Iako se još uvijek ne radi o službeno priznatom terminu, recentna psihološka istraživanja sve više vremena posvećuju proučavanju tog psihoprofila koji kao da je nastao za potrebe najnovijeg anti-hero blockbustera. Dark empath paradoksalna je kombinacija zavidne razine empatije i tzv. mračne trijade – narcizma, makijavelizma i psihopatije. Ide li to uopće ruku pod ruku? Mora da je došlo do kakve greške u istraživanjima – čak i najslabiji poznavatelj pop-psihologije zna kako je osnovno obilježje mračne trijade manjak empatije.
Međutim, čini se da je empatija kompleksnija no što smo mislili te je nije ispravno definirati naprosto kao suosjećanje s drugima. Iz tog razloga, psiholozi empatiju dijele u 3 različite kategorije – kognitivnu, emocionalnu i suosjećajnu. Kognitivna empatija podrazumijeva prepoznavanje i razumijevanje tuđih osjećaja i potreba. No priča staje na razumijevanju (ovo je bitan dio, stoga obratite pažnju!) – oni s kognitivnom empatijom savršeno prepoznaju ono što druge pokreće, raduje ili zabrinjava, ali unatoč tome ostaju distancirani, gotovo poput znanstvenog promatrača, čak i kada osobe oko njih pate.
Nasuprot tome, oni s razvijenom emocionalnom empatijom teško uspijevaju održati distancu te istinski proživljavaju tuđe emocije kao da istovremeno sami prolaze kroz identično iskustvo. Tuđa briga, tuđa tjeskoba, tuđa bol odjednom postaje njihova, a olakšanje osjećaju tek po rješenju problema. Traganje za rješenjem problema dovodi nas do treće kategorije – suosjećajne empatije. Ona, osim razumijevanja i proživljavanja tuđih briga, uključuje i aktivan doprinos rješenju problema. Takva osoba intrinzično je motivirana za pružanje podrške, pomoći ili bilo čega što je potrebno kako bi se pružila ruka onome kome je potrebna.
Kako prodati mračnu priču s mašnicom?
Dark empath, pogađate, nema takve namjere. On posjeduje tek kognitivnu empatiju zbog koje je gotovo nenadmašan manipulator. S obzirom na to da fantastično razumije okolinu, a sam održava emocionalnu distancu, iznimno rijetko bira sredstva za postizanje vlastitih ciljeva. A sredstava mu, zahvaljujući kombinaciji visoke inteligencije, kognitivne empatije i emocionalne hladnoće ne nedostaje. Naravno, dark empath ne namjerava priznati kako baš i ne osjeća konekciju s vama; vjerojatnije je da će vam uspješno prodati priču o tome kako je upravo on najtoplija i najsuosjećajnija osoba koju ste ikada upoznali.
Kognitivna empatija govori mu da je to ono što drugi žele čuti te će time uspješno ostaviti dojam dobre osobe. Nerado priznajem, ali zvuči prilično smisleno – pa tko bi od nas u svojoj blizini poželio osobu koja će reći „Shvaćam što te muči, čak znam kako ti pomoći, ali iskreno rečeno, boli me …“ ?!
Zašto romantiziramo nešto što se ne bi trebalo romantizirati?
Iako je empatija službeno podijeljena u 3 ranije navedene kategorije, neki psiholozi nisu pretjerano skloni spomenutoj klasifikaciji, posebice kada se u priču uplete pojam mračne empatije. Smatraju kako je pogrešno empatiju i na koji način dovoditi u vezu s pridjevom „mračno“. „Empatija, općenito govoreći, uključuje brigu za dobrobit drugih. Dark empath samo je popularan izraz za osobu iznimne inteligencije koja je koristi u nemoralne svrhe. Priklanjajući se takvoj terminologiji, desenzibiliziramo javnost na neprimjerene načine ponašanja i romantiziramo nešto što se ne bi trebalo romantizirati“, izjavila je psihologinja Mary Joye.
Ali, kao što je u uvodu istaknuto, ništa na svijetu nije crno-bijelo. Određene osobe mogu se u potpunosti uklopiti u dark empath profil, drugi pak mogu tek s vremena na vrijeme iskazivati blage tendencije u tom smjeru. Također, sama mogućnost destruktivnog i manipulativnog ponašanja ne znači nužno kako će osoba zaista tako postupiti. Upravo visoka razina inteligencije i kognitivne empatije omogućava takvim pojedincima da sami sebe „drže na lancu“. Ako to žele, naravno. Jasno je da će nažalost uvijek biti onih koji će arsenal koji im je dan iskoristiti na krajnje podmukao način.
Naslovni vizual: Unsplash
