“Je li čovjek koji sjedi preko puta mene povezan s umjetnošću? Glavni izvođač? Kako mislite da nije baš glavni izvođač nego da je više glavni obmanjivač? Drži li u rukama olovku dok stvara? Može li se reći da je pisac? Je li na neki način povezan sa sportom ili atletikom? A stripom? Je li to što radi humoristično? Pa dobro, ima li išta neobično s tim čovjekom jer publika se na svaki odgovor smije! Je li uopće ljudsko biće?”
Tko je zagonetni gost? Pogubila sam se!
Niz je to pitanja i komentara koja postavlja žena s povezom preko očiju dok preko puta nje u TV studiju sjedi Salvador Dalí, a publika umire od smijeha jer nesretna sudionica ovog zabavnog formata kviza nikako ne može pogoditi o kome je riječ. “Pa kakav je to čovjek da se istodobno bavi svim tim poslovima, pogubila sam se”, očajno će žena koja bi vjerojatno zauvijek ostala u studiju da nije došla do signature pitanja – slavnog brka. To je, naime, scena kojom se otvara film o jednom od najintrigantnijih umjetnika svih vremena, kojeg možete voljeti, mrziti ili pak ignorirati kao neki kritičari, ali morate mu se pokloniti zbog originalnih ideja i duha.
Kako je Gala htjela silom stvoriti novog Dalija
Uostalom, to je i premisa cijelog filma koji prati život Salvadora Dalija i njegove velike ljubavi Gale pri kraju života, dok organiziraju slavne zabave i orgije po njujorškim hotelima, svađaju se i mire zbog mlađih ljubavnika i muza (on se zanosio slavnim modelom Amandom Lear koju glumi Andreja Pejić, a ona je svu lovu i ljubav trošila na mladu rock zvijezdu – Jeffa Fenholta, želeći od njega stvoriti novog Dalija).
Ili kako je zaključio mladi galerist James – na planeti nema takvog umjetnika koji je toliko zajebavao cijeli svijet svojim idejama kao Dali. Bilo da je riječ o silnim varijacijama svog potpisa, javnim nastupima, djelima, odijevanju ili odgovorima. Ta sjećate se kada je Dali prvi put stigao u Ameriku i kada ga je dočekala gomila fotografa i novinara kako je nonšalantno odgovorio na pitanje što ga inspirira – “Dva janjeća kotleta na Galinim ramenima.”
Najveći majstor brendiranja ikada
Eto odgovora zašto program umjetne inteligencije DALL-E koji svaki put generira neki drugi odgovor ipak nije nazvan Picasso. A možda i onoga kako je Google došao na ideju da svaki dan mijenja sličice na tražilici? No, da film ne bi bio previše PR-ovski kada bi bio ispričan iz perspektive Dalija, najvećeg majstora brendiranja ikada, a koji ionako cijelo vrijeme o sebi priča u trećem licu, u radnju je ubačen i fiktivan junak.
Riječ je o mladom galeristu Jamesu, koji je zapravo prvi skužio da Dali svaki put toliko mijenja svoj potpis da je i on gotovo postao neka vrsta umjetničkog djela pa ih je sve skenirao i uvezao u posebnu knjižicu. Pogađate, Daliju se ova vrsta performansa toliko svidjela da ga je angažirao da mu pomaže u pripremi njegove nove izložbe.
Što je Alice Cooper naučio od Dalija
Doduše, i mladi pomoćnik James koji upada na raskalašene partyje/orgije koje Dali održava u hotelskoj sobi koju plaća 20.000 dolara mjesečno je na početku silno zbunjen, baš kao i Alice Cooper koji s povezom oko glave stalno hopše za starim majstorom i uči na terenu. Iako, kako sam kaže – ni riječ od toga što mu Dali govori baš nije shvatio. A tu je i seksi djevojka koju glumi Suki Waterhouse u koju se James zagledao.
Zatvarajte prozore realnosti
No kada bi se čovjek od svih tih koktela i opijata sutradan otrijeznio, lekcija, ali i pitanja koja otvara ovaj film doista ima – od toga kako erotizirati svaki trenutak života (tako da neprestano budete svjesni da vas smrt želi zaskočiti), je li hologram doista budućnost umjetnosti, zašto ne treba jesti hranu koju naš um ne može pojmiti jer nema čvrsti oblik, kako je moguće da kritičari uvijek pružaju takav otpor originalnim idejama, treba li žena imati svoj privatni dvorac u koji ne možete doći bez pisane dozvole da bi brak opstao, treba li nastaviti vjerovati u sebe i obilaziti galeriste iako vam svi govore da je vrijeme nadrealizma zauvijek završilo, što je bitnije – umjetnost ili novac, kako se postaviti prema svim vrstama prevara koje putem otkrijete. I ona najvažnije – zašto ono što zovemo istina i realnost ne mogu tako lako doprijeti od zaigranih umova koji žive neke paralelne živote, a kamoli ih pojmiti te kodirati i zatvoriti u neki umjetni jezik.
