„Kako da drugima prenesem beskonačni Aleph što ga moje bojažljivo sjećanje tek ovlaš zahvaća? U sličnoj nevolji, mistici su se utjecali mnogobrojnim znamenjima; da označi božanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koja je, na neki način, sve ptice; Alanus ab Insulis, o kugli kojoj je središte posvuda a obodnica nigdje; Ezekijel o anđelu s četiri lica, koje se istodobno obraća Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu“, pisao je Jorge Luis Borges u „Alephu“. Mistično mjesto koje sadrži cijeli svijet golicalo je maštu čitatelja, a kako bi ono izgledalo u stvarnosti? Možda kao umjetničko djelo kojem je „podatak kao pigment, a umjetna inteligencija slikarska tehnika“?
Ovo potonje opis je kojim Refik Anadol, pionir digitalne umjetnosti koji u svojim monumentalnim djelima koristi umjetnu inteligenciju objašnjava svoje radove. Turskog umjetnika još je u djetinjstvu impresionirao film „Blade Runner“ i ostavio pitanja na koja kroz svoj rad i danas pokušava odgovoriti. Što stroj može učiniti s tuđim sjećanjima? Ako strojevi mogu učiti i procesuirati sjećanja, mogu li i sanjati, halucinirati, nenamjerno se prisjetiti ili stvarati poveznice između snova više ljudi? Znači li biti AI u 21. stoljeću ništa ne zaboraviti?
Spoj tehnologije i umjetnosti
Njegova djela uvrštena su u kolekcije velikih muzeja kao što je njujorška MoMA i Muzej moderne umjetnosti u Istanbulu, sudjelovao je na venecijanskom bijenalu arhitekture, radove je predstavio na monumentalnim javnim površinama poput Rockefeller Plaze u New Yorku, Walt Disney Concert Hall, a najrecentnije na World Economic Forum u Davosu. Trenutno se, do 07. travnja, njegovi radovi mogu pogledati u galeriji Serpentine North u Londonu na izložbi „Echoes of the Earth: Living Archive“.
Izloženi radovi spajaju tehnologiju, umjetnost i prirodu i stvaraju krajolike u koje posjetitelji mogu uroniti, krajolike koje je generirala umjetna inteligencija na temelju podataka.
I dok nagađamo koje su sve potencijalne opasnosti koje umjetna inteligencija predstavlja za našu budućnost, poslove, demokraciju i društvo, umjesto zastrašujuće AI koja manipulira našom stvarnošću, Anadol nudi verziju umjetne inteligencije koju vidi kao glas prirode i pokretača promjena.
AI kao glas prirode?
Možda djeluje pretjerano idealistički, no to potkrepljuje svojim stvaralaštvom i kreiranjem Large Nature Modela, prvim generativnim AI modelom otvorenog koda posvećenom isključivo prirodi u svijetu. Model se razvija za DATALAND, Anadolov budući muzej i Web3 platformu posvećenu vizualizaciji podataka i AI umjetnosti, a njime nastoji promicati svijest o važnosti brige za okoliš, smatrajući da da takav model čini ideju očuvanja okoliša stvarnijom.
„Naučili smo da ako možemo oponašati ono što smo izgubili, postoji velika šansa da se pogođeni ekosustavi mogu ponovno pojaviti oko nas“, kaže Anadol i objašnjava svoj model: „Sada ga koristimo kao znanstveni, obrazovni i umjetnički alat za pomoć prirodi. Ako postoji strana u ovoj politici, ovaj model umjetne inteligencije bit će glas prirode. Ne radim ovo samo s tehnološkim liderima u svijetu, radim i s ljudima koji tisućama godina žive u prašumi.
Naš je studio prošle godine putovao u Australiju i Indoneziju kako bismo shvatili što znači živjeti u prašumi. Također vrlo blisko surađujem s obitelji Yawanawá, nevjerojatnim domorodačkim narodom koji živi u Amazoniji. Naši podaci nisu samo oni koji su nam dostupni, već dodajemo i nove zvukove, slike, klimatske informacije i još mnogo toga“, objasnio je umjetnik za Designboom.
Tako u njegovim radovima podaci dobiveni od senzora vjetra postaju dinamične, ali istovremeno i meditativne slike. A u slučaju ove izložbe, od oko 135 milijuna slika koraljnih grebena, AI generira svoju viziju podmorja za rad „Artificial Realities: Coral“, dok je za „Living Archive: Large Nature Model“ AI interpretirala prašumu na temelju podataka iz institucija kao što su Smithsonian i Natural History Museum, ali i iz arhiva knjižnica, sveučilišta i vladinih organizacija, demonstrirajući kako tehnologija i podaci mogu postati gotovo poetični.
Refikovi radovi postavljaju pitanja o mogućnostima strojeva i što doista mogu učiniti s tuđim sjećanjima, pokazuje kako umjetna inteligencija proširuje našu stvarnost, ali može li nas doista i probuditi i potaknuti da je i očuvamo?
Naslovni vizual: Refik Anadol, Artificial Realities: Coral, 2023. Courtesy Refik Anadol Studios
