„Radije kolonoskopija nego Facebook“, govorio je davnih dana George Clooney kada su ga pitali zašto nije na društvenoj mreži, kad ga već voli cijelo društvo. Naravno da sam, kao papiga, i ja dugi niz godina ponavljala tu rečenicu, a na Facebook sam išla pješice. Doslovno. Frendica bi nešto pročitala, ja bih se nasmijala ili prokomentirala uživo. A ako je bilo potrebno vidjeti sliku da bi se nešto reklo, digla bih se sa svog radnog stola i pješice uputila do njezina ekrana. Doduše, u međuvremenu sam i ja pokleknula pred zločestim dečkom. Došla sam do njega preko Instagrama i preko ucjene – ne možeš imati business profil ako nemaš osobni. I ne uploadaj tu vražju ilustraciju Roya Lichtensteina, nego dokaži da si čovjek.
And just like that, na Instagramu nas je, dok ovo pišem 2 milijarde, a na Facebooku preko 3 milijarde. I doista se svašta na tom Facebooku i drugim društvenim mrežama, koje su nicale kao gljive poslije kiše, događalo. Od Arapskog proljeća 2011., u kojem su Twitter i Facebook imali ključnu ulogu, do organizacije svih važnih hrvatskih prosvjeda. Sve dok u jednom trenu društvene mreže odjednom nisu ušle u godine i sve postalo problematično. I minica, i grudi, i stav. Doslovno. Ne smiješ spomenuti riječ „koža“ nego „ten“, „dijete“, a kamoli vizualno prikazati dva kruga koja bi mogla simbolizirati bradavice. O izražavanju ženskih sloboda i golog tijela da ne govorimo. Meta bi nas doslovce slala u kaznu i zabranjivala druženje.
Upoznajte ‘Vibes’
I baš dok smo se pitali – ima li uopće smisla nastaviti biti na društvenim mrežama, kada ti više ni vlastiti followeri ne mogu vidjeti sadržaj, a jednom kad klikneš neku fotografiju cure u badiću, horoskop ili „zašto ti se nije javio“, odjednom algoritam pomisli da ti treba hitna intravenozna dostava samo jednog tipa sadržaja, sve dok ne poludiš i ne klikneš Delete All – dogodilo se to da su društvene mreže na neki način prekinule s nama. A novi partner koji je Zuckerberg pronašao sad se još i zove tako cool – Vibes. No da ne biste zamišljali da je riječ o još jednom filteru kojim ćete začiniti selfie, napomenut ćemo da je Vibes dio aplikacije Meta AI, zamišljen kao feed koji vam pomaže „otkriti kreativnu inspiraciju“ uz pomoć umjetne inteligencije. U prijevodu: beskrajna traka AI-generiranih videa koje možete remixati i dijeliti. Nema tu više influencera ni selfieja sa čvrsto stisnutim očima i isplaženim jezikom – samo digitalni ćušpajz od svega što je nekad imalo smisla.
Ono što će „Vibes“ učiniti posebno opasnim, upozoravaju kritičari, jest to što će u njega biti uključeni svi osobni podaci, interesi i kontakti s WhatsAppa, Facebooka i Instagrama, čime će se stvoriti algoritamski zatvor iz kojeg se teško izlazi.
Ako vam to zvuči kao TikTok na steroidima, u pravu ste. Jer društvene mreže više ne trebaju stvarne ljude. Dovoljni su botovi, deepfake lica i algoritam koji zna kada ćete se nasmijati, a kada zastati. Uostalom, već odavno algoritmi društvenih mreža preferiraju samo video sadržaje koji pobuđuju naše prvotne instinkte – i to na onu foru koju je davnih dana skužio Charlie Chaplin: netko je napravio nešto ludo, glupo, smiješno. Ma najbolje, poskliznuo se i pao. Ošišao dugu kosu jednim potezom, a usput je izgledao i lascivno i seksi, a lice mu je bilo u krupnom planu. Za one koji šaljivi kućni video gledaju mute, treba i tekstualno pojašnjenje u voice-overu. Bum, tres! Ovim putem se ispričavamo gospodinu Chaplinu koji je ipak u svojim radovima pakirao i duboke socijalne i egzistencijalne poruke.
Brainrot kao novi lifestyle
Ili, kako je najbolje ovaj fenomen brainrota – kratkih, apsurdnih i potpuno besmislenih videa koji ne služe ničemu osim da nas zadrže još tri sekunde dulje – opisao moj frend: „Gle, srk, ha, ha ha!“ Ni možemo se mi uz pivo smijati svim konzumentima videa, činjenica je da je brainrot na neku foru postao valuta interneta. Jer odjednom više nije bilo bitno što gledate, nego da gledate. Sve dok je brzo, blještavo i bez značenja. U tom kontekstu Metin „Vibes“ nije ništa drugo nego još jedan autoput za AI smeće – sofisticirani način da nas zadrži u feedu koji se nikad ne završava.
Kreativnost je zamijenjena optimizacijom. Autentičnost – personaliziranim feedom. A inspiracija – beskonačnim nizom generičkih klipova koji ne znače ništa, ali svejedno osvježavamo još jednom. I još jednom.
Kad AI preuzme i tvoj ego
OpenAI ide istim putem – nakon ChatGPT-a stiže i njihova društvena aplikacija koja će, umjesto vašeg sadržaja, prikazivati isključivo AI-videe. Da, moći ćete ubaciti svoje lice u generirani sadržaj, kao što ste radili kada ste htjeli vidjeti kako biste izgledali umjesto Angeline Jolie u “Gospođi i gospodinu Smithu” ili kao sirena u rukama Aquamana – a to znači da će vaš digitalni alter ego raditi, plesati i govoriti umjesto vas. Baš kao što se upravo događa i na novim aplikacijama za spojeve, poput japanskog Loversea, o kojima smo nedavno pisali.
Ukratko – ni vaš narcizam više ne treba vašu prisutnost. Pa dovoljno ste osobnih informacija ukucali u ChatGPT preglednik – od privatnih i ljubavnih problema, kožnih bolesti i financija do detaljnog plana prehrane i putovanja. Tako da ste vi sada i doslovce slobodni i možete raditi što god hoćete. Ako uopće više imate znanja, volje i koncentracije.
Samo malo! Kako mislite – slobodni? U redu, izrežirat ćemo neku filmsku scenu. Zamislite svijet u kojem botovi proizvode sadržaj za druge botove, dok ljudi u tišini skrolaju po algoritamskoj pustinji, tražeći nešto što više ne postoji. Nazovimo ga, za potrebe teksta, stvaran trenutak. Da, znamo. Nostalgija je baš gadna bolest. I još od Odisjeva vremena nitko nije smislio neki pametan lijek. No to je možda jedini razlog zašto društvene mreže i dalje zovemo tim imenom, iako prave i dobre društvenosti već odavno nema ni za ispod nokta koji je slijepljen na tastaturi ili ekranu.
A u toj velebnoj pustinji neki se lik jedini slatko u daljini smije dok ide odjavna špica. Je li to George Clooney ili netko drugi – vrag će ga više znati. No možda bismo jednog dana i mogli saznati. Samo kada bismo našli način da se odlijepimo sa stolca na kojem upravo sjedimo i odemo s tog feeda koji nas vuče prema kraju koji nikako da dođe.
