VELIKI BIJEG

“EAT THE RICH” KAO ŽANR: Čine li suze i jad pretjerano bogatstvo „probavljivijim“?

Kristina Stakor
14.12.2025.

Kako su nesretni bogataši postali hit malih i velikih ekrana?

Eskapizam

Kad je u ožujku 2020. krenuo prvi lockdown, te ostajanje kod kuće i gledanje TV-a nije bio luksuz ili lijenost već nešto što radimo kako bi ostali sigurni, spasili svijet ili što već, među hit showovima bio je i „Selling Sunsets“. Reality show nudio je potrebnu dozu eskapizma: velike vile sa staklenim plohama koje otvaraju pogled na brežuljke i ocean umjesto sumorna četiri zida s pukotinama. Louboutinke koje gaze po mramornim podovima u kućama gdje se kao najveći problemi čine tko je što rekao o čijem bivšem dečku na „Botox&Burgers“ partyju. Ima li bolji način za uspavljivanje?

Uz Kardashianke, Real Housewives i slične programe, moglo bi se reći da takvog eskapističkog „realnog“ sadržaja koji daje uvid u nerealne živote ultra bogatih ne nedostaje, kao ni potražnje za njim. No čini se da su u posljednje vrijeme lijepa odjeća i interijeri pali u drugi plan, a u fokus je došla drama. I to ne samo u reality žanru, već i u fikcionalnim serijama i filmovima.

Patnja

Među najgledanijima iz sezone u sezonu je „Nasljeđe“, serija o imućnoj medijskoj obitelji u kojoj borba za nasljedstvo nije elegantnija od barske tučnjave. Pravi kulturološki fenomen postala je i serija „Bijeli Lotus“ o bogatašima koje iz ponora osobnog jada ne izvlači ni odmor u najluksuznijim resortima. Sajam taštine u ovom je slučaju i studija narcističkog i drugih psiholoških poremećaja, a suze i problemi tih pripadnika 1% postaju komedija za ostalih 99%.

Samo prošle godine mogli smo pogledati i tri hit filma sa sličnom premisom: „Trokut tuge“, „The Menu“ i „Nož u leđa: Glass Onion“.

U prvom se na luksuznom krstarenju preispituju društvene norme i privilegiji na poprilično direktan, ali duhovit način. A drugi je mješavina crnohumorne komedije i horora, koja se sprda s kultom rafiniranih gastronomskih iskustava i prestižom restorana s Michelinovim zvjezdicama, te naravno, višom kastom koja si to može priuštiti. U trećem skupina bogatih prijatelja biva suočena s vlastitim pokvarenim moralnim kompasom i izdajom.

Osveta

Ono što većina tih filmova i serija ima zajedničko za početak je mjesto radnje: izolirani otok, jahta ili kruzer, privatni resort koji se iz luksuznih utočišta redovito pretvore u krvavo mjesto zločina.  

Kod „Nasljeđa“ borba se uglavnom događa između pripadnika najuže obitelji, te Toma i Grega, supruga i „siromašnijeg“ rođaka koji žele pripadati privilegiranom krugu. U „Bijelom Lotusu“, „Trokutu tuge“ i „The Menu“ borba je određenija klasom – posluga protiv klijenata.

S popularnošću koja obara rekorde gledanosti, „Eat the Rich“ sadržaj postaje žanr za sebe. Ono što takvi programi nude ide puno dalje od pukog eskapizma, divljenja raskošnim interijerima i dizajnerskim komadima. Daje uvid u svijet nedodirljivih, ali u kojem i oni koji bi u njemu trebali uživati bivaju nesretni. Zašto toliko uživamo u fikcionalnoj patnji bogatih?

„I bogati plaču“, „novac ne može kupiti sreću“ i slične floskule postale su realizirana metafora žanra koji osim fantazije o takvom životu luksuza i eskapizma gledateljima nude i fantaziju o klasnoj borbi.

„Moramo vjerovati da moćni mogu patiti, da mogu biti poniženi, da pomisle da nema izlaza. Ako nema nade za nas, možemo se barem nadati da će biti beznađa i za one koji su nam uništili nadu“, citira Variety teologa Adama Kotskog.

Jedan od razloga popularnosti ove teme u posljednje vrijeme neki vide i u izumiranju srednje klase, te ekonomskoj nesigurnosti no smatraju da se radi samo o fazi.

„Teško je reći gdje ćemo ići nakon ove ‘eat the rich’ faze, jer to ovisi o tome što će se dogoditi. Ako ljudi žive dobro, ako ekonomija cvate, smatram da će biti manje kritike na račun bogatih“, rekao je Jonathan Kuntz, povjesničar filma na UCLA. A dok se nadamo (i radimo na) ekonomskom rastu, možete biti sigurni da ćemo budno pratiti i nedaće onih s više sreće.

Pročitaj više

Između strasti i samouništenja

Jako je lako mrziti ovaj film – od navodnika na plakatu filma koji su nam namigivali prije nego što smo stigli u kino, preko onog da je film podbacio kao šalabahter za one koji nisu čitali prvi i jedini roman Emily Brontë, objavljen 1847. godine pod muškim pseudonimom Ellis Bell, do toga da sve što gledamo izgleda kao još jedan kostimirani set koji bi se svidio Taylor Swift. No ako izdržite do kraja ove duge i turbulentne sage i ne poskliznete se na sve mokre stvari – od kokošjih jaja, krvi, sline puževa i grozne kiše koja neprestano pada – možda otkrijete nešto što smo u međuvremenu prigušili. Mračnu ljubav sa svim onim nuspojavama i animalnu žudnju. Ili kako se to danas moderno zove – limerenciju.

Psihoseksualni pop-triler

Ako umjetna inteligencija više od svega voli jednog umjetnika, to je onda Salvador Dali. Jesmo li konačno dobili film koji izgleda i zvuči kao da ga je radio AI Dali? Prepun pompoznih riječi, misticizma i demona. Šteta što se na vrijeme nisu prijavili za ovogodišnji Eurosong.

Da je živjela u neko staro doba, zvali bi je renesansnom umjetnicom, budući da na inovativan način spaja umjetnost, ples, tijelo i tehnologije. No danas ćemo reći da FKA Twigs slays. Jer ne samo što je ove godine s albumom Eusexua osvojila svoju prvu Grammy nagradu, nego je ušla u svijet filma i na veliku smotru suvremene umjetnosti.

Identitet u digitalno doba

Četrnaesto izdanje bijenalnog Međunarodnog festivala Organ Vida otvara se 11. lipnja u 20 sati u Muzeju suvremenu umjetnosti Zagreb s čak pet izložbi, među kojima je i centralna izložba finalista koji su svojim radovima odgovorili na temu festivala Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu. Pored grupne izložbe finalist⁞a s radovima jedanaest umjetnika, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Pored izložbenog, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove publikacije Organa Vida The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi. Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna 2026. godine.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.