Boraviti u prirodi, posebno na planini, udisati šumu, penjati se uz stijene, prolaziti pokraj rijeka i potoka, diviti se slapovima, probijati kroz zarasle puteljke i doći do prekrasnih vidikovaca za mene je jedan od najljepših osjećaja. Ponekad tu ima i blata, snijega, pljuskova i bure, ali i to ima svojih čari te doprinosi iskustvu kojeg dugo pamtim. Na stranu kako se osobno osjećam, planinarenje ima mnoštvo zdravstvenih benefita.
Planinarenje kao sport izdržljivosti
Svatko tko redovno planinari osnažuje svoj krvožilni sustav, stabilizira kosti, tetive i mišiće te sagori oko 320 kalorija po satu. Znate li da je planinarenje sport izdržljivosti baš kao i bicikliranje, plivanje i trčanje? Ali ne bojte se ako tek namjeravate krenuti jer kondicija dolazi vremenom. Vjerujte mi, nisam ni ja mislila da mogu ili čak želim planinariti i po 30 km u jednom danu, ali moguće je i divno je! Ponekad mislim da što sam dulje u prirodi, glava mi je sve praznija, ali na onaj pozitivan, oslobađajući način. Prazna od rutinskih, svakodnevnih misli prepunih moranja.
I zato kada život postane previše užurban, planine su (uz ljubav) najmoćnije rješenje. Intenzivno koristim ovu “metodu” punjenja baterija nekoliko godina i zaista vam mogu potvrditi da i kad sam loše, i kad mi se ne ide, i kad nisam dobro spavala, ako samo učinim taj prvi korak i krenem, trud će mi se isplatiti. Doživjet ću obnovu.
Strahinjčica, planina iznad Krapine
Sama ideja planinarenja je ostaviti svakodnevicu iza sebe i doživjeti prirodu daleko od buke, mobilnog signala i užurbanog tempa. Tako sam odlučila otići na Strahinjčicu, planinu iznad Krapine na kojoj nisam bila tri godine. Vožnja iz Zagreba traje nekih 40 minuta, a krenuli smo iz Pregrade Krapinske.
Sjećam je se po poljima šumskih jagoda koje tada nisam mogla prestati jesti i koje su me vratile u djetinjstvo te sam se pitala zar je moguće da su prošla desetljeća da nisam jela šumske jagode. Tog jutra sam krenula uvjerena da ću opet naići na njih, međutim nisam, jer sam uranila nekih mjesec dana. Nisam bila razočarana jer mi je Strahinjčica ovaj put pružila novo iskustvo i to je ta ljepota prirode koja nikad nije ista ili kako bi Preradović rekao: “Stalna na tom svijetu samo mijena jest.”
Ljepota. Tišina. Toplina. Povratak. Strahinjčica mi je te sunčane nedjelje podarila malu tropsku prašumu i hladni gejzir usred planinarske staze koja ima oznaku mog rođendana, 303. Probudila mi je želju da se opet izgubim u zelenim prostranstvima Kosta Rike i divim nestalnoj prirodi Islanda. Divlja nesputana priroda pitomog Zagorja podsjetila me je na te dvije zemlje koje obožavam. Iako sam tada putovala kako bi se školovala ili jednostavno uživala u gradovima, upravo su mi one pružile okolinu koju najviše volim – prirodu.
1000 različitih vrsta biljaka. Često baš u XXL formatu
Strahinjčica je zaista prebogata florom jer ima oko 1000 različitih vrsta biljaka i vjerujem da je tako jer sam gotovo svakim korakom otkrivala neki novi cvijet ili list. Ne znam da li isključivo zbog obilnih kiša, ali vegetacija je izrazito bujna i u XXL formatu. Iako se planina uzdiže strmo u vis i djeluje kao ogroman i pod oštrim kutem nagnut krov, meni se čini kao nježni div koji čuva dolinu i maleno naselje u svom podnožju.
Bokovi grebena su gotovo okomiti i prekriveni gustom šumom hrasta na južnoj strani, a bukvama i niskim raslinjem na sjevernoj strani. Iz grebena sporadično strše visoke stijene poznate kao Jelenske pećine i kameni stupovi koji ovoj strmoj gori daju alpski izgled. Eto tako, ja pričam o tropskoj prašumi, a Strahinjčica ima obilježja visokog gorja. Samo dokaz kako se stvari mogu doživjeti na više načina. Neka vas to ne prestraši jer staza je prelijepa s jako malo ljudi. Srela sam samo njih dvoje i psa.
Za mene je sreća…
No strmi uspon mi, uz svu tu ljepotu i neprestan cvrkut ptica, nije teško pao, a i svako sam malo zastajkivala kako bih se divila i fotkala. Čak sam vidjela i srnu u daljini koju sam preplašila svojim uzbuđenim povikom. Ima još jedna posebnost planinarenja – to je obrok na otvorenom. Ovaj put sam nosila varivo, a hrana u visinama je još nekako ukusnija. Probajte jednom, lijepo je. I ono što je obavezno je zaštita od sunca u obliku kreme sa zaštitnim faktorom 30 ili 50 te odgovarajuća odjeća.
Bila sam sretna što sam ulovila sunčan dan unutar kišnog proljeća. Nadam se da dugo toplo ljeto, unatoč svim prognozama, ipak stiže, a tada su upravo ovakve planine prekrivene gustom šumom idealne.
Tekst i fotografije: Erna Žganjar; animacija: Canva
