome ništa ne rade osim što kradu pogled s TV ekrana, tako da gledatelji više nikada neće moći istodobno slušati voditelja dnevnika i čitati notifikacije na dnu ekrana, što tek mogu lava-lampe, pitali su se ljubitelji retro dizajna kada su shvatili da je krajnje vrijeme da stisnu gumb stop i malo uspore pogled. I doista, lava-lampe su bile silne popularne u šezdesetima i sedamdesetima, jer imali su ih svi živi – David Bowie ju je držao u studiju, Paul McCartney ju je čak koristio na solo nastupima, a ja sam je držala na podu, gdje sam na tepihu uz francuski prozor znala satima ležati na tepihu i gledati u čaroliju koja se odvijala pred mojim očima.
Retrofuturizam i vjera u budućnost
I zapravo je nebitno gdje ste je držali. Glavno je bilo da su tu negdje, pri oku i ruci da nas podsjete na to kakva će nam divna biti budućnost – sva u oblim i mekim formama, jarkim crvenim i narančastim bojama koje nam odmah dižu serotonin. Uostalom, to je bila i čar retrofuturizma – što smo zamišljali da ćemo se već sutra moći autom zaletjeti preko vikenda na Mars, a nepoznati planet će i dalje biti nekako poznat, topao i mirisati na djetinjstvo. No tijekom godina, oduševljenje bliskom budućnošću je nekako opalo pa je bilo pitanje vremena kada ćemo i lampe u obliku raketa u nekom trenu odložiti u podrum, baš kao što smo morali napustiti snove da ćemo jednog dana postati astronauti.

Epruvete u pubu kao inspiracija
Srećom, bilo je nekih koji su i dalje vjerovali da lava-lampe drže vodu, ali i vosak i sve te divne mjehuriće koji su izvodili akrobatske plesove pred našim očima u slowmotionu i koje smo u djetinjstvu gledali podjednako hipnotizirano kao što su vjerojatno naši preci gledali igru vatre. Ili kao što je tvorac lava-lampe gledao u različito obojene tekućine u epruveti dok je naručivao peto piće u pubu.
Naime, izumitelj lavalampe, Britanac Edward Craven Walker, bivši je pilot Kraljevske zračne snage, zaljubljenik u naturizam i redatelj nudističkog filma pod nazivom “Traveling Light”. A na ovu briljantnu ideju da napravi lava lampe je doista došao gledajući epruvetu, i to ne u labosu, nego u južnoengleskom pubu. Ne znamo što je gospodin Edward prije toga popio, no ideja nije bila loša, a vrlo brzo je rezultirala i patentom – staklenim spremnikom ispunjenim tekućinom i obojenim voskom koji postaje tekuć pod utjecajem topline svjetlosnog izvora i gle čuta – uzdiže se.

Tražimo rezervne dijelove za lampu iz šezdesetih
I tako je rođena prva Astro lampa, koja se i danas proizvodi u južnoengleskom primorskom gradu Poole. Doduše, prvih dvadeset godina je bila dosta uspješna po svijetu, a onda se kao i svaki adolescent morala oprostiti sa svojim prevelikim snovima. I baš kada se činilo da su je svi otpisali pojavila se jedna malo starija adolescentica – tada 26-godišnja Cressida Granger koja je preuzela sve poslove u Mathmosu. Kao povjesničarka umjetnosti i trgovac vintage namještajem, prepoznala je 1989. godine potencijal ovih svjetiljki i postala vlasnica i direktorica Mathmosa.
Od osnivanja tvrtke, svaka Mathmos lavalampa potpuno se proizvodi u Velikoj Britaniji – od kućišta preko staklenih boca do tekućina unutar nje. Svaka lampa se ručno puni i izrađuje pomoću jedinstvene formule koja osigurava svjetlije i čišće boje. Osim toga, Mathmos isporučuje rezervne dijelove za sve svjetiljke od 1960-ih godina. Tek tako ako je netko na eBayu kupio Bowiejevu lampu.

Rave partijaneri vole lava-lampe
Iako je lava lampa tijekom godina dobila nekoliko redizajna te doživjela nekoliko revivala (rave partyji u Njemačkoj su je doslovce uskrsnuli), kakva bi to bila proslava 60. rođendana Astro lampe da firma nije angažirala pet kreativaca koji su predstavili svoje interpretacije izvornog modela. Naravno, u ograničenoj seriji od 600 komada.
Kolekcionarski primjerci
Među njima su Job Smets i njegov Studio Job, nizozemska dizajnerica Sabine Marcelis, slavni fotograf Ranki, londonska dizajnerica i umjetnica Camille Walala te grupa moje mladosti – Duran Duran, a čiji su članovi zapravo najveći fanovi ove lampe. Naime, ne samo što su se nazvali prema zlikovcu Durand Durand iz filma “Barbarella”, nego su na album “Pop Trash” iz 2000. godine uvrstili i počasnu pjesmu nazvanu “Lava Lamp”.
Znamo da nije u redu tražiti predmete koje ste nekome poklonili jer ste mislili da ste ih prerasli natrag, ali ovim putem javno izražavam svoju želju da me nasljednik moje svjetiljke pozovete koji put na kavu i sok, i naravno, hipnotičko gledanje stare lava-lampe.
Naslovna fotografija i video: Canva