čudak

U eri hiper-individualnosti čovjek bi očekivao da će sve vrvjeti originalnim pojedincima i da se nitko više neće, kao u srednjoj, vrijeđati ako ga netko nazove čudakom. Pa ipak, zašto i dalje nekritički kopiramo, kloniramo izraze lica pa čak i replicirane instant-osobnosti? Gdje god pogledati, sve je optimizirano, filtrirano, jezivo uniformno. Ona originalnost o kojoj smo kao klinci sanjali? Autentičnost? Utopila se u moru umjetno iskrojene normalnosti na koju smo šutke, iznova pristali.