‘Svaki put kada bi se prikazivao kakav novi komad, čovjek je mogao biti siguran će je vidjeti s trima stvarima bez kojih nikada nije izlazila i koje su uvijek bile na ogradi njene lože; s lornjonom, vrećicom bombona i bijelim buketom kamelija. Dvadeset pet dana u mjesecu kamelije su bile bijele, a pet dana su bile crvene. Nikada se nije saznalo za razlog mijenjanja boje. Nikada se Margerita nije vidjela s drugim cvijećem. Zato su je kod gospođe Borjon, njene cvjećarke, naposljetku prozvali Dama s kamelijama, i taj nadimak joj je i ostao.’ Tim riječima započinje roman ‘Dama s kamelijama’ Alexandrea Dumasa d.J. iz 1848., inspiriran stvarnim životom pariške kurtizane Marie Duplessis, a prema kojem je snimljen i istoimeni film s Gretom Garbo u glavnoj ulozi te napisan libreto Verdijeve opera ‘La Traviata’.
Nesretna priča o siromašnoj djevojci s puno stila
Nesretna priča o siromašnoj djevojci s puno stila, a koju će tijekom godina snaći tajne prošlosti, novčani dugovi i koja će naposljetku skončati od tuberkuloze u društvu kamelija i svoje nesuđene ljubavi – toliko se snažno dojmila mlade i siromašne Francuskinje da je odlučila kamelije proglasiti svojim osobnim cvijetom. Bila je to mlada Gabrielle Chanel, koja je preko dana radila kao krojačica šešira, a preko noći kao Coco, plijeneći pažnju zgodnih oficira pjevanjem šansona.
No za razliku od nesretne Marguerite koja je željela i novce, lagodan život i ljubav, Gabrielle Chanel je svjesno žrtvovala svoj ljubavni život za modnu karijeru i mondeni svijet zabava. Njezin prvi ljubavnik, bogati pariški industrijalac Étienne Balsan pomogao joj je novcem da 1910. otvori atelije šešira, dok joj je engleski poduzetnik Arthur Capel umjesto braka ponudio kredit za modni butik. Iako se tijekom godina Coco Chanel zaljubljivala u mnoge muškaraca – Igora Strawinskog, Dmitrija Pavloviča Romanowa, Paula Iribea, čini se da je do svoje smrti 1988. ostala vjerna jedino svojoj prvoj ljubavi iz mladosti – kameliji.
Zašto u Europi nije zaživio čaj od kamelije?
Naravno, bilo je i drugih osoba u povijesti koje su ovaj cvijet podjednako voljele kao i Coco Chanel. Prvi su kameliju ili japansku ružu otkrili europskim pomorci, ne želeći od nje ljepotu već samo novac. Priča kaže da su ih azijski trgovci namjerno zaribali time što su im poslali dekorativnu vrstu kamelije, a ne onu od koje se može proizvoditi čaj, želeći time zadržati prvenstvo na tržištu čaja.
No, tek polovicom 19. stoljeća u doba kada na europskim dvorovima počinju ludovati za egzotičnim stvarčicama iz Kine i Japana, kamelija postaje pravi trend. A otkako je austrijska carica Kristina 1856. proglasila kameliju kraljevskim cvijetom nije bilo bala, haljina, tapeta ni komada porculana koji nije bio ukrašen njenim uzorkom.
No, za Coco Chanel ona nije bila samo puki modni krik, već je imala puno dublje značenje. Za nju kamelija nije bila samo skroman cvijet bez mirisa koji dopušta parfemu Chanel 5 da što više dođu do izražaja, pa niti običan bijeli akcent na maloj crnoj haljini koji će poput bijelih perli podariti licu potreban sjaj. U japanskim pričama kamelija je simbol žrtve i prolaznosti budući da njene crvene latica na snijegu izgledaju kao kapi krvi.
Od Tita do Sarah Jessice Parker
Ako je dakle karanfil bio cvijet proletera, onda je jednostavna bijela kamelija – simbol buntovne mlade žene koja zna što želi od života i mode i za to se spremna boriti. Uostalom, ne treba zaboraviti da je Coco Chanel bila ta koja je oslobodila ženu neugodnih korzeta, skratila suknje, uvela modu nošenja hlača te umjesto basnoslovnih dragulja počela koristiti impresivan, no ipak lažni nakit. Ne čudi stoga da je ovaj cvijet obožavao i Drug Tito naručujući bukete kamelija na Brijune te da je umjetna kamelija na reveru postala svojevrsni zaštitni znak današnjih emancipiranih dama kao što su Sarah Jessica Parker te što je u potpunosti procvjetala ovo proljeće na Met Gali.
Iako je u botanici ovaj cvijet poznat kao jedan od najizdržljivijih, budući da uspijeva u sjeni, na niskim temperaturama te da strastveno cvate punih devet i pol tjedana, čini se da kamelija najbolje uspijeva na Chanelovim kreacijama. Bilo da je riječ 25 000 umjetnih kamelija koje se proizvedu u ručnoj radinosti, o crnom bijelim printevima haljina, ukrasima na čizmama ili divnim beauty novitetima. Kako stvari sada stoje, kamelija u ovoj modnoj priči nikako neće skončati tragično. Štoviše, slutimo da bi zaista mogla živjeti vječno.
