Kažu da svako ljeto ima svoj soundtrack u koji su najdublje pohranjena sva naša sjećanja na lude dane provedene na godišnjem, putovanja i avanture koje čine čovjeka živim i ostatak godine. I da je dovoljno čuti prve taktove pjesme da odmah znamo kojeg se to ljeta dogodilo – od ‘Lambade’ (1989.), ‘Macarene’ (1993.), ‘Despacita’ (2017.) pa sve do ‘Cake by the Ocean’ (2019.). E, sad ne znamo što nam je prošle godine Sabrina Carpenter stavila u espresso dok smo non-stop slušali njezin istoimeni hit, no činjenica je da ove godine nismo imali neki ultimativni glazbeni hit. Ali niti modne trendove poput Tomato Girl, Mermaidcore i Brat Girl koji su se s TikToka prebacili na Instagram, a onda i u naše živote na plažama.
U redu, bilo je pokušaja pojedinih modnih kuća da pamtimo ljeto po njihovim brendovima, ali znamo što to znači. Čim se hypea prime korporacije, znaj da je val prošao i ništa od onoga da se Miu Miu Girl i Pucci Girl prime na našu kožu i postanu drugi identitet. Znači li to zaista da smo slobodni od svih mikrotrendova koje su nam nametali prošlih godina i da ćemo konačno moći pamtiti ljeto po osobnim doživljajima? Pitali smo osam fantastičnih žena s kojima bismo voljeli provesti sljedeće ljeto da podijele s nama trenutke po čemu će pamtiti Summer 2025.
Rea Hadžiosmanović: Soundtrack ovog ljeta je afro-house
DJ-ica i kolumnistica
Ono po čemu ću pamtiti ovo ljeto jest po tome da po prvi put nemamo svjetski ljetni hit koji bi se vrtio posvuda i etablirao se kao soundtrack ljeta 2025. Postojalo je nekoliko mikro, pa čak i lokalnih hitova, no ne dovoljno vrijednih spomena u kontekstu pop-kulture. Razloga za to je više: od fragmentiranosti glazbe koja je nastala zbog streaming platformi pa stoga ne postoje više šire mase koje slušaju iste pjesme, preko smanjenja utjecaja radija i TV-a koji su nekad utjecali na ukus publike, do povratka nostalgiji i starim hitovima poznatima velikom broju ljudi.
Međutim, ono što vidim kao definitivni soundtrack ljeta jest žanr Afro-Housea, trend koji je pokrenut još prošlog ljeta, a koji je izdominirao plesne podije i beach barove ovoga ljeta, što u originalnim izdanjima, što u bezbroj remixeva opet starijih hitova. Meni osobno najznačajniji doživljaj ljeta bio je odlazak na Montreux Jazz festival na kojem sam slušala nastupe meni trenutno omiljenih izvođača – londonskog Afro Jazz kvinteta Ezra Collective i argentinskog rap-pop dvojca Ca7triel y Paco Amoroso.
Nina Mia Čikeš: Kad izložba Toiletpaper Magazina postane metafora ljeta
Arhitektica i konzultantica za zaštitu okoliša
Ljeto je bilo, malo je reći, životopisno. Kao trenutak ekspresije, najbolje je dočarano kroz izložbu Toiletpaper Magazina, jednog od rijetkih koje sakupljam već 12 godina, a koja je bila postavljena u Fotografiska galeriji u Berlinu. Spajajući nespojivo, baš kao i u mojim dnevnim obavezama, kroz izložbu sam prošla kroz svoje ljeto – ma, što ljeto, ukratko, kroz život u posljednje vrijeme. U toj galeriji života, shvatila sam da smo svi mi remek-djela u procesu stvaranja.
Loreta Gudelj: Ostvarila sam si san da uplovim u film ‘Big Blue’
Modna dizajnerica i suvlasnica Polyglotte Institutea
Ovo ljeto pamtit ću po putovanju na Siciliju s prijateljima koje smo godinama planirali – i napokon dočekali! Znala sam da će biti posebno, s toliko čudesnih mjesta da ih je teško i nabrojati, ali jedan trenutak ipak se izdvaja: uspon na Etnu, moj drugi vulkan nakon Acatenanga u Gvatemali. Bilo je gotovo nestvarno stajati na crnim padinama, tik uz oblake, a samo nekoliko dana kasnije opet je eruptirala. Goethe i Maupassant pisali su o Etni s divljenjem, no vjerujem da je dojam koji ostavlja neponovljiv za svakog promatrača – sirova priroda koja podsjeća koliko malo treba da ostanemo bez daha, doslovno i metaforički.
Još jedan san iz djetinjstva napokon mi se ostvario: posjet Taormini. Odrasla sam uz film “Big Blue” i zamišljala kako koračam starom željezničkom stanicom i gledam more koje svjetluca baš kao u kadrovima koje znam napamet. Danas bih Taorminu bez razmišljanja stavila među najljepša mjesta u Italiji – čarobna je.
A onda i Scala dei Turchi – onaj savršeni Pinterest i Instagram trenutak koji je zaista “worth the hype”. U stvarnosti je još impresivnija nego na fotografijama: bijele stijene koje se poput valova spuštaju u more, uz vjetar koji ih je stoljećima oblikovao.
Cijelo putovanje bio je “roadtrip” iz snova – svaki dan nova destinacija, nova plaža, nova pustolovina i, naravno, novi tanjur! Sicilijanska hrana je posebna priča. Arancini kao mali zalogaji sreće, tjestenina s pistacijama koju smo naručivali toliko puta iznova, cannoli sa savršenom kremom i granita za doručak jer – zašto ne?
Ukratko: ljeto i dolce far niente za pamćenje. U backgroundu pustite bilo koji talijanski klasik i klišeji prestanu biti tako loši.
Maja Miletić: Osjetila su light motiv mog ljeta
Čini mi se da ljeti tijelo više osjeća i primjećuje. Dojmila me se golema izložba arhitekture na venecijanskom biennalu – pasivna gradnja, AI, novi materijali, nove tehnologije, povratak intuitivnom i iskonskom u gradnji nekih autohtonih plemena… Sve to je pulsiralo u ljetnoj vrućini i do 37 stupnjeva na venecijanskim ulicama nesavršenih fasada, u svim nijansama morskih mahovina po kućama… Razmišljala sam… Joy is an act of resistance.
Nađa Irena Fišić: Cijeli život želim ići brojati suze svetog Lovre na Lastovo
Taj 11. kolovoz, kad pada kiša meteora, zapisan je u mom kalendaru već vijekovima. Ali stalno nekog i nešto čekam – frajera, muža, frendicu, društvo… Ove godine odlučila sam još u siječnju da idem sama i ne zanima me ništa ni nitko. Kako se datum približavao, samo su kapali i ljudi koji bi sa mnom. I to ne bilo koji. Moji ljudi. Došli su s Balija, Njemačke, Švicarske, Beograda i Zagreba da brojimo skupa zvijezde.
Taj tjedan dana na Lastovu bio je čaroban, jer nema boljeg od tvojih ljudi na pravom mjestu. Moja Divna doletjela je samo da provedemo to malo dana skupa… Ovo je ljeto naprosto bila čista ljubav.
Mare Milin: Ovog ljeta pokrenula sam tihu akciju – zid srdaca
Fotografkinja
Toliki provode svoje živote bježeći od nečega. I ja volim pobjeći, ali u nešto, a to je mir.
Moja ljeta nisu glamurozna, instagramabilna, ljeta koja su puna akcije i filmskih momenata.
“Žena s perajama”, kako me zovu oni koji mi ne znaju ime, voli se spustiti do plaže Sv. Petar na samom kraju mog Dikla, leći na svoje kamenje, čitati knjigu, slušati glazbu i piti sunce.
Međutim, moj summer summarum je onaj trenutak kad se uvalim u mirno, meko more i krenem plivati prema zapadu. Ispred mene je horizont, gdje se nebo spaja s morem, sve je plavo i prekrasno i pretvori se u jedan veliki MIR. Tada sam sretna što sam živa. I onda, s glavom pod morem, slušam zvuk podmorja, osjetim kako mi srce kuca i još jednom sam zahvalna.
Ovog ljeta, na zidiću ispod kojeg se kupam, pokrenula sam tihu akciju koja se zove: zid srdaca.
Plaža je puna kamenja u obliku srca, posvuda su, samo ih treba ugledati. Podsjeća na branje šparoga: kada se fokusiraš na to posebno, vitko zeleno u obilju zelenog.
Sagnuta i zamišljena, tražim srca u moru kamenja i nižem ih na taj zid.
Prije par dana dodala sam ugljenom pisan natpis na zid i opazila da su ljudi počeli reagirati – dodaju svoje srcolike priloge, potpisuju kamenje i crtaju po njemu. To me čini sretnom, te neke male stvari. Makar toliko fragilne i nestalne.
Prva oluja i naš mali muzej kamenih srdaca je urušen, a natpis izbrisan.
Ali, vrijedilo je. Srca radi.
Maria Grigoryan Vučković: Nikada neću zaboraviti piknik u parku u Strasbourgu
Novinarka, urednica i voditeljica
Za mene je cijelo ljeto bilo čarobno, bili smo spontani i puno smo vidjeli i doživjeli. Ali najupečatljiviji bio je piknik u parku u Strasbourgu. Došli smo posjetiti prijatelje i oni su nam priredili iznenađenje – piknik u parku uz jezero s labudovima.
Sjećate se ljeta provedenog kod bake na vikendici? Doručci na terasi ili plaži, svježe smokve, buketi poljskog cvijeća. Nostalgija je svakako najsnažnija emocija.
Lana Puljić: Ljeto za dušu – otok, plaža i konji
Modna dizajnerica brenda Lokomotiva
Svoje ljeto provela sam baš onako kako i najviše volim: u krugu meni dragih ljudi, od kojih većinu nažalost vidim samo ljeti, na svom otoku gdje ljetujem već 25 godina, na svojoj najdražoj plaži. Nemam neki događaj po kojem bih izdvojila ovo ljeto, osim nekog “feel good” momenta koji me pratio. Neki je to drugi svemir i neopisivo mi odgovara taj dvotjedni bijeg u njega, gdje je sve bezbrižno, opušteno, sporije i baš onako “healing”.
Na plaži jako puno plivam, družim se, a vrijeme sam kratila i knjigom Roberta Greena Zakoni ljudske prirode. Često bih stala i na obližnjem ranču Soline kako bih projahala jednog beskrajno simpatičnog konjića Vihora, jer sam pasionirana ljubiteljica konja i konjičkog sporta.
Svoj ljetni raj na Rabu i spektakularan zalazak sunca iz meni omiljenog restorana Kamenjak ne bih mijenjala ni za što drugo na ovom svijetu. 😉
