„Dragi svijete: Ne bacajte ništa jer na dnu našeg smeća leži fermentirana destilacija velike ljubavi. Kamioni za smeće drže cvijeće koje još može krvariti, ljuske i korice koje još mogu dati. Neugodni izdisaji imaju note meda koje se mogu stopiti sa zemljom. A toliko je plutajućih konkremenata, smeća koje se baca u more, prirodnog otpada, ambre, mističnih simbola, stavova primitivnih plemena – to se sada mora ponovno preraditi.
Pa prije nego što bude prekasno, (po)molimo se bogu otpada, našem dragom gospodaru ostataka.
Kraj propovijedi. Ovo je mesijanski miris (u prirodnom spreju, naravno)“, piše o najpoželjnijem mirisu od nepoželjnih sastojaka Etat Libre d’Orange I Am Trash njegov kreator Etienne de Swardt.
Radi se o prvom parfemu s notama jabuke, gorke naranče, mandarine i sandalovine koje su upcyclingom došle iz otpada u svijet luksuznih mirisa.
Održivost u skupim bočicama
Dok moda već godinama propagira upcycling kao protutežu fast fashionu i nepreglednim količinama odbačene odjeće koja se proizvede na godišnjoj razini, parfemska industrija svoje je sirovine počela tražiti na otpadu tek nedavno.
Tako su svoj put od prehrambenih pogona do kristalnih parfemskih bočica pronašle kore naranči i mandarina, jabuke, kakao ljuske, sandalovina i apsolut čempresa proizašle su iz piljevine preostale u industriji namještaja, a tu je i jasmin iz indijskih religijskih obreda.
Ono čega su se brojni parfumeri bojali, a ispostavilo se kao dodana vrijednost jest poseban miris koji mogu imati neke od recikliranih sirovina, dajući kompleksnije arome.
Od zagađenja do miomirisa
Korak dalje ide i novi Gucci parfem Where My Heart Beats iz linije Alchemist’s Garden, za čiju se proizvodnju koristi alkohol u potpunosti proizveden od recikliranih ugljičnih emisija. „Ova održivija proizvodnja alkohola značajno smanjuje potrošnju vode i smanjuje potrebu za poljoprivrednim obradivim zemljištem usporedimo li to s tradicionalnom metodom proizvodnje alkohola“, objašnjavaju u Gucciju.
Zvuči doista kao da se alkemija uplela u cijelu priču, u nekoj suvremenoj verziji te priče, gdje bioreaktor sakuplja ugljična isparavanja iz industrijskih pogona, bakterije jedu zagađenje i pretvaraju ga u alkohol, koji onda služi kao temelj opojnog cvjetnog mirisa.
Uz rizik da zvučim kao sladunjavi optimist: budućnost miriše dobro…
Naslovni vizual: Pexels / Mart Production
