Kada je svojedobno jedan izrazito tankoćutan Filipinac predložio zakon kojim bi se doslovce zabranio ghosting, mnogi od nas su u sebi kimnuli glavom, jer ruku na slomljeno srce – možda bi se i trebalo nekako sankcionirati tako bezobzirno ponašanje ili barem masno naplatiti sva ta patnja i duševna bol koju nam je prouzročio netko tko je nakon intenzivnog dopisivanja naprosto ispario. Jer što je drugo ghosting nego, citiramo Arnolfa Tevesa Jr. – ‘oblik emocionalne okrutnosti, a koji bi trebao biti kažnjen kao emocionalni prekršaj zbog traume koju uzrokuje ‘ghostanoj stranci’, dovodeći je često do osjećaja odbacivanja, slomljenog samopouzdanja i raznih mentalnih problema.’ Molimo da na praznu crtu unesete svoj osjećaj_____
Za, protiv ili suzdržani?
Pa ipak, kada bi vas sada netko pitao da dignete ruku te se izjasnite jeste li – za, protiv ili suzdržani, vjerujemo da ne biste tako lako donijeli odluku hoćete li podržati ovaj sumnjivi zakon. U čemu je dakle štos – je li taj prokleti ghosting oblik emocionalnog zlostavljanja ili je ponekad opravdan? I budimo iskreni, jeste li sigurni da biste baš voljeli znati prave razloge zašto druga strana ipak ne želi biti s vama?
Naime, ako je vjerovati britanskom filozofu Alainu de Bottonu, nisu samo romantični partneri ti koji nam često bacaju prašinu u oči i prešućuju istinu, jer navodno nam ni prijatelji, poznanici, terapeuti, a ponekad ni roditelji neće reći kako stvari stoje i što doista misle o nama. Uostalom, zašto bi se i patili kada znaju što bi dobili od vas. Jezikovu juhu, durenje, rasprave do dugo u noć, bacanje stvari… Pa tko još ima vremena za sve nuspojave istine. Lakše je nešto smuljati, prešutjeti ili najelegantnije – naprosto nestati.
Što je bolje – nestati ili reći istinu u facu?
A kako stvari stoje, isti razlozi se kriju iza ghostinga, uvjeravaju nas oni koji su nestali više od tri puta u manje od šest mjeseci. Ta zar nije znatno elegantnije jednostavno nestati nego nekome reći u facu što doista mislite i tako mu barem donekle sačuvati toliko krhki ego? I zašto vam netko uopće nakon pet neodgovorenih poruka i dalje šalje signale da mu nešto dugujete i da niste poslali ispričnicu.
Kada iskreni odgovor izaziva agresiju
Iako je, naravno, svaki slučaj ghostinga apsolutno jedinstven i trebalo bi dobro proučiti njegovu dinamiku, činjenica je da ponekad ima više veze sa ‘samoodržanjem’ i ‘preživljavanjem‘, ma koliko ovo pretenciozno zvučalo, a manje s idejom da nekome namjerno i krajnje okrutno nanesete emocionalnu bol. Tako barem govore istraživanja koja su se pozabavila pravim razlozima nestajanja. Možda ćete se iznenaditi, no prema istraživanjima koja su provedena u zadnjih pet godina ispalo je da su žene bile daleko sklonije ghostanju od muškaraca. Što nas ne čudi previše ako se prisjetimo svih onih starih lekcija i konzervativnih pravila da bi žene trebale biti ugodne i ne zamjerati se previše.
Zašto ne želimo čuti da je i ne odgovoriti na poruku vrsta odgovora?
S druge strane, otvoreno nekome reći u faci što ga ide te koji su pravi razlozi zašto ste odustali od odnosa uvijek sa sobom nosi neku vrstu agresije, zvala se ona povišeni glas ili suptilno predbacivanje, odbijanje, vrijeđanje, omalovažavanje. A u tom duhu, na kraju ispada da ghosting doslovce mirnu glavu čuva. Uostalom, nekako se ne možemo sjetiti u kojem smo trenutku odbacili ono staro Sartreovo pravilo koje kaže da je i neizbor, u ovom slučaju – ne odgovoriti na poruku zapravo neka vrsta odgovora, samo ga, nažalost, rijetki žele čuti.
