Kako je uopće nastala ideja za ovu “živu” haljinu?
Znate moju genijalnu gazdaricu, nizozemsku dizajnericu Iris van Herpen, koja već dugo istražuje granice mode, tehnologije i biologije. Uostalom, karijeru je počela kao stažistica kod Alexandera McQueena i otkada drži konce u rukama inspirirala ju je priroda – ocean, mikrosvijet, bioluminiscentne vrste koje svijetle u mraku. Ovaj put je, u suradnji s biodizajnerom Chrisom Bellamyjem, odlučila stvoriti haljinu koja ne samo da se nosi, nego i živi. U svom je laboratoriju s istraživačima razvila gel u kojem alge mogu rasti i svijetliti dok se haljina kreće. Uostalom, kako je lijepo rekla Iris: “Naša tijela djeluju čvrsto, ali u stvarnosti smo sastavljeni od atoma koji su više od 99,9% praznog prostora, držeći se zajedno elektromagnetskim silama.” Stoga sam i ja svim mokrim srcem navijala da moj model utjelovi morfogenetsku prisutnost, da zadrhti na rubu percepcije, suspendirana kroz nevidljive sile koje nas povezuju.
Kako zapravo radiš?
Haljina je zapravo mini-ekosustav. No, tako je sa svim živim bićima, zar ne? Svaka od 125 milijuna algi Pyrocystis lunula reagira na pokret i svjetlo, svjetlucajući kada moj model hoda. Dakle, ja sam nešto kao obrnuta sjena. Vlaknasta, gelasta matrica drži alge na mjestu i osigurava im hranjive tvari, a to znači da i ja sama dišem, svijetlim i pomalo se mičem sama. No, najbolje će biti da pogledate proces mog rođenja i rasta. Kao Botticellijeva Venera, uzgajana sam u kupkama morske vode tijekom nekoliko mjeseci, unutar specijaliziranog hranjivog gela. A zahvaljujući mom “tati” Chrisu, alge Pyrocystis lunula oblikovane su u zaštitnu membranu, a zatim pažljivo njegovane u uvjetima koji oponašaju njihovo prirodno morsko stanište, pri čemu su vlaga, temperatura i cirkadijalni ritam prilagođeni preciznim potrebama algi.
Tko ti je tata?
Tvorac ovog živućeg djela je biodizajner Chris Bellamy, koji je dugoročno, uz podršku istraživača sa Sveučilišta u Amsterdamu i Francis Crick Instituta, razvio inovativni materijal. Alge su rasle u morskoj vodi, zatim prelazile na nutritivni gel (iza kojeg stoji čak 50 različitih testiranih formula) i u konačnici su utkane u zaštitni, prozračni sloj prilagođen odjevnom komadu. Sve skupa – oko 35 složenih procesa do konačnog rezultata. No, ovdje moram spomenuti umjetnika svjetla Nicka Verstanda, koji je učinio čuda u tih pet dana koliko smo eksperimentirali s igrama tkanine i svjetla. Da, svatko od nas, koliko god prelijep bio, mora imati dobrog make-up artista i majstora svjetla.
Koje su bile reakcije publike?
Ah, publika je bila razapeta između znanstvenog sajma i mističnog iskustva. Netko je šapnuo da izgledam kao instalacija iz dubokog mora, drugi su vikali „ovo je budućnost mode!“. Novinari su se gurali da me opišu kao „živi komad“, a na Instagramu su letjele fore tipa: „Koliko CO₂ apsorbira ova haljina?“ – odgovor: taman za pola mjehurića mineralne. Sve u svemu, bilo je puno buljenja širom otvorenih očiju i tihog “wow”, onog koji se ne usuđuješ prekinuti pljeskom, da ne bi preplašio 125 milijuna mojih malih suputnica koje svijetle u mraku.
Gdje bi se trebala čuvati?
Tu dolazi praktični problem – ja vam ne podnosim običan ormar. Nije da sam izbirljiva, nego alergična. A to znači da trebam posebno kućište koje simulira prirodne uvjete algi – to jest, optimalnu temperaturu, vlažnost, rasvjetu i cirkadijalni ritam. Jer dok druge haljine vise u mraku i vlasnici se moraju boriti protiv moljaca, ja nastavljam živjeti, razmnožavati se i s vremenom pružati sve intenzivnije svjetlo. Ne, to ne znači da možete uštedjeti na rasvjeti u sobi. Možda bi moderna Carrie Bradshaw trebala u svom stanu imati ormare s vodom… ili barem mini-akvarij za večernje izlaske. Samo kažem…
Koliko koštaš?
Cijena nije službeno objavljena, ali s obzirom na istraživanja, tehnologiju i žive organizme, jasno je da cifre dosežu ogromne valove. Očekujte da se radi o višestrukim tisućama eura, vjerojatno i više. No, da ne bih bila bahata, samo ću elegantno reći kao vaši modni urednici – “cijena na upit”.
Tko te još kopirao?
Za sada, trend “žive mode” uglavnom istražuju eksperimentalni dizajneri i biodizajneri. Neki umjetnički kolektivi pokušavaju slične koncepte, ali Iris je i dalje pionirka koja je ovo dovela na pistu haute couturea. No, možda je poštenije reći na koga sam se ja ugledala. Iako je bilo divnih projekata, kao što je NFT haljina skrojena od duge, moram priznati da me najviše nadahnuo hrabri eksperiment o kojem je snimljen i film Obsessed With Light, o Loïe Fuller – pionirki modernog plesa koja je u Parizu tijekom secesije prva koristila svjetlosne efekte u svojim izvedbama. Iako je Loïe Fuller revolucionirala plesnu scenu krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Parizu, a tijekom plesa koristila ogromne svile obojene fosforescentnim bojama i bambusove štake, nekoliko puta si je, nažalost, spržila krila.
Je li ovo budućnost mode?
Moguće. “Living couture” kombinira modu, biologiju i održivost. S obzirom na rastući interes za ekološki prihvatljive i tehnološki inovativne komade, ovo je možda samo prvi korak ka modnoj revoluciji u kojoj odjeća ne samo da diše, svijetli i reagira na okoliš, nego i stvara novu estetiku odnosa između tijela i prirode. Zamislite haljine koje se same regeneriraju, materijale koji mijenjaju boju ovisno o vašem raspoloženju ili jakne koje reguliraju temperaturu poput kože. Ako su 3D-print i digitalna moda već poremetili pravila igre, “živa moda” mogla bi ih potpuno prepisati – i to ne samo na pisti, nego i u svakodnevnom životu.
Koja je simbolika kolekcije “Sympoiesis”?
Kolekcija slavi suživot između vrsta i čovjeka – haljina je most između umjetnosti, znanosti i prirode. Svaki pokret modela stvara interakciju sa živim organizmima u tkanini. Iris van Herpen o svom radu kaže da ovo nije samo stvaranje “looka”, već „kultiviranje“, njegovanje živog bića – simbioza koja otvara novi pogled na modu kao suživot s prirodom. Kolekcija “Sympoiesis” slavila je upravo takav odnos među vrstama, kako to i sam naziv sugerira – dolazi od grčkih riječi „sym“ (zajedno) i „poiesis“ (stvaranje). Žao mi je ako ćete polomiti jezik, ali i za druge brendove, tipa Loewe i Jacquemus, ste guglali izgovor.
Kakav je osjećaj znati da ćeš ući u povijest mode?
Ma nije to samo da se pohvalim. Ovo je izravna poruka da moda može biti živa, održiva i eksperimentalna. Haljina pomiče granice našeg shvaćanja odjeće – ona ne samo da se nosi, ona postoji. Osim toga, komora u kojoj se živi izgled njeguje tako postaje mikrokozmos delikatne ravnoteže oceana. Briga o odjevnom predmetu i za 125 milijuna Pyrocystis lunula koje sadrži zahtijeva simbiotski odnos i potpuno redefinira tradicije stvaranja, jer se odjevni predmet uzgaja, a ne konstruira. Hoću li biti pretenciozna ako sada kažem: “Svijetlim, dakle jesam”?
