Ma ne pada mi na pamet da kupim smartphone, jer ne želim da telefon bude pametniji od mene. Tako je govorio moj duhoviti kolega kada su se pojavili prvi pametni telefoni. Iako je, naravno, već za par mjeseci kupio novi mobitel i mijenjao ga češće nego ja frizure, često ga se sjetim. I to posebice u onim trenucima kad se pitam – je li baš pametno sve svoje znanje uložiti u tu malu crnu kutiju? Pogotovo kada se nađemo na putovanjima na kojima se baš sve može dogoditi. Mobitel možete zaboraviti u restoranu, mogu vam ga ukrasti, pasti u vodu ili se jednostavno može smrznuti. Pa vi vidite čije brojeve telefona imate u glavi? I kako ćete platiti onaj vražji shuttle bus koji ste ulovili u zadnjoj sekundi, a nervozno osoblje inzistira samo na barkodu.
Naravno, uvijek možete poput moje frendice hodati po svijetu kao srednjovjekovni svećenici koji su oko vrata nosili malu vrećicu. S tim da više u njoj ne držite novčiće, amajliju, mini Bibliju ili zub za sreću nego barem 50-tak šifri koje vam trebaju za kojekakve autentifikacije. Pa ipak, čak i da znate sve te vražje šifre napamet, uzalud vam trud svirači ako uz sebe nemate smartphone ili tablet, jer većina institucija živi po načelu – Digital first. A to, naravno, ide toliko daleko da je i velik broj kafića i restorana u stranim zemljama u potpunosti ukinuo fizičke jelovnike ili one plastificirane cjenike, nego su suptilno ukrali barkodove pa si vi guglajte i povećavajte fontove.
Offline alternative
Iako se iz takvih kafića uvijek možemo dići, što je s onim velikim institucijama koje se brinu za naše zdravlje, financije, sigurnost? I otkuda to uvjerenje da cijeli svijet može i želi imati pametne telefone? Što je s ljudima koji imaju ozbiljnih problema s vidom, bolni artritis ili pejsmejker, budući da je već odavno poznato da pojedinim ljudima pametni telefoni ometaju rad aparatića te da im čak i kardiolozi preporučuju analogne mobitele?
Izgleda da je ovaj problem prva prepoznala Age UK inicijativa koja je ovo ljeto upozorila na važan problem – da je čak 2,4 milijuna starijih osoba isključeno iz digitalnog svijeta i izloženo riziku da budu zapostavljeni u sve digitalnijem svijetu te da pod hitno treba ponuditi offline alternative u svim javnim uslugama, posebice zdravstvu i gradskim uslugama, što može uključivati osobne opcije i asistirani digitalni pristup. Kako stvari stoje, izgleda da ćemo i mi, poput dobrotvorne britanske udruge, pokrenuti male digitalne pobune i skupljati potpise za peticiju kako bismo podsjetili svijet da jednaka prava ne ovise o tome koliko ste vješti s ekranom.
Fotografije: Unsplash+
