Još od tinejdžerskih dana obožavam aerodrome, a više od ijedne odredišne destinacije radovao me pogled na pilotske uniforme i sve one koji su ih nosili. Nešto u njima istovremeno je odisalo ozbiljnošću i avanturom te sam se svakoga puta, bez iznimke, lovila kako maštam o takvom muškarcu. A onda mi je svemir odlučio namignuti i poklonio mi susret s jednim od njih.
Ispostavilo se da je čovjek zaista na mjestu – inteligentan, šarmantan, s fantastičnim smislom za humor… no sve navedeno otkrila sam tek naknadno. Sramežljivo priznajem kako je ono što me inicijalno privuklo bila isključivo činjenica da je pilot. Nespremna prihvatiti kako je takav, naizgled nevažan detalj zaista dovoljan okidač za privlačnost, požurila sam istražiti kakav to faktor X posjeduju muškarci u uniformama.
Evolucijski psiholozi tvrde da faktor X u ovome slučaju postaje faktor M – muževnost.
Bez obzira na činjenicu što živimo u eri snažne ženske emancipacije, osobine poput stabilnosti ili snage i dalje su visoko cijenjene kada je riječ o muškom rodu. Štoviše, upravo zbog toga što velika većina žena danas samostalno zarađuje, financijska sigurnost više nije nešto za što se oslanjamo na muškarce. A emocionalna sigurnost? E to je već nešto drugo. Nemojte me pogrešno shvatiti, nipošto ne tvrdim da ne možemo same, no stvar je u tome da ne bismo baš uvijek htjele. Koliko god snalažljive i samostalne bile, ideja o tome da je pored nas netko čvrst na koga bismo se oslonile u teškim trenucima ne čini se lošom. Odjenemo li tu ideju u uniformu, ona postaje još primamljivija.
Upravo zbog uniforme koja prati određene profesije, svi oni koji se njima bave na nas „obične ljude“ ostavljaju dojam autoriteta i kontrole nad situacijom, kakva god ona bila. Bijeli mantil, vojnička odora, pilotska uniforma… sve navedeno naučeni smo usko vezati uz okruženja u kojima glavna riječ nije naša te smo prepušteni stručnosti druge osobe. Čovjek u uniformi ovdje je da riješi stvar, na nama je samo da se prepustimo i vjerujemo. Osim toga, autoritet koji dolazi s odorom implicitno povezujemo i s obvezom profesionalnog, gotovo kavalirskog ponašanja. Zbog toga vjerujemo kako će liječnik imati razumijevanje, ali i rješenje za problem s kojim dolazimo, da vojnika moralni kodeks obvezuje na zaštitu drugih te da pilot itekako zna što radi onda kad u rukama drži nekoliko desetaka ili stotina života.
Sva spomenuta, i njima slična zanimanja dolaze u paketu s ogromnom dozom odgovornosti i stresa. Od onih koji se time bave očekuje se iznimna snalažljivost, ali i potpuna kontrola vlastitih emocija, čak i u situacijama visokog rizika. Razlika između hladne i usijane glave u ovoj priči lako postaje razlika između života i smrti, a onaj koji uspijeva ostati pribran što god se oko njega događalo… složit ćete se da imati jednog takvog pored sebe ne zvuči loše, zar ne?
Osim toga, svi smo mi prvenstveno vizualna bića, a već jedan pogled na muškarca u uniformi ostavlja dojam urednosti i elegancije. Nijedna od nas ne žudi za time da partneru glumi drugu majku, a s muškarcem u uniformi za to, čini se, ni nema potrebe. Oni se znaju brinuti za sebe te pri tome izgledati neodoljivo dobro. Toliko dobro da ćete se vjerojatno pitati što se nalazi ispod uniforme.
Međutim, svaka medalja ima dvije strane, a sve ranije opisano psiholozi su sveli na dvije male riječi – halo efekt. Riječ je o obliku kognitivne pristranosti zbog koje smo skloni cjelokupni dojam temeljiti isključivo na jednoj osobini, najčešće onoj koja nam prva zapne za oko. A uniformu je prilično teško ignorirati. Hrabrost, snaga, odgovornost, poštenje… sve su to osobine koje određene profesije pretpostavljaju, no ne postoji garancija da će se one zaista manifestirati. Svaka osoba jest individua za sebe, a karijerno usmjerenje nije a priori pokazatelj kvalitetnog karaktera.
Štoviše, određena istraživanja ukazuju na to kako je stopa zlouporabe položaja najveća među uniformiranim zanimanjima upravo zbog mogućnosti da se nedjela prikriju odorom i dojmom kojeg ona ostavlja na širu populaciju. Osim toga, čak i ako nije riječ o inherentno lošem čovjeku, moral i odgovornost u profesionalnom životu ne moraju se nužno preslikati na onaj privatni. To što svjedočimo autoritativnoj figuri koja smireno pristupa problemu na radnom mjestu ne znači da će jednako staloženo reagirati prvi put kada nam se mišljenja raziđu, a naša ženska maštarija mogla bi se rasprsnuti poput balona od sapunice.
Pa ipak, unatoč svim tim saznanjima ostajem slaba na uniforme, a svaki put kad na ekranu ugledam ime pilota s početka priče ulovi me blaga aritmija. No sada to nazivam kognitivnom pristranošću umjesto površnošću, a to je već nešto s čime mogu živjeti.
