U osnovnoj školi sve su moje prijateljice imale ravnu kosu, smeđe oči i bile za glavu više od mene. Sa svojom niskom građom, plavim očima i neposlušnom kovrčavom kosom stršala sam (zapravo, što god je suprotno od stršati) u toj ekipi. Zašto ja ne mogu imati kosu kao Kelly u Beverly Hills 90210 koji je tada bio alfa i omega televizijskih sadržaja? Zašto su sve cure bolje u sportu od mene? Zašto ja nisam imala one ljetne praznike u kojima dramatično izrastem, transformiram se, dostignem (i prestignem) sve po visini?
Neke osnovnoškolske boljke davno sam prerasla, pa na njih i zaboravila, no to ne znači da usporedbe s drugima staju s ulaskom u pubertet. Zašto sam ja uvijek single na svadbama vršnjaka? Zašto svi na LinkedInu obilježavaju važne momente u svojim karijerama koje redovito prate uzlazne linearne putanje s povišicama, dok moja više nalikuje na neki apstraktni mozaik?
Negativni aspekti usporedbe s drugima
Uvijek će biti barem ona jedna osoba koja će biti uspješnija, mršavija, talentiranija, snalažljivija ili će naprosto imati više sreće, ona naspram koje sva naša postignuća djeluju manje važno ili kao da smo negdje zapeli u razvoju.
Uspoređivanje s drugima normalna je pojava koja postoji otkad postoji samo društvo. Služi kako bismo odredili gdje „stojimo“ u odnosu na druge, bilo da se radi o znanju, sposobnostima ili poziciji na društvenoj ljestvici. No ono se iz pukog osvrtanja da vidimo gdje smo može pretvoriti u izvor frustracija, nezadovoljstva i loše djelovati na mentalno zdravlje.
Nisko samopouzdanje jedna je od nuspojava koja se može javiti ako se stalno uspoređujemo s drugima, ali i gubitak individualnosti. Gledajući konstantno što drugi rade i stvarajući pritisak da i mi moramo raditi to isto jer je to nešto „što se radi u ovoj životnoj fazi“ gubimo iz vida vlastite želje i ciljeve. Da, vaš školski kolega možda je postao viši menadžer u nekoj multinacionalnoj kompaniji no je li to uopće karijera koju ste vi „pikirali“? Ili vam je ipak draži vaš put freelancera i povremenog digitalnog nomada?
Dnevnik zahvalnosti
Brza pretraga internetom pokazala je da kad se radi o prekidanju loše navike uspoređivanja s drugima, svi stručnjaci slažu se u jednom: pomoći će vođenje dnevnika zahvalnosti. Gledajući uvijek u tuđe dvorište, zaboravljamo da tamo trava nije uvijek zelenija i zanemarujemo ono što već imamo.
Ako se iznova podsjećamo na ono što već imamo, što smo postigli i fokusiramo se na vlastite uspjehe i ciljeve, osjećat ćemo se bolje.
Ograničite društvene mreže
Rizik od usporedbe s drugima postao je još izraženiji s pojavom i rastom društvenih mreža, gdje nam se svakodnevno serviraju tuđi poslovni i ljubavni trijumfi, egzotična putovanja, raskošne nekretnine i dojam da vode puno uzbudljivije društvene živote.
Ali društvene mreže daju nam uvid u reduciranu, destiliranu sliku nečijeg života (čak i kada taj netko snima „live“), montažu koja izrezuje manje zanimljive (manje bolne, manje estetizirane) trenutke iz nečija života i servira nam imidž koji se uklapa u feed.
Instagram, TikTok i slične aplikacije mogu biti izvor inspiracije, ali i frustracije, ovisno o tome koliko vremena na njima provodimo i što gledamo. Pa je jako bitno „pročistiti“ sve one profile koji nam ne donose veselje i ograničiti vrijeme koje trošimo skrolajući te svu tu energiju usmjeriti na one stvari koje su nam doista bitne u životu.
Prigrlite konkurenciju
Da, neki su ljudi u životu tamo gdje smo se mi nadali da ćemo biti, pa umjesto da „zelenimo“ od zavisti i ljubomore, trebamo stvari sagledati iz druge perspektive. Pitati ih za savjet, inspirirati se njihovom životnom pričom, vidjeti koje su to korake poduzeli kako bi došli tamo gdje jesu, educirati se i raditi na sebi.
I trebamo imati na umu: usporedba nam krade veselje. Svi smo mi drugačiji ljudi s drugačijim pričama, te bismo se trebali fokusirati na izgradnju vlastite, pod osobnim uvjetima.
Naslovni vizual: Pexels / Jalil Saeidi
