Da nikome nije lako skinuti se pred kamerama, pa bili vi i seks-simbol, najbolje znaju Jane Fond i Burt Reynolds koji su se prisjetili dana kada su morali snimati golišave scene za film ‘Barbarella’ te za kultnu duplericu magazina Cosmopolitan. ‘Morali smo dosta popiti kako bismo se uopće mogli opustiti’, izjavili su nekadašnji seks-simboli. S tim da je Jane Fonda imala baš gadan peh jer je već jutro kasnije, kada se probudila s gadnim mamurlukom, doznala da će zbog tehničkih razloga morati ponoviti snimanje otvorne scene koja je u međuvremenu postala i kultna.
Gdje su muški aktovi?
No to je bilo neko drugo vrijeme – 1968. godina, doba kada je svijet slavio ljepotu i snagu tijela, emancipaciju i seksualne slobode. No ujedno i vrijeme kada je svijet počeo sve više ovisiti o muškom pogledaju na tijelo, a što je kulminiralo u radovima fotografa Helmuta Newtona, svjetski poznatog fotografa oko čije se estetike i danas lome koplja – jesu li njegovi radovi napravili toliko puno za osnaživanje žena ili su nam usput nanijeli i neke štete? I ako su ipak tako osnažujući, kako je tvrdio sam autor jer izazivaju pažnju i divljenje, gdje su onda dovraga svi ti muški aktovi?
Helmut Newton As Seen By Hani Hape
To su sve bila pitanja koja su zanimala i njemačku umjetnicu Hanu Hape, koja je odlučila napraviti reinterpretaciju najpoznatijih aktova Helmuta Newtona, ali ovaj put s muškarcima i queer modelima u glavnim ulogama. Naravno, neke su fotografije doslovce kopirali, da bi u procesu montaže naknadno ubacivali muške modele, a na nekima su naprosto improvizirali, ne želeći da modeli previše glume. Iako, gledano s odmakom, prisjetila se autorica. Bilo je baš zeznuto snimati muškarce u štiklama. Jer da bi se muškarac skinuo, najprije mora izuti cipele.
Opasnost zvana objektivizacija muškaraca
No, nije li se sada autorica i sama izložila opasnosti da će je netko optužiti za objektivizaciju muškaraca? ‘Ne mislim da je objektivizacija, ako je sporazumna, fundamentalno bitna za raspravu. No ono što me definitivno smeta je što su stvari toliko jednodimenzionalne i što doista primjećujem nedostatak muških aktova’, izjavila je autorica u sjajnom intervjuu koji je objavljen u Monopol magazinu.
Uostalom, i izložba ‘In The Cut’, održana u Stadtgalerie Saarbrücken, a koja je tematizirala muška tijela u feminističkoj umjetnosti, od radova Louise Bourgeois, Tracey Emin i Sophie Calle, nas je podsjetila kako žene gledaju na muška tijela te da je promjena perspektive itekako bitna, jer, kako je lijepo rekla autorica – ‘Biti suveren i radoznao subjekt uistinu može utjecati na odnose moći’.
Težak put rušenja stereotipa
No da će biti tako lako srušiti stereotipe, neće! Jer umjetnica je morala naći načine kako će doći do muških modela. Stoga je, nakon što je iskoristila sva svoja osobna poznanstva, morala otvoriti i lažni profil na aplikaciji Grindr. ‘Znam da su mnogi na kraju bili razočarani i pomislili – ova je zbilja sjebana’, prisjeća se Hane trenutaka kada je organizirala snimanje, kao i poteškoća s mjestima za izlaganje. Jer čim bi vlasnici, pa i oni progresivnih berlinskih mjesta, shvatili da će na fotografijama biti goli muškarci, entuzijazam bi naglo splasnuo.
Helmut Newton As Seen By Hani Hape
Srećom, tu je i mala moćna knjiga ‘Sakuro’ u kojoj je autorica ujedinila sve svoje fotografije. No za razliku od kultne knjige Helmuta Newtona ‘Sumo’, koja teži gotovo 35 kilograma, veličine 30X70cm, njezina je teška je svega 1,2 kilograma. ‘Odabrala sam tanji papir jer volim kad se gužva, a što je jači kontrast Newtonu od same krhkosti. Upravo iz tog razloga knjiga i nema tvrdi uvez, nego samo metalni omotač koji govori o tome da je sadržaj jako mekan te izuzetno složen’, izjavila je Hana Hape. Radove perspektivne berlinske umjetnice možete pogledati na web stranici njemačkog izdanja magazina Vogue. A kako će na njezinu interpretaciju radova reagirati iz Newton zaklade, saznat ćemo uskoro, jer u planu je i film u produkciji TV kanala Arte.
Naslovna fotografija: Hani Hape
