Joanna Zychowicz, ili jednostavno Joanna, žena je koje se i danas vrlo živo sjećam. Fiktivna poljska country-rock zvijezda bila je zaštitno lice Dieselove kampanje tamo početkom novog milenija, za mojih još uvijek osnovnoškolskih dana. Ne sjećam se prvog trenutka kada sam je vidjela, ali se dobro sjećam koliko sam bila oduševljenja njezinim stilom i ‘naslovnicama’ novina na kojima se pojavljivala, smještena među korice mojih omiljenih časpisa. Sjećam se i oduševljenja kada sam u nekada vrlo popularnom dućanu WitBoy pronašla majicu gotovo identičnu onoj kakvu je nosila Joanna na jednoj od ‘naslovnica’, i traper kaubojskog šešira koji sam kupila kada me mama poslala u Zagreb kupiti si sve što mi je potrebno za novu školsku godinu, a kojeg sam pobožno nosila cijelog ljeta.
Ništa na ovom svijetu ne vrijedi toliko kao biti svoj
Ono što je za mene bila Joanna, za moje prijateljice, ali i djevojke diljem svijeta je bila neka druga zvijezda. Istina, najčešće stvarnija no što je bila Joanna koju je stvorio Dieselov marketinški tim, no to je u ovoj priči najmanje bitno. Svi smo mi odrastali obožavajući svoje idole, želeći biti poput njih i pomno birajući odjeću inspiriranu njihovim stylinzima, no nekako smo, bez obzira na svo divljenje koje smo prema njima gajili, izrasli u osobe koje najčešće s njima nemaju puno veze ni sličnosti. Dobrim dijelom zato što je najvrjednija lekcija koju smo u tim prahistorijskim vremenima dial-up interneta i nepostojanja društvenih mreža bila ona kako ništa na ovom svijetu ne vrijedi toliko kao biti svoj, što god to svakom od nas značilo.
Zanimanje: dvojnica svoje junakinje
Ta se ista lekcija, čini se, danas sakrila ili su je mnogi zaboravili, opčinjeni svim blagodatima suvremene tehnologije koje im pružaju mogućnost da više no ikad prije budu poput svojih idola pa tako danas diljem svijeta postoje deseci dvojnica Kylie Jenner i njenih sestara, Britney Spears, Christine Aguilere i Taylor Swift. Imitiranje nekih od njih ide toliko daleko da su to pretvorile u full time job, bilo da za život zarađuju nastupajući kao dvojnice velikih zvijezda, bilo tek se pretvarajući da pjevaju, ali zato redovito svo svoje vrijeme posvećujući tome da što više izgledaju poput njih, maksimalno preuzimajući njihov identitet i pritom do zabrinjavajuće mjere gubeći vlastiti. Od šivanja identične odjeće i kostima, bojenja kose i skidanja make-up tehnika do imanja identičnih mački poput onih kakve ima Taylor Swift, u svijetu beskrajnih mogućnosti u kojima nikada nije bilo lakše biti baš sve što možemo zamisliti, sve je više onih koji se svim silama trude živjeti tuđe živote.
Je li imitiranje najiskreniji oblik laskanja
Stara izreka kaže da je imitiranje najiskreniji oblik laskanja. I da se razumijemo, imitatori iliti dvojnici nisu nikakva nova pojava, već fenomen koji postoji otkako postoje i super zvijezde. No za razliku od mnogih kojima je to doslovno posao izvan kojega žive potpuno drugačiji život, nove generacije dvojnika fenomen su koji ozbiljno zabrinjava psihologe i ostale stručnjake koji vjeruju da je sve više onih koji gube samoidentitet nerijetko i prije no što ga uopće uspiju pronaći.
Promjena identiteta pod utjecajem društvenih mreža
Adolescencija je vrijeme u kojem otkrivamo tko smo. Po završetku srednje škole nerijetko odlazimo iz roditeljskog doma i sjena naših obitelji ne bismo li pronašli vlastiti put. Istražujemo što volimo, što mrzimo, što nas motivira, a što ne. Godine su to presudne da svatko shvati putanju vlastitog života i svojih snova, upozna svoje mogućnosti i izgradi čvrste temelje vlastitih ličnosti, ili bi to barem trebale biti. Cijeli ovaj proces sazrijevanja usporava se i skreće s puta pod utjecajem osjećaja da uspjeh leži u tome da radimo ono što i svi drugi rade, a ništa ne budi taj osjećaj kao što to čine društvene mreže.
Zahvaljujući današnjoj tehnologiji, svatko ima priliku vidjeti što gotovo svatko na svijetu radi, a što nam više no ikad prije omogućuje da se uspoređujemo s drugima svake minute svakog dana. Gledajući druge kako objavljuju samo pozitivne aspekte svojih života, sve je više onih koji se osjećaju kao da rade nešto pogrešno i da moraju promijeniti nešto na sebi, a mnogi rješenje vide upravo u onome što psiholozi zovu promjenom identiteta.
I ne bi se u toj promjeni krilo ništa loše da ona redovito ne dolazi u paketu s gubitkom osjećaja za same sebe. Sve je manje onih koji svoj život ne grade na temelju svojih feedova, a sve više onih koji, bez obzira na sva razočaranja koja stižu kao posljedica građenja života oko pomno konstruiranih objava, nastavljaju odlaziti na društvene mreže, uhvaćeni u čarobnom krugu razočaranja i ponovnih pokušaja pronalaska sljedeće stvari koja će im život učiniti boljim.
Bilo da su u pitanju influenceri ili bilo koje druge više ili manje poznate osobe, problem u krojenju vlastitih života prema tuđim mjerama leži u tome da se, što se više predstavljamo online kao netko drugi, to više ponašamo u skladu s tom prezentacijom i privatno u stvarnom životu. Sve što objavljujemo izaziva povratne reakcije, lajkove i komentare, a što znači da ključni dio nas postaje sve što objavimo, čak i kada to puno više nalikuje drugim osobama nego nama samima. No za razliku od svih onih koji će napisati komentar i ostaviti lajk, a zatim se vratiti svojim životima, oni kojima su upućeni ostat će uhvaćeni u limbu – nemogućnosti prepoznavanja vlastitog identiteta, nemogućnosti pronalaska svrhe na vlastitom putu i nemogućnosti življenja vlastitog života, potpuno odvojenog od života osobe čiji se život toliko silno trude živjeti.
