Procesuiranje traume

ŠTO JE EMDR METODA: I zašto je primjenjuju princ Harry i Sandra Bullock

Lena Ivanović
08.02.2026.

Otkriven još 1987., EMDR (skraćenica za integrativnu psihoterapijsku metodu – Desenzibilizacija i reprocesiranje pokretima očiju) je privukao puno pažnje u prošlom desetljeću svojim pojavljivanjem u serijama kao što su ‘Grey’s Anatomy’ i ‘The Affair’, a čak su i princ Harry, Evan Rachel Wood i Sandra Bullock govorili o svojim iskustvima s tretmanom koji se često koristi za liječenje različitih vrsta trauma.

Nikada neću zaboraviti priču o tome kako sam stigla na ovaj svijet. Sve i da želim, čula sam je od mame u raznoraznim prilikama toliko puta da sam razvila popriličan strah od porođaja. Srećom, ne toliko snažan da ne bih poželjela jednoga dana i sama postati mama, ali dovoljno snažan da me i pri samoj pomisli na to što me možda jednog dana čeka lagano hvata panika. Osim što joj je porod trajao gotovo cijeli dan i bio je problematičan, kada sam napokon bila vani, doktor je samo sestri kimnuo glavom u stilu ‘nije dobro’. Ja, kao većina beba nisam zaplakala jer sam bila progutala svu plodnu vodu i nisam davala znakove života. Srećom su me na kraju uspjeli povratiti, no mama je od šoka izgubila mlijeko, a ja sam uz to, kao šećer na kraju, imala još i displaziju kukova što joj je dodatno zakompliciralo prvu godinu majčinstva. 

Perinatalni poremećaji raspoloženja

Iako je, kako sama kaže, prošla kroz pakao, moja je mama imala sreće što se, traumatizirana cijelim iskustvom, nije suočila s perinatalnim poremećajima raspoloženja odnosno anksioznim i/ili depresivnim poremećajima koji, nakon poroda, nisu nikakva rijetkost. Ponekad se zapitam je li ih možda imala, a da toga nije ni bila svjesna, niti je s ikim o cijelom iskustvu razgovarala, već je hrabro stisnula zube i gurala dan po dan, najbolje što je znala, nastojeći biti najbolja mama na svijetu.

Što je to EMDR i zašto ga vole Princ Harry i Sandra Bullock

Na sreću mnogih žena koje se susreću s perinatalnim poremećajima raspoloženja, danas se o njima puno više zna, a postoje i učinkovite metode liječenja koje cijelo iskustvo čine značajno lakšim. Otkriven još 1987., EMDR (skraćenica za integrativnu psihoterapijsku metodu – Desenzibilizacija i reprocesiranje pokretima očiju) je privukao puno pažnje u prošlom desetljeću svojim pojavljivanjem u serijama kao što su ‘Grey’s Anatomy’ i ‘The Affair’, a čak su i Princ Harry, Evan Rachel Wood i Sandra Bullock govorili o svojim iskustvima s tretmanom koji se često koristi za liječenje različitih vrsta trauma.

Ljekovito tapkanje

EMDR koristi ‘bilateralnu stimulaciju’ kako bi utjecao na način na koji mozak obrađuje informacije, a što se može postići tako što se očima prati svjetlosnu traku ili ruku kako se pomiče naprijed-natrag, ali i tako da se u ruci drži naizmjenično vibrirajuće uređaje ili se tapka samog sebe po suprotnim stranama tijela. Iako možda nekome tko o njemu ne zna dovoljno tehnike mogu zvučati malo neobično ili kao prodaja magle, ono što se zapravo događa kroz ovu terapiju puno je složenije od toga.

Naime, proces oponaša ono što se događa u REM fazi spavanja, kada se naše oči pokreću i naš mozak obrađuje informacije između hemisfera. Informacije tada idu iz našeg prefrontalnog korteksa koji je odgovoran za logiku, podatke, rasuđivanje i kontrolu impulsa, do našeg limbičkog sustava koji se više odnosi na emocije i tjelesne senzacije. Kada se dogodi nešto što je toliko uznemirujuće, cijeli se proces poremeti i zaustavi. Sjećanje tada zaglavi u stanju osjećaja u kojem se ponovno aktivira i pokreće. EMDR djeluje poput poticaja na naš mozak i podsjeća ga da već zna kako obraditi sjećanje.

Kako procesuirati traume

Kada postoji nepovezanost između iskustva našeg tijela i dijela nas koji razmišlja, rješenje ponekad može biti terapija razgovorom, no u nekim okolnostima to nije dovoljno. EMDR se, s druge strane, posebno bavi ponovnom izgradnjom tih veza u mozgu budući da naši živčani sustavi znaju kako to učiniti i kako metabolizirati teška i zastrašujuća iskustva. Ponekad se prirodna sposobnost našeg tijela da se samostalno oporavi blokira, a trauma definitivno može dovesti do toga. I tu u priču uskače EMDR jer daje dijelovima živčanog sustava koji imaju ulogu liječiti pristup onome što je zapelo te tako omogućuje integraciju.

Kako je EMDR postajao sve popularniji za korištenje kod raznih trauma, tako se povećala i svijest o reproduktivnom mentalnom zdravlju. U proteklih pet godina provedeno je mnogo studija koje su se posebno bavile perinatalnim poremećajima raspoloženja i istraživanjem koliko ti poremećaji mogu biti opasni. Ovi poremećaji doprinose 50% višim stopama ozbiljnog morbiditeta majki u usporedbi s osobama bez poremećaja mentalnog zdravlja, a tijekom pandemije, istraživanja su otkrila da su se stope perinatalnih poremećaja raspoloženja povećale dva do tri puta. 

Kako prevladati strah od poroda

Osim što se koristi za liječenje osoba koje pate od perinatalnih poremećaja raspoloženja, EMDR može pomoći i u onim situacijama kada trudnica nastoji prevladati strah od poroda izazvan prethodnom reproduktivnom traumom, bilo da je riječ o traumatičnom porodu, spontanom pobačaju ili problemu neplodnosti, a mnogi stručnjaci njegovu korist vide i kod  osoba koje su pretrpjele reproduktivnu traumu, a nisu trudne, kao i kod osoba koje još nisu pretrpjele reproduktivnu traumu, ali imaju traume iz djetinjstva koje se pokreću kada se i same pripremaju postati roditelji.

Unatoč brojnim prednostima, EMDR ima jednu manu, a ta je što je još uvijek poprilično skup pa mu tako cijena uglavnom iznosi oko 50 eura za terapiju u trajanju od 60-90 minuta. Ovaj iznos nekima se možda ne čini velikim, ali kada se uračuna koliko je terapija potrebno da se neka trauma prevlada, jasno je da može biti riječ o vrtoglavim iznosima. HZZO ga, koliko nam je poznato, još uvijek ne pokriva, no možemo se kolektivno nadati da će se i taj scenarij možda jednom dogoditi. 

Naslovna fotografija: Shutterstock

Pročitaj više

Pravo na ranjivost

Ljubav kao muška sigurnosna mreža (i ostale istine koje ne želite čuti)

Riješite HSP test

Jesmo li kao društvo ušli u eru hiperosjetljivosti, kako se nositi s njom i zašto bismo konačno trebali prestati osjetljive ljude zvati mekušcima

Anatomija ljubavi

Helen Fisher, stručnjakinja za ljubav i antropologinja, godinama se pitala isto – kako se i zašto zaljubljujemo baš u određenu osobu, a na 6,9999 milijardi smo otporni i ne bi s njima ništa započeli niti na pustom otoku. Evo i odgovora…

Nećemo vam više lagati, jer najnovija istraživanja sve više dokazuju onu tezu da ljubavni algoritmi koji nam obećaju da će nam dok kažemo ‘seks’ pronaći ‘dovoljno savršenog partnera’ uglavnom ne funkcioniraju, jer ni ljudi ni sami ne znaju što žele. Pa kako će nam netko pomoći da nađemo partnera kada postoji tako velika nepodudarnost između onoga što ljudi misle da žele i onoga što im zapravo odgovara u stvarnom životu. I ne manje bitno, znači li to sada da bismo se ovog trena trebali maknuti s ekrana, jer potraga za online partnerom nam oduzima previše vremena, a šanse da će ona i uspjeti u stvarnosti su ionako daleko premalene?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.