Nije tajna da mnoge fantastične stvari započinju uz čašicu razgovora. Romanse se često rađaju u barovima, poslovi sklapaju uz piće starije od potpisnika ugovora, a gotovo sve važne trenutke prati gromoglasan zvuk otvaranja čepa. No kada bih vam rekla da su kokteli dali vjetar u leđa ženskoj slobodi, ili je možda baš ženska sloboda popularizirala koktele, biste li mi vjerovali?
Naravno, ta obožavana pića nisu izum novoga vijeka. Poznato je da su u koktelima uživali još stari Grci koji su vino miješali s vodom, medom i aromatičnim biljem vjerujući da kvalitetan razgovor zahtijeva dozu opuštenosti. Njihovu su tradiciju zatim preuzeli Rimljani, srednjovjekovni travari taj alkoholni mišung rebrandirali su u ljekovite eliksire, kolonijalno doba proširilo je paletu dodavši rum, šećer te brojne egzotične začine, a devetnaesto stoljeće iznjedrilo je koktele nalik današnjima. Razmislimo li bolje, povijest koktela u suštini jest povijest druženja, a svaki okus progovara o društvu koje ga je oblikovalo. Međutim, oblik druženja koji je ostavio najveći trag, barem što se odnosa na rodnoj sceni tiče, nesumnjivo je koktel zabava. Glavnu ulogu u cijeloj priči odigrala je, pomalo ironično, američka prohibicija.
Tu zakonsku zabranu proizvodnje, prodaje i konzumacije alkohola iz današnje smo perspektive skloni gledati kao sukob društvenih moralista i mafije. Tajni barovi, krijumčarenje i sumnjivi tipovi prvo su što pada na pamet, a među najglasnijim zagovornicima prohibicije nerijetko su bile žene. Naime, nakon desetljeća života s partnerima koji su novac redovito ostavljali u zadimljenim lokalima, a obitelj u financijskim problemima, zabrana alkohola činila se kao ispravan korak ka sigurnijem životu. Osim toga, poveznica između pretjerane konzumacije alkohola i obiteljskog nasilja dobro je znana stvar, stoga je dobar dio žena s olakšanjem pozdravio prohibiciju. Ali čini se da povijest ima interesantan smisao za humor te je prohibicija, umjesto zauzdavanjem muškaraca, rezultirala svojevrsnim oslobođenjem žena.
Voda, šećer, začinsko bilje i prirodni sokovi
S obzirom na zabranu koja je stupila na snagu početkom dvadesetog stoljeća, mnoga do tada javna druženja preselila su u privatne rezidencije. Proizvodnja alkohola također nije zamrla, naprosto je poprimila kućni DIY oblik, a određena doza kreative bila je nužna. Pića kućne izrade okusom se ipak nisu mogla mjeriti s onim industrijskim, stoga su se ‘prohibicijski miksolozi’ okrenuli dobrom starom receptu dodavanja vode, šećera, začinskog bilja te prirodnih sokova ne bi li ih učinili nepcu ugodnijima. Dobrodošli kokteli!
Od žena, koje su tada najčešće bile domaćice, očekivalo se da adekvatno ugoste prijatelje i poznanike, a svaka dobra domaćica zna da, prije negoli posluži nešto, prvo sama mora odraditi taste check. Ono što se do tog trena smatralo gotovo sablažnjivim – žene i alkohol – najednom je postalo prihvatljivo. Zanimljivo je koliko naglo društvena pravila postaju fleksibilna jednom kada se zajednički odluči igrati protiv istih.
Home made kokteli
Nakon moralno rigidnog viktorijanskog perioda u kojemu su žene smatrane odviše krhkima za uživanje u ‘muškim porocima’, prohibicija je na gotovo paradoksalan način odškrinula vrata društvenoj ravnopravnosti. Žene i muškarci počeli su zajednički uživati u home made koktelima, razmjenjivati ideje, razgovarati kao potpuno ravnopravni sugovornici te stvarati novu vrstu društvenog života, a ona prvotna ideja o zabrani alkohola kao obliku zaštite žena zapravo im je omogućila ulazak u prostor koji im je vjekovima bio nedostupan. Jednu od njih, onu koja je revoluciju umjesto na bojnom polju pokrenula u vlastitom dnevnom boravku, povijest često zaboravlja spomenuti.
Clara Bell Walsh – tzv. majka koktel zabava
Dok je američko visoko društvo i dalje živjelo sukladno uvjerenju da muškarci kreiraju politiku, a žene tek popratne zabave, Walsh je shvatila da su zabave itekako politički događaj. Svoj dom u St. Louisu pretvorila je u place2be društvene elite te svakoga tko se nadao ulasku u utjecajne krugove, a političari, bankari, industrijalci, umjetnici, novinari i filantropi ondje su redovito uživali u zabranjenom voću (s dodatkom burbona). Dobrodošle koktel zabave! Poanta nije bila u raskoši ili pokazivanju statusa nego u onome što bismo danas prozvali networkingom.
Walsh je, uz pomoć samo ženama znane suptilnosti, vješto preuzela ulogu društvenog koreografa svog vremena. Popis njezinih uzvanika nije bio slučajan – itekako je dobro znala koga upoznati s kime, koje teme započeti te o kakvim idejama povesti raspravu. Iako su muškarci formalno nastavili donositi gotovo sve političke i ekonomske odluke, organiziranjem koktel zabava Clara Bell Walsh stvorila je rodno ravnopravan prostor u kojemu je dobar dio tih odluka začet. Njezine su koktel zabave postale toliko popularne da su čak i tadašnji mediji prenosili vijesti o „inovativnoj ženi koja nove stranice društvene povijesti ispisuje miješajući pića u dnevnome boravku“.
Ženski Gatsby
Na određeni način Walsh djeluje poput ženske verzije Jaya Gatsbyja, samo s nešto većim apetitima. Dok se Gatsby zabavama neumorno trudio osvojiti jednu ženu, Walsh je naumila osvojiti prostor do tada rezerviran isključivo za muškarce. Njoj nije trebala tajanstvena prošlost ni raskošna vila da bi privukla ljude – urođena karizma i sposobnost okupljanja pravih ljudi na pravome mjestu bile su i više nego dovoljne, a to je, kako se kasnije pokazalo, jedan od najpodcjenjenijih oblika moći. Nisu svi društveni pomaci nužno započeli uličnim prosvjedima ili inspirativnim govorima – neki od njih započeli su odjeveni u party haljinu i čašu dobrog koktela.
Fotografije: Unsplash+
