Nakon završenog Goldsmith’s Collegea, u dobi od samo 21 godine, Mary Quant otvorila je u londonskom King’s Road trgovinu Bazaar, isprva preprodajući odjeću. No ubrzo je ova ilustratorica počela i sama dizajnirati komade za svoju mlađu publiku i moderne žene te vjerojatno nije ni slutila da će se pretvoriti u veliku kompaniju, a svoj brend proširiti i na kozmetiku te predmete za dom.
Modna revolucija
Pedesetih i šezdesetih njezina je trgovina bila jedina koja je nudila mladenačku alternativu „ozbiljnoj“ odjeći, ali i posebno shopping iskustvo. Mary Quant željela je da njezin dućan bude mjesto gdje će klijenti kupovati, ali i zabaviti se, pa se tamo puštala glasna glazba, točila su se besplatna pića, zbog čega je radno vrijeme često bilo duže od planiranog.
Kad je sama odjeća u pitanju, i tu je Mary Quant donijela mnoge novitete. Premda je nejasno tko je prvi drastično „skratio“ suknje (Mary je tvrdila da su to djevojke koje su dolazile u njezinu trgovinu, a taj se „izum“ pripisuje njoj, ali i dizajnerima Courregesu i Johnu Batesu), činjenica je da je Mary napravila veliki posao u njihovoj promociji u Engleskoj, ali i preko Atlantika. Među onima koji su nosili njezine prepoznatljive kreacije bila je dugogodišnja muza Twiggy, sinonim za modnu revoluciju šezdesetih, Audrey Hepburn, te George Harrison i Pattie Boyd.
„Stvarala sam laganu, jednostavnu, mladenačku odjeću u kojoj ste se mogli kretati, trčati i skakati i radili smo je u dužini koju je mušterija htjela. Nosila sam ih kratke, a klijentice bi govorile: „Kraće, kraće“, ispričala je dizajnerica.
No minice nisu njezin jedini doprinos modnom vokabularu. Kad se govori o nesputanosti i dužinama, Mary je osmislila i vruće hlačice, te kratke kombinezone koje je radila od frotira u primarnim bojama. Ti su se komadi isprva oglašavali kao „underwear as outerwear“, na veliko zadovoljstvo dizajnerice koja je voljela rušiti barijere.
Kao nadopuna njezinim kratkim odjevnim komadima u jarkim bojama isticale su se najlonke i grilonke, koje su, za razliku od dotadašnjih crnih ili u boji kože, bile u žutoj, crvenoj i ljubičastoj.
Među prvima je prigrlila i tada novi materijal, PVC, te u Parizu predstavila tzv. „Wet Collection“ u potpunosti izrađenu od sjajnih PVC komada koja je ostavila snažan dojam na modne urednike i znalce te Mary osigurala prvu naslovnicu za britanski Vogue.
Nosivost i materijali bili su važan dio njezine estetike, pa je najčešće koristila džersej od kojeg je izrađivala kratke haljine u bezbroj boja i krojeva, a jednu takvu, u kombinaciji krem i tamnoplave, nosila je i na ceremoniji primanja odlikovanja kraljice Elizabete II. 1966. godine. Voljela je i tanko rebrasto pletivo, za koje je inspiraciju pronašla u dječjoj garderobi, odjenuvši dječji pulover i oduševila se rezultatom.
Nakon što je unijela tektonske promjene u svijetu odjeće, bilo je vrijeme i za ljepotu: „sad kad je odjeća bila drugačija, lice je bilo krivo“, rekla je Quant. I pokrenula liniju kozmetike u koju je uvela iste vesele boje koje je voljela i odjeći, stavivši naglasak na prirodnost i istaknuvši oči. Još jednom inspiraciju pronašla u djetinjoj razigranosti, dizajnirajući šminku koja izgleda kao bojice i pastele, s jednostavnim ambalažama i prepoznatljivim stiliziranim motivom tratinčice. Predstavila je i liniju njege za muškarce i izdala knjige u kojima promovira svoje ideje ljepote i kozmetike.
Mary Quant je tijekom života primila i brojna priznanja za svoj rad u svijetu mode te je 2015. odlikovana titulom Dame. Preminula je 13. travnja 2023. u dobi od 93 godine, ostavivši iza sebe veliko nasljeđe modnog dizajna koji inspirira generacije.
Naslovna fotografija: Wikipedia, kolaž: Canva
