‘Razvijaj grešku dosljedno i dobit ćeš savršeno umjetničko djelo’, rečenica je sjajnog povjesničara umjetnosti Ješe Dengrija, koju sam iz tko zna kojeg razloga upamtila i o njoj često razmišljala. No, kako znati da je greška ponekad stvarno greška koju biste trebali baciti u smeće, a kako naslutiti da u greški ima i znatno više potencijala, e to je enigma o kojoj bi se dao napisati i doktorat. Srećom, sjajan profesor znanosti i kemičar Mas Subramanian, koji je 2009. na Sveučilištu Oregon s kolegama radio na ispitivanjima anorganskog materijala koji bi se mogao koristiti za elektroničke uređaje, svoju je sjajnu grešku koja se posve slučajno dogodila itekako prepoznao. A mogao ju je samo tako baciti natrag u peć i zauvijek spržiti u vatri.
Ništa od industrijske primjene, ali umjetnici će biti oduševljeni!
No, eto dokaza da i znanstvenici moraju imati umjetničkog talenta, kao i onoga da prepoznaju da je nešto izašlo izvan okvira, jer kada je uzorak koji je gospodin Subramanian stavio u peć izašao na svjetlo dana i to u živoj nijansi ultramarina njegova prva pomisao je bila – ‘Wow! Koja briljantna boja plavoga!‘ No, kako mu ona vražja ideja s greškom i dalje nije dala mira, jer mu nije bilo jasno što se dogodilo, odlučio je ponoviti pokus s manganom, koji se inače koristi za izradu crnih i smećkastih pigmenata, ali ne i onih plavih. Pogađate, rezultat je bio identičan, kao i oduševljenje bojom koja je i službeno uvrštena u Forbesovu zbirku pigmenata u Harvardskom muzeju umjetnosti, a koja sadrži više od 2500 pigmenata.
Netoksična i posve stabilna (nije riječ o ljubavnim odnosima)
I tako je 2009. godine rođena mala YInMn boja, koja nije nazvana tako po onom vicu kako Kinezi svojoj djeci daju imena – bace limenke o pod pa naprosto odrede zvuk, nego po kemijskim komponentama oksida itrija, indija i mangana, a koja je među svima izazvala pravi val oduševljenja. Uostalom, ne događa se baš svaki dan da se izumi neki pigment. A uz to da se pokaže i da za razliku od ostalih plavih pigmenata, kao što je primjerice kobalt (otkriven 1802.) uopće nije toksičan i da je vrlo stabilan. Čitaj – ne ispire se s prvim kišama.
A ono najljepše, za sve ovisnike o RGB bojama koje vidimo na ekranu, ali nam kada ste prebace u stvarni životu djeluju malo isprano, ova boja koja izgleda kao da su se ultramarin i kobalt plava zaljubili pa dobili bebu i više je nego intenzivna. Doduše, kako to već ide s birokracijom, ali još više s dodatnim i nadasve potrebnim ispitivanjima, umjetnici su se morali načekati dugih jedanaest godine prije nego li je u svibnju 2020. godine Agencija za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država (EPA) i službeno odobrila ovaj prodorni pigment, koji je daleko življi od kobalta ili pruske plave boje, za komercijalnu upotrebu.
Ekološki prihvatljiva boja koja hladi fasade
No nisu samo slavili slikari, grafiti-umjetnici i ilustratori, jer koristi od ove boje su imali i arhitekti i građevinari. Naime, ispalo je da YInMn boja čini ekološka-čuda na zgradama, jer reflektira većinu infracrvenog zračenja, održavajući samim time i vanjske dijelove zgrade koje krasi – hladnima. Pa kada je već ova novootkrivena boja tako očaravajuća, zašto ne bi imala i kraljevsku cijenu, pomislili su proizvođači boja kao što su američka firma Golden ili talijanski Art Store, koji su odredili da bi novi član plave obitelji mogao koštati 179,40 dolara (1,3 unce), a što znači šest puta više od najskuplje tube akrilne boje.
Uostalom, i treba znati cijeniti činjenicu da smo konačno ulovili i sintetizirali ono što nam već 6000 godina izmiče. Naime, godinama su postojale teorije da plava uopće ne postoji u prirodi, nego da su to sve refleksije svjetla. Uostalom, tako su Slaveni prvi označavali plavu boju kose u prirodi – kao svijetlu. A sve ostalo što smo putem našli, primjerice ultramarin, pigment koji je nastao mljevenjem poludragog kamena lapis lazulija, bilo je povezano s rijetkošću i visokim troškovima.
Boja koja nas pomalo ghosta već 6000 godina
Pa čak i kada smo neke vrste plave uspjeli sintetizirati, one su i dalje bježale od nas u daljine i bile toksične. Evo, sad malo imamo i dojam da nas sve te plave nijanse već stoljećima ghostaju jer im je u prirodi valjda da budu slobodne i neuhvatljive. Uostalom, i Vasilij Kandinski je svojedobno izjavio da nekako ima dojam da se plava doslovce fizičkim pokretima povlači od gledatelja te okreće prema vlastitom središtu.
Za sve one koji si ne mogu priuštiti originalnu YInMn boju, a koju umjetnici navodno kupuju – što iz znatiželje, što zbog želje da se mogu hvaliti, tu je i znatno jeftinija boja Bluetiful koju je izbacila tvrtka Crayola, boja inspirirana izvornim pigmentom. Uostalom, kao što bi rekla modna dizajnerica Donatella Versace kada su je pitali da prokomentira sve te silne fejk torbice za turskom bazaru – ‘Nisi uspio dok te ne počnu kopirati! Pa makar radili i robu s greškom!’
