Ljubav je kao majoneza. Pa dobro, zar smo baš od svih mogućih analogija morali odabrati baš onu najmanje romantičnu i najneukusniju? No, takvi su vam znanstvenici – psihijatri, semiolozi, neuroznanstvenici te svi oni skloni filozofiranju kada se uhvate pisanja knjiga o ljubavi. Žele sagledati problem što je više moguće više realno pa ponekad pretjeraju s usporedbama, što bismo im možda i mogli oprostiti budući da po cijele dan žive na sendvičima od majoneze. No, dobro, bolje i to nego neke nerazumljive formule. Naime, nakon što su konstatirali da je ljubav kao majoneza, dakle ukusna i nadasve štetna, otišli su toliko daleko da su počeli izbirljivo frktati nosom i tvrditi da je taj namaz okej, ali samo u slučaju da je načinjena od kvalitetnih sastojaka. A budući da niti jedna teza ne smije biti postavljena bez da se podvrgne detaljnim eksperimentima, krenuli su pomno analizirati njene sastojke i mjeriti njihov utjecaj na organizam (ljubavi, ne majoneze).

Ljubavna epidemija

Kao u većini pokusa, niti ovi se nisu mogli provoditi bez dobrovoljaca (u daljnjem tekstu tekstu zaljubljenih kunića na dvije noge). Nakon što su kunići izloženi čudnim zračenjima u obliku ljudskih pogleda, dodira i zavodljivih kombinacije riječi i glazbe (u daljnem tekstu ljubavnog zračenja), podvrgnuti su magnetskim rezonancama te ispitivanju hormona. Ako je suditi po zaključcima, rezultati nisu nimalo obećavajući i pravo je čudo da ljubav još nije uvrštena na popis najriskantnijih bolesti. Štoviše epidemija. Nego, koji su simptomi zaraze? Iako su znanstvenici do sada vjerovali da ljubav nastaje naglo, i bez nekog pravog uzroka, prava istina je ta da je ljubav zarazna i da postoje prijenosnici. Mi ćemo ih zvati osobe sklone tračanju i sparivanju, a koje će vas na suptilan način upozoriti u koga biste se trebali zaljubiti. Uostalom, navodno su i najvećem bolesniku svih vremena Wertheru spomenuli da obrati pažnju na predivnu Charlotte, tvrdi francuski semiolog Ronald Barthes.

Nadalje, šanse da ćete se zaraziti, rastu ako vam je imuni sistem oslabljen upravo ste promijenili posao, nalazite se u novoj okolini, opaža neurologinja Helen Fisher. Ukratko, dolazi do poremećaja osobnosti i niza nerazumnih odluka koje ćete poduzeti, a prema kojima bismo ponašanje prehlađenih koji žude za napicima s ledom i sladoledom mogli opisati kao oličenje razuma. Ne čudi stoga što su neki završili u Vrapču kod doktora Stanislava Feldmana ili poput španjolske spisateljice Lucíje Etxebarrije počeli odlaziti kod psihijatra. Dobra vijest! Simptomi ove bolesti su ugodni, a lagano prolaze u periodu 12-18 mjeseci godine, premda to ne znači da neki neće zadobiti ožiljke koji će ih pratiti kroz cijeli život, te da nećete u nekom periodu poput Švicarca Alaina de Bottona poželjeti napisati autobiografski roman o svojoj vezi.

Naravno, ima tu još pregršt savjeta kako smiksati dobru majonezu, od toga da pripazite na ten, dlakavost i dužinu prstenjaka u odnosu na srednjak (nije šala, razina testosterona odlučuje koliko će partner izdržati u vezi) te da proučite kojem tipu vezivanja naginje vaš partner (siguran, evazivan, anksiozan), a na vama je da odlučite koje ćete odabrati. Mi smo vas na vrijeme upozorili. Pa ako ste već takav hedonist da se morate zaljubiti svake tri godine, onda barem pripazite na to da birate najkvalitetnije sastojke! Ili kao što bi rekla djevojčica s reklame: ‘Za mene samo prirodno!’

Patologija ljubavi

O čemu je riječ: Može li se zbog ovisnosti o ljubavi završiti na odvikavanju? Dr. Stanislav Feldman je godinama radio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i nikako nije mogao shvatiti kako to da mu nikada u ordinaciju nije ušao neki daljnji rođak Humphreya Bogarta koji bi svojoj dragoj velikodušno oprostio riječima: ‘Uvijek ćemo imati Pariz.’ Eh, koliko bi vremena doktori uštedjeli da su na vrata objesili natpis: ‘Ljubav nije sredstvo za postizanje seksualnog zadovoljenja, a ni trgovačka transakcija pri kojoj se nastoji proći što bolje te pronaći partnera koji će zadovoljiti sve vaše egoističke potrebe. I tako je dr. Stanislav Feldman napisao sjajnu knjigu ‘Ljubav na drugi pogled’, u inat Freudu i sponzorušama.

Što smo naučili: Ljubav je stanje prolazne slaboumnosti, no čini se da ne možemo protiv nje jer nam je upisana u genski aparat. Ali to sad ne znači da ju trebate miješati sa seksualnošću i zajedništvom. Nego, ima li recepta za zdravu vezu? Pišite! Najviše izgleda za sretnu ljubavnu vezu imaju parovi koji potječu iz jednake ili slične sredine s različitim karakterima, po shemi jedan priča, drugi šuti. Što se tiče ljubomore, ona nikada nije bila dokaz ljubavi. Štoviše, učimo od velikodušnijih od nas kao što su Eskimi koji uopće ne poznaju ljubomoru.

Da vjerujem ili da računam?

O čemu je riječ: ‘Seks, šoping i roman‘, naziv je romana Alaina de Bottona koji istog trena izaziva automatsko curenje slina. Ma nije moguće da je konačno netko odlučio progovoriti o tome da je ljubav precijenjena i da je smisao života u seksu i šopingu? Obuzdajte svoje nagone molim, jer pred vama je klasična ljubavna priča između Alice i Erika na osnovu koje ćemo analizirati što je krenulo po zlu i postoji li formula uspješne veze. Za početak, dobro je osvijestiti da korijeni stanja poznatih i kao ‘osjećam se kao u raju, na 7. nebu’ leže u kolektivnoj svijesti zvanoj i religija. Nakon što je znanost u 18. stoljeću dobrano poljuljala vjeru u Boga, trebalo je nečime napuniti tu praznu dušu. A što je pogodnije od ljubavi?

Što smo naučili: Prestanite vašeg partnera tretirati kao Isusa Krista. Znamo, obojica su idealni muškarci (iako se skromno odijevaju i ne pretjeruju u poklonima), a uz to su nepouzdani, hiroviti te skloni trikovima i melodrami. A nakon što zakasne stotinu godina i nestanu tek tako, vi i dalje vjerujete – ‘Nazvat će, ali će proći dosta vremena.’ Nitko vas neće sada nagovarati da su bolje alternative agnosticizam (‘Vjerovat ću mu, ali tek kada ga vidim’) ili ateizam (‘Samo ti sanjaj, draga’), no nisu za odbaciti niti neke puno prozaičnije formule. Jedna od njih kaže: ‘Ljubav je ekonomična i temelji se na ovim pitanjima – koliki minimum napora moram uložiti da bi veza uspjela?’ Dakle, kalkulator u ruke i pamet u glavi. Ta svi znamo kako završe oni koji nerazumno troše, bilo novac, bilo emocije. Sigurno ne na medenom mjesecu na Karibima, već kao gospođa Bovary i Werther – dva metra pod zemljom.

Emocionalna ovisnost

O čemu je riječ: ‘Trebam nekoga, nekog trebam ja trebam nekoga ko će me voljeti’, pjeva godinama Petar Grašo. Srećom spisateljica Lucía Etxebarria ne živi u Hrvatskoj već Španjolskoj, jer već možemo zamisliti kako bi za pet minuta dotrčala do Graše ne bi li mu ispunila rupu u duši. Pogađate, Lucia je godinama bila jedna od mitomanki s toliko niskim stupnjem samopouzdanja (Woody Allen bi rekao za crticu nižim od Kafke, dakle vidjela se kao žohara) i koja se bila u stanju zaljubiti u tipa samo zato što ima fora naslov pjesme na majici. A onda, umjesto da je od svojih nemogućih veza snimi sapunicu, završila je na Prozacu. Nakon što joj je otišao k vragu i libido, odlučila se riješiti ‘droge’ i proučiti malo bolje literaturu svog psihijatra. ‘Ne patim više zbog ljubavi‘ nije samo obična ‘knjiga-aspirin’ za kojom posežemo kada nam nešto ne štima u vezi, već manifest svih onih zaposlenih romantičara koji nikako da pronađu vremena za dizanje druge revolucije, a u kojoj bismo se trebali izboriti za emocionalnu neovisnost i kako biti sami.

Što smo naučili: Za početak, umjesto da vašeg potencijalnog partnera pitate što je po horoskopu i koju mjuzu sluša, pitajte ga koja mu je najveća trauma iz djetinjstva, kada je zadnji put vidio mamu, a kada platio telefonski račun? Ako se još i sam ponudi da opere suđe, možete ga podvrći i sljedećem testu i otkriti kojem tipu vezivanja pripada. Naime, psiholozi su zaključili da postoje tri tipa vezivanja – siguran, izbjegavajući i anksiozan. Ako se dakle, ne daj Bože, prepoznate u kombinaciji izbjegavajući-anksiozan, kidajte glavom bez obzira. Ta ne treba vam u stanu još jedan Bono Vox koji nikako da se odluči ‘With, or Without You’, netko tko bi se s vama igrao mačke i miša. Isto vrijedi i za ovisnike svih vrsta koji imaju veliku moć zavođenja, ponajprije zato što se čini da su stalno super volje.

Igra moći

O čemu je riječ: Pogledajte ilustraciju knjige. Mali eros odašilje svoje ljubavne strelice, a Venera mu otklanja ruku, maltene da ne kaže ‘Ne hvala’. Znači li to možda da je ljubav puno lakše odaslati nego primiti? I još zanimljivije, što se događa kada nam netko zbilja uzvrati ljubav, pita se u svom romanu ‘Ogledi o ljubavi’ Alain de Botton. Bez panike nećete morati sve faze ljubavi pratiti na slikama iz muzeja Nacionalne galerije, budući da su tu i likovi od krvi i mesa. Arhitekt će odaslati svoju strelicu ravno u srce grafičkoj dizajnerici Chloe na letu Pariz-London, ne bi li nakon slijetanja proglasio taj čin ljubavlju na prvi pogled. A onda će jedan od njih vrlo brzo završiti tako da će roniti krokodilske suze u krevetu. U čemu je kvaka?

Što smo naučili: Korijeni ljubavi leže u porivu da pobjegnemo od sebe i vlastite slabosti, vežući se uz nekog lijepog i plemenitog, po mogućnosti s nekim tko je u jednakoj mjeri besprijekoran koliko smo mi pokvareni. Ali ako nam uzvrate ljubav, prisiljeni smo vratiti se sebi samima. Ili još gore – predmet žudnje nam se odjednom počinje činiti manje napetim. Jer, kao što je rekao Groucho Marx: ‘Nikad ne bih pristao biti članom kluba koji bi prihvatio nekoga poput mene.’ Možemo li izvući neki zaključak iz tog ljubavnog paradoksa? Ako vam se netko sviđa na početku, vjerojatno vam se neće na kraju i obrnuto. Ako ispočetka i niste toliko ludi za svojim partnerom, možda s vremenom i shvatite da nije tako loš. Šalu na stranu, no ima malo istine u tome da je ljubav pravilno doziranje između davanja i očaja. Uostalom, vraga bi ti trubaduri pjevali divne ljubavne pjesme pod prozorima da su im zauzete gospe ikada otvorile vrata…

Ljubavni znakovi

O čemu je riječ: Pogledao me dulje od 7.99 sekundi, gornja usnica mu se pomakla za 3 mm prema gore, a onda mi je dao svoj broj telefona, premda na kraju nije nazvao. Što to znači? Čini se da nitko nije imao tako velik poriv za iščitavanjem znakova kao zaljubljeni i francuski semiolog Ronald Barthes. Upozorenje! Ne čitajte ‘Fragmente ljubavnog diskursa‘ dekoncentrirani, jer bi vam mogla uloviti paranoja. Primjerice autor se svim silama trudi objasniti zašto on i Freud ne vole telefon. Navodno da nam taj prokleti telefon prodaje lažnu komunikaciju i sliči onim starim grčkim maskama koje su izobličavale glas, a još kao da nam i prijeteći poručuje ‘Napustit ću te’. Ništa bolje ne prolaze niti rituali uređivanja budući da se iza svakog krije ubojstvo, a ljubav nije ništa drugo nego neka vrsta revolucije koja započne ružičasto, a završi u krvi. Čini se da u ovoj knjizi nema kraja obratima pa tako autor piše i da je ljubav novi seks, a to znači da bi ljubavna poezija mogla postati opscenija od Sadea. Jedva čekamo!

Što smo naučili: Kako stvari stoje čini se da niti jedan sustav ne podržava ljubav. Kršćanski vas nagovara da ju suzbijete, psihoanalitički da se odreknete Imaginarnog, a mediji nisu ništa drugo nego li stroj za pokazivanje želja, koji će vas napustiti u trenu kada vam označe predmet obožavanja. Može li dakle ljubav uopće preživjeti u takvim uvjetima? Samo malo, zaboravili smo vam javiti da ljubav uopće nije originalna i da svakoj zaljubljenosti prethodi neko sumračno stanje – subjekt je na neki način prazan, raspoloživ, a u većini slučajeva netko vas mora upozoriti na osobu u koju ćete se zaljubiti. Da zaključimo, sudbina može u penziju, a mi se zaljubljujemo samo zato jer smo tako sami odlučili. Ako je tako, dajte onda jedan komad od 1,90m, neiskvaren i sočan.

Kemija ljubavi

O čemu je riječ: Zašto je muškarcima stoljećima bilo važnije da im je žena lijepa no pametna? Zato jer muškarci radije gledaju, no razmišljaju. Neki bi nadodali da se i zaljubljuju na prvi pogled zato jer ne razmišljaju, no, prava je istina da je ljubav na prvi pogled izum škrte prirode koja što prije želi podmladak. Iz istog razloga, ljubav traje samo 3 godine, jer je toliko potrebno da se beba donekle osposobi za život. Znači li to da je Mae West bila u pravu kada je rekla: ‘Muškarci vole žene s prošlošću, jer se nadaju da se povijest ponavlja.’ ‘Nažalost, da. Mi doista možemo voljeti više osoba u isto vrijeme’, piše Helen Fisher u knjizi ‘Zašto volimo‘. Na primjer. možemo osjećamo privrženost prema mužu, romantiku prema kolegi, a seksualni poriv prema Bradu Pittu? No, kako skužiti koji će nas muškarac napustiti, a koji će ostati u gnijezdu što je duže moguće? Šanse nam i nisu velike s obzirom na to da je samo 3% sisavaca zbilja vjerno svom partneru.

Što smo naučili: Partner vam gubi kosu, a vi imate problema s tenom? Najprije dobra vijest – seksualni život će vam biti fenomenalan. A loša? Neće puno potrajati. To su naime pokazala istraživanja hormona budući da je testosteron zaslužan za požudu, dopamin za romantiku, a oksitocin i vazopresin za privrženost. Već se vidimo kako trčite za predmetom žudnje s kakvom injekcijom u džepu, budući da su i istraživanja pokazala da oni sportaši koji su ubrizgavaju testosteron doživljavaju više orgazma. Do toga najvjerojatnije neće doći, jer što vam vrijedi ako se netko napali na vas, ali se ne može zaljubiti. Srećom, postoje neki trikovi koji kažu – najviše šanse da nekoga natjerate da se zaljubi u vas imate ako se zajedno izlažete opasnim situacijama. Pripazite samo s tim izazovima da vam ono ‘voljeli su se do kraja života’ zbilja ne dođe prebrzo.

Fotografije: Unsplash+; animacije: Canva