„A koja je tvoja dobna granica?“, nedavno me pitala poznanica dok smo pretresale tuđe i vlastite ljubavne zgode i nezgode. „Nisam sigurna… Četrdeset i pet? Vjerojatno više ovisi o konkretnoj osobi i situaciji…“, odgovorila sam diplomatski oprezno, ostavljajući si dovoljno prostora za iznimke, ali ne i za titulu nove Anne Nicole Smith. „Ok, a u drugom smjeru?“, pitala je. „Kako misliš u drugom smjeru?“, zbunjeno sam je pogledala, a onda naglo shvatila na što cilja pa složila izraz lica koji je odgovorio umjesto mene. „Nisam ti ja za te Mrs. Robinson kombinacije“, rekla sam i dodala „…bolje njegovateljica nego odgajateljica.“ Nasmijala se pomalo uvrijeđeno, a znam i zašto – ona je više naginjala k odgajateljici.
Thank you, Madonna i Cher!
I nije jedina. Naprotiv, odnos starije žene i mlađeg muškarca posljednjih je godina napravio prilično interesantan društveni zaokret, od nečega što je izazivalo podsmijehe i u čudu podignute obrve prema gotovo popkulturalnom motivu. Trebamo li zahvale uputiti divama poput Madonne i Cher, ili možda filmovima „Babygirl“ i „The Idea of You“, ili pak društvenim mrežama, poglavito TikToku i tzv. CougarTok trendu, ne znam, no jedno je sigurno – odnos koji smo donedavno doživljavali kao iznimku danas je dovoljno prisutan da je zaslužio i vlastiti hashtag. Iako CougarTok na prvu zvuči kao još jedan u nizu internetskih fenomena koji će iščeznuti čim algoritam pronađe novu kratkoročnu opsesiju, iza njega se krije nešto zanimljivije od pukog trenda. Čini se da je na vrata napokon zakucala promjena predodžbe o tome što žena smije željeti i, ništa manje važno, u kojoj dobi smije željeti.
CougarTok
Formula za romansu donedavno je imala jedan ustaljeni oblik: nešto stariji muškarac koji u odnos donosi iskustvo, status, financijsku stabilnost i samopouzdanje te nešto mlađa žena čiji je adut upravo to – mladost. Znalo se što je čija valuta i po kakvom se tečaju razmjenjuju, a ona – riječima moje poznanice – obrnuta kombinacija malo je kome djelovala smisleno. No onda su žene dokazale da i one znaju nositi hlače, graditi karijere, zgrtati bogatstva, pokazati karaktere, organizirati vlastite živote, samostalno pronaći smisao u čijem se epicentru nalaze one same, a ne muškarci i formula je napukla.
Pitanje više nije glasilo „Što mi ovaj čovjek može pružiti?“ već „Čini li me ovaj čovjek sretnom?“, a odgovor, na nesreću onih sklonih preciznim formulama i urednim tablicama, najčešće ne dolazi s datumom rođenja.
Pitanje biološkog sata
Neki će baciti pogled na famozni ‘biološki sat’ i reći: „Ali onako je prirodnije!“ Odaberemo li promatrati odnose isključivo iz te perspektive, njegovateljice uistinu djeluju smislenije od odgajateljica. Teško je raspravljati s biologijom. No na seks odavno ne gledamo isključivo kao na prokreaciju, zar ne? Štoviše, rekla bih da rekreativni aspekt znatno češće prednjači, a u tom smislu priroda nam je odlučila servirati jedan prilično interesantan paradoks te pokazati da itekako ima smisla za humor.
Muški i ženski ‘seksualni sat’, naime, nisu osobito sinkronizirani, a brojna medicinska te psihološka istraživanja ljudske seksualnosti ističu kako je muški libido u prosjeku najizraženiji u ranim dvadesetima, dok žene najveće seksualne apetite, sigurnost te zadovoljstvo u prosjeku iskazuju u četrdesetima.
Seksualni vrhunci
Osobe se, naravno, razlikuju, ne samo po spolu već i po brojnim drugim čimbenicima, stoga je nemoguće govoriti o kakvoj magičnoj dobi u kojoj se naš prekidač za seksualni vrhunac naglo pali (ili gasi). Nismo perilice rublja s unaprijed programiranim ciklusom, no unatoč tome zamjetno je da se muški i ženski vremenski obrasci ipak razlikuju. Drugim riječima, upravo kada bi se tradicionalno očekivalo da će žena početi izlaziti iz seksualne utakmice, ona bi se mogla naći u razdoblju u kojem je nemjerljivo sigurnija u sebe, financijski neovisnija, manje opterećena tuđim očekivanjima i, ono najvažnije, adekvatnije upoznata s vlastitim tijelom. Dok je njezin vršnjak možda već u fazi u kojoj mu libido baš i ne radi na tvorničkim postavkama, mlađi muškarac mogao bi postati sasvim logičan izbor. Priroda, očito, nema ništa protiv onoga što društvo još uvijek smatra pomalo nepristojnim.
Privlačnost zrelije partnerice
A čini se da nema ni dio mlađih muškaraca jer, sudeći prema njihovim odgovorima na pitanje zašto preferiraju zreliju partnericu, miljama su daleko od hodajućeg Edipovog kompleksa, stereotipno izgubljenih dječaka u potrazi za drugom majkom ili bilo kakve slične karakterizacije s kojom bi Freud zasigurno bio oduševljen. U opsežnom intervjuu za The New York Times naslova „Older Women Are in Demand by Younger Men“ ističu da je privlačnost zrelije partnerice upravo u njihovu samopouzdanju, neovisnosti, jasno definiranim željama i manjku interesa za nezrele igrice. Godine kao takve, kažu, nisu presudan faktor već sve ono što su dotične s godinama dobile.
Zašto je teško prihvatiti da žena prošeće s duplo mlađim frajerom?
Zanimljivije od pitanja zašto dio mlađih muškaraca pada na starije žene ili zašto starije žene biraju mlađe muškarce vjerojatno je pitanje zašto uopće s toliko nevjerice promatramo takav izbor? Prošeće li pedesetogodišnjak s upola mlađom partnericom pod rukom, društvo najčešće neće ni registrirati. S druge strane, zamijene li se uloge, kolektivno se pretvaramo u vrsne demografe, psihologe, ginekologe i moralne vertikale. S te strane, teška srca priznajem, moja poznanica-odgajateljica vjerojatno razmišlja znatno zrelije od mene. Moja proizvoljno postavljena dobna granica s tendencijom pomicanja isključivo naviše, nipošto u suprotnome smjeru, vjerojatno je odraz stoljeća kulturnog programiranja, a ne nečeg biološki ili moralno obranjivog. Ipak, s obzirom da još uvijek nisam zagazila u tridesete, rekla bih da imam sasvim dovoljno vremena za prekvalificirati se iz njegovateljice u odgajateljicu. Tko zna, možda otkrijem da mi takva profesija znatno bolje leži…
