Naš boravak na Pelješcu je započeo na sjeveroistočnom dijelu poluotoka, u malom mjestu pod nazivom Duba Stonska, nadomak Stona. Kao da smo tajmirali dolazak, ravno iz auta smo zakoračili na finale lokalnog turnira u balotama, koji je glavni ljetni događaj tog malog mjesta koje inače preko godine broji svega oko 20-ak stanovnika. Cijelo mjesto je u principu jedna malo duža ulica u kojoj se naravno svi poznaju, a naša namjera da provedemo prvu večer kao lagano druženje je zapravo završila prekrasnim gostoprimstvom domaćina Đure i ostalih mještana koji su nas prigrlili pjesmom kao da smo i sami rodom odavde. Već tada nam je postalo jasno da smo došli na jedno posebno mjesto kojem ćemo se prvom prilikom rado vraćati.
Plaže
Pelješac je prepun malih divljih plažica i to je upravo ono što ga čini posebnim, jer u doba kad je internet pun instagramičnih slika odmora, čar pravog odmora je nekad upravo uživanje u jednostavnoj ljepoti bivanja i nefiltriranom boravku na plaži uz knjigu ili pokoji radler i paštetu. Zato ću neke ostaviti za sebe. Ne zato jer su nedostupne, odskaču od drugih ili su po ičemu previše posebne, osim po tome što smo tamo “samo” – jednostavno ljetovali. Nego zbog toga što ih i sami lako možete pronaći istraživanjem poluotoka. Samo pripazite na ježeve!
Ipak, dvije popularnije koje su nas se dojmile su plaža Prapratno i plaža Vučine. Obje su prekrasne pješčane plaže koje se nalaze u uvalama te su dosta široke, što pomaže činjenici da su gusto posjećene – i to s razlogom. U Vučinama kupače od sunca štiti gusta borova šuma, dok će vam za Prapratno možda ipak trebati suncobran ili dobar SPF ako planirate tamo provesti cijeli dan. Na Prapratnom se nalazi mali kafić, štand s palačinkama, tuševi i parking, no on je često krcat pa treba na nju doći rano ujutro ili nakon ručka za izbjeći gužvu. Vučine su međutim malo skrivenija plaža bez ikakvih dodatnih sadržaja, pa ako ne uhvatite najbliži parking, ne oklijevajte pitati za mjesto u obližnjim baštama, čak ako i ne postoji znak za parkiranje. Zbog svog položaja, na Prapratnom je zalazak nešto raniji, ali zato na Vučinama vrijedi obavezno ostati skroz do navečer kada većina kupača ode s plaže, a zalazak obgrli cijelu uvalu i otočić Kosmač koji se nalazi nasuprot.
Ako volite (a tko ne voli?) posebnost dalmatinskih otoka, Pelješac je odlična startna točka za jednodnevne izlete. Mi smo jedan cijeli dan odlučili uložiti na posjet prekrasnoj Korčuli do koje je moguće doći za samo 15 minuta iz Orebića. Jadrolinijinim trajektom ste također za 45 minuta na Mljetu, kao i ako krenete manjim putničkim brodovima iz Žuljane ravno za Nacionalni park Mljet.
Restorani
Ako igdje planirate jesti školjke onda nema boljeg mjesta od Pelješca. Malostonski zaljev je jedno od posljednjih mjesta na svijetu gdje se originalna europska kamenica uzgaja u čistom, izvornom obliku koja je poznata po punoći okusa, a dagnja je druga najvažnija vrsta u zaljevu. Još 1936. godine stonske su kamenice dobile nagradu Grand Prix u Londonu kao najbolje na svijetu, tako da gdje god odete probati ovu deliciju u blizini, nećete pogriješiti.
Mi smo sasvim slučajno, ustvari u potrazi za najbližim mjestom za popiti kavu, naletjeli na Seosko domaćinstvo Ficović u mjestu Hodilje koje radi samo tih par ljetnih mjeseci godišnje, ne znajući da je upravo ono uvršteno u Gault&Millau gastronomski vodič. Od njih su dobili i “jednu kapicu” koja službeno potvrđuje status prepoznatljive, kvalitetne i autentične lokalne kuhinje. Restoran funkcionira po principu “od mora do stola” što znači da sami uzgajaju svoje školjke u Malostonskom zaljevu i povrće u vlastitom vrtu, a sami pripremaju čak i kruh i kolače. Upravo ovdje smo po prvi put probali svježe kamenice te odlične dagnje na buzaru, a još više su nas oduševili cjelokupnim pristupom jer smo na večeru došli gladni bez rezervacije i u zadnji čas. Kolači su im također vrhunski, a posebno preporučujem njihov čokoladni kolač sa šumskim voćem po koji smo se ponovno vraćali.
U centru Stona svidjeli su nam se i Barba Ston, kao morska inačica street fooda koji kao svoje unikatno jelo nudi burgere od hobotnice ili tune, te Konoba Baća – jedna od najstarijih i najpoznatijih stonskih konoba koja, osim svježih morskih namirnica, nudi i odličnu kvalitetu mesa s domaćih hrvatskih farmi, što daje punoću okusa kakvu ni sama više nisam navikla osjetiti u većini restorana. Uz pristup čistom moru, blizinu plodne Neretve te svježine blaga dalmatinske zagore, ovdje hrana jednostavno ima drugačiji okus
Muzej vinogradarstva i vinarstva Putniković
Okružen vinogradima plavca malog i u sklopu rekonstruirane nekadašnje zgrade poljoprivredne zadruge Putniković koja postoji i danas, u središtu poluotoka je osnovan Muzej vinarstva.
Izgrađen je na ideji očuvanja i predstavljanja vinogradarske i vinarske hrvatske baštine i baštine tog područja, koje čuva tajne još iz antičkog doba – doba u kojem je Pelješcu njegov položaj omogućio sudjelovanje u mediteranskoj trgovini vinom. Muzej se sastoji od kušaonice i suvenirnice te bogato uređena tri kata muzeja s eksponatima koji pričaju priče o hrvatskoj povijesti vina, narodnim nošnjama pelješkog kraja i života ljudi ovog područja. Svake nedjelje tijekom ljetnih mjeseci ovdje se održavaju i tematske večeri, gdje razna kulturna društva organiziraju svoje eno-gastro večeri uz muziku i slobodan ulaz.
Stonska solana i muzej soli
Stonske solane su najstarije i najočuvanije solane iz povijesti Mediterana u kojima se način proizvodnje nije mijenjao od svojih početaka pa do danas. Upravo radi njihove zaštite su podignute i Stonske zidine uz koje je također moguće prošetati – najduži cjelovito sačuvani obrambeni zid u Europi i drugi na svijetu, odmah iza Kineskog zida. Dolaskom ovdje nećete moći skinuti pogled s bazena iz kojih se bere sol, pogotovo pred zalazak, kad prizori postaju filmski ili podsjećaju na fotografije pozadine za zaslon okinute na nekom gotovo nestvarnom, dalekom mjestu.
Proizvodnja ovdje je u potpunosti tradicionalna i prirodna bez ikakve industrijske prerade, nasilnog isparavanja i dodavanja aditiva, što ju drži na vrhu ljestvice kvalitete i okusa bez gorčine. Količina stonske soli je upravo zbog toga znatno manja u usporedbi s ostalim solanama i samim time manje dostupna za kupovinu. Mi nismo mogli drugačije nego isto ponijeti svoju zalihu. Moguće ju je uzeti u raznim pakiranjima i oblicima (krupna, sitna, cvijet soli) po pristupačnim cijenama. Jer što je bolji suvenir s ovog puta od daška tradicije stare gotovo 700 godina.
Svake godine Solana nudi i mogućnost sudjelovanja u berbi soli – volontere očekuje poseban doživljaj branja na isti način kao u rimsko doba i doba Dubrovačke Republike. Kao nagradu za berače nude uživanje u svježim plodovima mora Malostonskog zaljeva, poznatim lokalnim vinima te sol za obiteljske godišnje potrebe. Datumi berbe ovise o prognozi vremena tako da je najbolje unaprijed kontaktirati solanu ako planirate put prema berbi, a one većinom traju od jutra do rano popodne, ovisno o količini soli.
Iako je s obzirom na veličinu relativno rijetko naseljen, nama je deset dana boravka na njemu bilo dovoljno da se u njega zaljubimo i premalo da ga do kraja istražimo. Zato znam da ću mu se brzo vratiti. Iako ga uz neka druga meni draga mjesta smatram svojim, on je naš, te dolazak u ovaj šarmantni, gotovo netaknut i topli kraj preporučujem svima. Samo da uz to još svatko tko ga posjeti za sobom ponese i otpad s plaže koji nažalost do sad nije najbolje riješen te obrati pažnju gdje se bacaju čikovi (i to govori jedna nikotinska ovisnica), kako bi on ostao ovako divan i očuvan za nas i za generacije koje dolaze.
Fotografije: Stefan Španić
