Ima li mjesta za druge u braku, pitanje je koje mnoge muči, a Nicole Kidman se naigrala uloga koje pokušavaju odgovoriti na to pitanje. Naime, kada je prije 25 godina snimila sjajan film ‘Oči širom zatvorene’ Stanleyja Kubricka mogli bismo reći da je sve započelo s običnom fantazijom o drugima. Bračni par ode na božićni party na kojem im se upucavaju drugi ljudi, a Tom potom tješi Nicole da nije ljubomoran zbog toga što je privlače drugi muškarci, jer su žene ionako po prirodi vjerne. No već sutradan previše samouvjeren muž gori na paklenim mukama kada mu žena nakon par dima marihuane ipak prizna da je u nekom razdoblju života bila toliko zatreskana u jednog mornaričkog časnika i da je ozbiljno razmatrala opciju da napusti obitelj. Potresen tim otkrićem, Tom odlazi u jazz bar gdje susreće frenda pijanista koji mu govori o tajanstvenom partyju na kojem mora svirati s povezom oko očiju. A svi znamo da je tajanstveni party samo šifra za swingerski bal pod maskama, a na koji Tom pošto-potom želi ući.
Tajni swingerski party pod maskama
No dok je Kubrickov film bio zamišljen kao još jedna muška Odiseja svijetom seksualnosti, ovoga puta Nicole Kidman je odlučila snimiti film koji će progovoriti o ženskoj seksualnosti i to iz ženskog kuta gledanja. I to bez pompoznih maski, iako je film ‘Babygirl’ premijerno prikazan upravo na 81. Venecijanskom filmskom festivalu i u gradu koji je poznat po dekadentnim zabavama. No za razliku od Toma Cruisea, koji se i dalje ponaša, što na setu, što privatno, kao da mu nitko ne može ama baš ništa, Nicole Kidman se na pressici doslovce tresla od nervoze. Što možda i nije bez vraga, jer ako je film ‘Oči širom zatvorene’, kako se pričalo u kuloarima, na kraju presudio braku između Nicole i Kidman, i to ne zato što su snimanja bila toliko fizički zahtjevna i trajala po 18 sati dnevno, nego i zato što su psihički zadirala glumcima preduboko ispod kože, što bi tek mogao napraviti ovaj film?
A sada i film o ženskim tajnim fantazijama. I to bez maski
Stoga i ne čudi da je Kidman koja je poznata i po tome što voli riskirati te da rado prihvaća glumački izazovne uloge koje će pomalo šokirati i uznemiriti gledatelje ovaj put bila dosta podvojena i uznemirena. Znala je da mora snimiti ovaj film, da su se vremena promijenila, vjerovala je nizozemskoj redateljici Halini Reijn koja je 2022. snimila odličan film ‘Bodies, bodies, bodies’ pa ipak… Kao u nekoj burnoj i toksičnoj preljubničkoj aferi nije bila sigurna kakve bi sve reakcije i posljedice mogao donijeti.
O čemu je dakle riječ i je li film ‘Babygirl’ neka pomalo realnija verzija erotskog hita ‘Pedeset nijansi sive’, a po kojoj je snimljeno i nekoliko filmskih nastavaka, a oko kojeg su se godinama lomila koplja. I ima li uopće smisla snimiti neki erotski film u kojem ti je Antonio Banderas muž (Jacob), a ti ga varaš s duplo mlađim pripravnikom? Na prvi pogled glavna junakinja Romy doista ima sve. Super posao s direktorskom plaćom u firmi koja se bavi robotikom, seksi muža, dvije preslatke kćeri, veliki stan u New Yorku te vikendicu na selu.
U potrazi za orgazmom
Jezikom marketinških kampanja – ona doista ima sve, a što može značiti da sada naprosto treba nešto drugo. Za početak, jedan dobar orgazam koji uporno izostaje. Naime, film otvara scena seksa s mužem, a koji očito nije zadovoljavajući budući da Romy mora u pomoć dozvati i svoju fantaziju, tj. upaliti laptop i prepustiti se mračnim scenama seksa. No kako stvari stoje kratak je put od fantazija o drugima i uzbudljivim scenama seksa, a koje ne bi priznao ni mužu do veza s duplo mlađim pripravnikom Samuelom, koji glavnu junakinju automatski privuče kada na ulici ugleda na koji dominantan način želi dresirati psa.
Igre moći i gubitak kontrole
Nećemo sada previše moralizirati jer previše je filova snimljeno o tim nevidljivim i moćnim silama koje glavne junake vuku prema fatalnim likovima koje možda nisu trebali nikada upoznati, no kako bismo onda znali što se krije s one mračne strane i kako to izgleda kada neki moćan lik pada. Stoga s velikom znatiželjom gledamo kako će se razvijati njihova veza koja započinje u muškom WC-u uz zvuk pjesme ‘Never Tear Us Apart’ grupe INXS pa do izvrnutih uloga moći jer vrlo brzo se ispostavi da je Samuel neka vrsta Christiana Greya, a da je Nicole podređena – od toga da joj u baru naručuje mlijeko koje ona uredno popije preko toga da pužući na sve četiri po podu mora sakupiti krhotine razbijene vaze do trenutka kada je njezin ljubavnik pita uzbuđuje li ju pomisao da joj sa samo jednim telefonskim pozivom može uništiti karijeru i život?
U redu, sada ćemo pritisnuti tipku Stop! jer ovo je ipak erotski triler i ne želimo vam odavati kraj. Iako, bilo je na Mostri i onih gledatelja koji su ipak napustili projekciju Babygirl filma jer im je očito bio predug. Ili ga zapravo nisu mogli probaviti pa tako nikada neće saznati što je bilo dalje i zašto je Nicole Kidman na kraju dočekana s ovacijama te nagrađena kao najbolja glumica na Venecijanskom filmskom festivalu, a ni kako odgovoriti na sva ta pitanja koja otvara film.
Primjerice, smije li žena biti neovisna, snažna, definirati se kao feministica, a u seksu pristajati na submisivne uloge? Što je to veliki orgazmički jaz koji vlada između žena i muškaraca? Treba li žena, kako u jednoj sceni Romy priznaje Jacobu, pristati na terapije koje imaju za cilj ‘normalizirati seks, zašto se tako silno bojimo sami sebi, a i drugim priznati svoje tajne seksualne fantazije te je li Antonio Banderas u pravu kada je na pressici izjavio da smo svi mi zarobljenici naših instinkta i životinje, jer poznato je da u prirodi nema ničeg demokratskog. I na kraju krajeva, je li ovaj film koji je zapravo htio odati počast ‘Sirovim strastima’ zapravo puno bliže poruci filma ‘Oči širom zatvorene’ i rečenici koju Nicole Kidman na kraju filma lascivno šapuće svom bivšem mužu u uho?
