Ivane, kako započinje tvoj dan? Njeguješ li splitski „pomalo“ mentalitet ili te obaveze već od prvog trenutka potaknu na užurbani tempo?
Kad se rodiš i odrasteš u Dalmaciji, u familiji koja jutra provodi šutke za stolom, teško je maknuti se od te navike, ma koliko obaveza imao. Postoji nešto u laganim jutrima kad se ti i tvoja kava gledate, a radio svira u pozadini – lagano, ne preglasno. Uvik kažem da je kava ritual i da za nju treba odvojiti vrijeme i mir. Ako negdje trebam biti u osam, nije mi problem ustati se u šest, ubaciti kapsulu i stisnuti dugme na svom aparatu za kavu. Dok ja perem zube, Nespresso odradi sav posao i pripremi mi dugu kavu u kojoj mogu uživati satima. Zapravo mi je želja u životu imati nekoga s kim jutri šutke mogu uzeti vrijeme za uživanje u kavi.
Dotaknuo si se ljubavnog života. Osim dijeljenja ljubavi prema kavi, što bi tvoja idealna partnerica još trebala imati? Kako izgleda tvoj savršen dejt?
Ma bitno je samo da kliknemo, dijelimo osnovne vrijednosti i imamo otprilike slične hobije. U kuhinji provodim puno vremena i stvarno uživam u tome pa mi je važno da i moja partnerica dijeli ljubav prema kuhanju. Ali nije nužno. Kad bismo se poklopili po pitanju interesa, lako bih organizirao savršen dejt. Uključivao bi jutarnju kavu, doma u pidžami ili na brodici, dok plutamo i držimo svatko svoju termosicu u ruci. Nakon jutarnjeg kupanja, kad bismo se vratili doma, bacili bismo se na spremanje spize. Manistre s pomama, naravno. Onda ručak uz čašu finog vina, popodnevna fjaka uz šalicu Nespresso kave i zatim popodnevni piknik uz voće, negdje na skrivenoj uvali. Naravno, uz Pjera. Važno mi je i da osoba s kojom sam u vezi zaista voli pse.
Uz ljubavni, poslovni život je također važan za tebe. Što više voliš kuhati – slano ili slatko – i imaš li planova na poslovnoj sferi?
Chef sam postao s 22 godine. Sad mi je 39 i mogu reći da se definiram prvo kao chef, a onda kao sve ostalo. Vrime je valjda odradilo svoje, a i moj nemirni duh. Ako se baviš ovim poslom, moraš biti znatiželjan, fokusiran na detalje, a opet dovoljno suptilan da pustiš mašti na volju. Ukratko – moraš biti virtuoz. Teško mi je odgovoriti na pitanje što više volim kuhati. Ovisi mi od dana, ali svakako češće pripremam slana jela – lagana, dalmatinska.
Pazim što jedem, ali s vremena na vrijeme se popodne počastim nečim slatkim, a s cukrom uvijek ide i kava. Ovisno o tome koje okuse jedem, složim si i kavu, da se sve lipo uklapa. To je znanost za sebe, tu vježbam nepce. Uz neku spizu se više slažu slatki i baršunasti okusi kave, uz drugu više pašu intenzivno bogati i moćni okusi.
Kad dođe do planova na poslovnoj sferi, njih uvijek ima. Velika mi je želja objaviti svoju kuharicu. Ne znam kad će to biti. Dobre stvari u životu ne valja forsirati, a pogotovo ovaj moj mali životni projekt. Dogodit će se kad vrime dopusti. Iako za kuharicu nemam nekakav točan vremenski rok, sa sigurnošću mogu reći da će Rodrigo uskoro u ponudi imati prave dalmatinske tapase. Tome se posebno veselim.
