Zaustavite Zemlju, silazim!

I HATE IT HERE: Zašto je 76 milijuna ljudi našlo utjehu u pjesmi Taylor Swift

Lena Ivanović
14.07.2024.

Svi mi ponekad poput Taylor Swift imamo potrebu pobjeći od svijeta i pronaći utočite u svijetu mašte. No je li bijeg valjan način suočavanja s razočaranjem i frustracijom? I ne manje bitno, rješava li bijeg išta kada će nas isti problemi koje smo ostavili iza sebe čekati kad se vratimo? Norveški istraživači sa Sveučilišta Oslo imaju odgovor.

Ne morate biti član društva prokletih pjesnika da naslutite da je svijet ponekad vrlo okrutno i uznemirujuće mjesto i da nam vrlo često trebaju afirmacije, mentori, kao i fiktivni gumb za pauzu. Uostalom, ne bi banke bez razloga imale slogane ‘Vjeruj u sebe’. ‘Ma vjerujem ja u sebe’, rekao bi moj frend, ali meni sada treba i povjerenje banke pa da mi više odobri taj kredit.

Pa ipak, čak i kada imate brdo love na računu i jedna ste od najpopularnijih i najcjenjenijih žena na svijetu poput Taylor Swift ne znači da će sve biti med i mlijeko te da nećete doći u iskušenje napisati pjesmu ‘I Hate It Here’, a koja izražava otvorenu čežnju za bijegom. Zarobljena u svijetu “srednje gradskih nada i malih gradskih strahova” od kojih se osjeća toliko otuđeno da se “boji izaći,” pjevačica žudi pobjeći iz ovog svijeta i pronaći onaj smisleniji, čak i ako postoji samo u njezinom umu.

Dvije vrste bijega

A da Taylor nije usamljena u maštanjima o bijegu svjedoči i podatak da je pjesma “I Hate it Here” preslušana 76 milijuna puta. A gdje je velika potreba tu je i velika znatiželja pa su se tako pjesme dohvatili i istraživači iz Norveške koji se bave idejom bijega. Naravno, ne onoga s otuđenom lovom iz banke. Naime, pitanje koje je zanimalo tim sa Sveučilišta u Oslu je bio je li bijeg valjan način suočavanja s razočaranjem i frustracijom? Rješava li bijeg išta kada će nas isti problemi koje smo ostavili iza sebe čekati kad se vratimo? A odgovor glasi – sve ovisi o motivaciji koja stoji iza našeg bijega, prenosi portal Psychology Today.

U istraživanju prilagodljivih i neprilagodljivih funkcija bijega, Stenseng i kolege razvili su dvodimenzionalni model bijega sastavljen od “samoekspanzije” (prilagodljivi bijeg) i “samosupresije” (neprilagodljivi bijeg). Model se temelji na konceptu “sebstva”, koji definiraju kao “ljudsku urođenu sposobnost praćenja, procjene i razmišljanja o vlastitim prezentacijama, ciljevima i vlastitom identitetu.”

A kada naše vlastito ja dođe u sukob sa svijetom ponekad može ugroziti naš osjećaj sebstva, ostavljajući nas s osjećajima o kojima pjeva Taylor – usamljenosti, gorčine i bezvrijednosti. Drugim riječima, želimo pobjeći. Ova želja za bijegom sama po sebi nije ni zdrava ni nezdrava. Naša motivacija za bijeg čini razliku, a motivacijski načini razmišljanja iz kojih proizlaze dvije dimenzije modela istraživača su “antagonistički različiti”, piše portal Psychology Today.

Bježite li od negativnog ili prema pozitivnom?

Pa u čemu je razlika? Samosupresija je, poput maštanja o prošlosti kada je sve bilo bolje utemeljena na motivima prevencije. U ovom motivacijskom načinu razmišljanja, angažiramo se u aktivnosti kako bismo spriječili ili suzbili neugodne misli i emocije i odvratili se od neugodnih mentalnih procesa. Drugim riječima dok suzbijamo negativne emocije istovremeno prigušujemo one pozitivne.

Samoekspanzija je pak dijametralno suprotna, jer ne suzbijamo emocije već bježimo od negativnih misli tako što kreiramo one pozitivne. Riječ je o bijegu prema nečemu dobrom, umjesto o bijegu od nečega lošeg. Umjesto da prigušuje negativne i pozitivne emocije, Taylor Swift izvodi samoekspanzivni bijegu njezin unutarnji život, gdje se može namjerno izgubiti podiže pozitivne emocije tako da negativne jednostavno više nisu toliko važne. I ne manje bitno – otvaraju novo polje mogućih ideja u koje bi mogli povjerovati vi, ali i sve banke u vašoj okolini.

Naslovni vizual: Taylor Swift Instagram

Pročitaj više

Gosišnji, savršen tajming za svađe

Jeste li znali da par u prosjeku potroši 20 minuta dnevno na svakodnevna predbacivanja, kritike, durenja i svađe. Srećom, tu je i dr. John Goodman sa Sveučilišta u Washingtonu koji nakon svega pet minuta promatranja para u svađi može zaključiti kojem tipu svađalice pripadaju (skupljač bodova, odgajatelj, manipulator, ubojica razgovora, detektiv, psiholog iz hobija) te kako što prije povišene tonove pretvoriti u nešto nalik normalnoj komunikaciji s natruhama razumijevanja

I ne, ovdje ne mislimo na sve one aplikacije i zrcalne kamere na modusu autopotreta koji izdužuju vašu figuru kao dobra čarobna zrcala u shopping centrima gdje svi izgledamo bajno.

Rangirane od najlošijih prema boljima

Priznajte, tko nije barem nekoliko puta čuo ili izgovorio ovu užasnu rečenicu. Uostalom, sama činjenica da morate osobu s kojom ste u vezi takvo što pitati govori da je mnoga toga u magli i sklono interpretacijama te da osoba preko puta vas očito nema hrabrosti reći ono što doista i misli. Srećom, doktorica psihologije Theresa E. DiDonato ne samo da je proučila 7 najčešćih metoda prekida nego ih je i rangirala od najlošijih prema boljima.

Nekada je sve bilo jednostavno. Imali smo pravilo trećeg dejta i to je bilo to. Izlasci su bili zabava i druženje, a onda je online dejtanje postalo tako komplicirano, a savjeti što sve trebate raditi ako želite preživjeti zvuče pomalo kao da moramo preko noći online naučiti krotiti kakvog divljeg tigra, a ne naći iole normalnog partnera koji neće nestati čim napravite jedan krivi trzaj rukom. Istražili smo zašto smo opsjednuti pravilima igre, trebamo li se osjećati nedovoljno spremnim ako nas osjećaji i ranjivost svladaju i tko je kriv ako stvari ne krenu u očekivanom smjeru, a naš ljubavni račun padne u debeli minus.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.