Sjećate se možda zadnje sezone serije “I tek tako” kada Carrie i prijateljice odlaze na otvorenje izložbe, a umjesto nekadašnjih radikalnih djela – uvećanih slika vagina, sada razgledavaju krevete. Pa što je ovo – suvremeni art ili replika Ikea kataloga, pitat će se neki koji se sjećaju i hrabrijih vremena. No već drugi pogled otkriva da je riječ o vrlo dobrom konceptu koji tako slikovito dočarava evoluciju ženske intime. U dvadesetima krevet je seksi neuredan, da bi u tridesetima na njemu bila hrpa razbacanih cipela, haljina i laptopa. U četrdesetima je spavaća soba već urednija, a na noćnom ormariću možemo pronaći naočale za čitanje i self-help literaturu. A u pedesetima? Dovoljno je da na krevetu ima dovoljno mjesta da se Charlotte, koja doživljava užasnu vrtoglavicu u klimakteriju, jednostavno skljoka i pobjegne od svih problema.
Promocija knjige iz kreveta
No kako stvari stoje, Lena Dunham, koja će ovoga svibnja napuniti 40. rođendan, nije željela čekati srednje pedesete da joj se zavrti u glavi i smuči od svih nuspojava slave pa da se baci u krevet. Da, on joj je tijekom godina pružio toliko zadovoljstava, utjehe, ali i ukrao snova, a na njemu je, nakon što se oporavljala od teške operacije i skidala s opijata, počela pisati knjigu memoara naslovljenu “Famesick”. Pa neće valjda za promociju svoje druge knjige, koja je izašla 14. travnja, kao uštogljena spisateljica odabrati visok fancy barski stolac i dva cvijeta na stolu. Dajte mi pravi krevet na sred dvorane u Brooklynu, tamo gdje je sve i počelo. Vrijeme je da se vrati na mjesto zločina, rekla je Lena i pozvala pod plahte svog kolegu glumca Andrewa Rannellsa. Kao sugovornika, naravno.
Uostalom, ako je vjerovati prvim komentarima 2000 posjetitelja ove neobične promocije, krevet je savršen izbor, jer takva je i knjiga. Sve samo ne ispeglana i na neku foru užasno podsjeća na umjetnički rad “My Bed” Tracey Emin iz 1998. Surov, bolan, iskren, ali i opako duhovit i britak. Sve ono zbog čega su Lenu otkako je ušla na medijsku scenu, a posebice nakon planetarne slave koju joj je donijela serija “Djevojke”, voljeli, ali i mrzili. A priznajte, Lenu su kao malo koga toliko javno vrijeđali i gazili – razapinjali su je zbog načina kako hoda, kako izgleda, no prije svega zbog onoga što priča, piše i snima. Možda i zato jer nisu mogli podnijeti da postoji netko tko ne zna i ne želi stati na kočnicu nego stalno ide sve dalje.
Ambivalentni dečki, toksične prijateljice i nemogući hejteri
No umjesto da se pokrije poplunom po glavi, Lena je odlučila da će sve ono što je proživjela u zadnjih 15 godina popisati. Osam godina kasnije javnost je ugledala Leninu knjigu memoara, a prema kojoj je Tracey Emin, koja je uz krevet izložila korištene kondome, skoro pa akademski suzdržana. Kao da je na neki metaforički način Lena odlučila izbaciti sve ono zbog čega joj je godinama bilo slabo – od problema s debljinom, izgledom, ambivalentnih dečki, toksičnih prijateljica i suradnica do ovisnosti o slavi, koja je išla s nizom dijagnoza kao što su endometrioza, teška operacija maternice, ciste na jajnicima, migrene, osip, akutni kolitis, puknuće bubnjića, opsesivno-kompulzivni poremećaj, bulimija, proljev, logoreja, anksioznost, depresija te poremećaj vezivnog tkiva nazvan Ehlers-Danlosov sindrom.
Kako su dani slave bili najbolje i najgore razdoblje života
Knjiga počinje s filmom „Tiny Furniture“, koji joj je pokrenuo karijeru, i vodi kroz snimanje serije „Djevojke“, pokretanje i gašenje newslettera „Lenny Letter“ do paklenog trokuta koji čine opijati, toksični partneri i suradnici te katastrofalno nisko razumijevanje vlastitih potreba. Naravno da su senzacionalistički mediji jedva dočekali informacije o Adamu Driveru koji je bio vrlo ambivalentan i agresivan prema Leni – od ulizivanja da je najbolja redateljica do opaski da ima dobro dupe i bacanja stolaca o zid. Kao i spekulacije da je njezin dečko Jack Antonoff imao aferu s tinejdžerskom zvijezdom Lorde. Za one koji ne mogu pratiti, navodno su obožavatelji na internetu radili PowerPoint ove veze.
‘Što ćemo dobiti ako smršaviš? Još jedan Seks i grad?’
No svi su ti dečki nekako manje toksični od njezine prijateljice i suradnice Jenni Konner koja je opstruirala njezine pokušaje da smršavi, govoreći joj da tada serija više neće biti duhovita te da će postati još jedan Seks i grad. Iako je Lena pokušala spasiti prijateljsku vezu, Konner je napustila sat terapije već u trećoj minuti razgovora, a imala je samo jedan strah na pameti – onaj da će Lena pisati o njoj. A vjerojatno i o događaju zbog kojeg Dunham navodi da i danas osjeća intenzivan sram jer su 2017. zajedno napisale izjavu u obranu kolege Murrayja Millera od optužbi za seksualni napad. U knjizi kaže da se uopće ne sjeća pisanja te izjave, ali vremenske oznake pokazuju da je to bilo istog dana kada se vratila iz bolnice nakon teškog zahvata.
Kada se borila s poremećajem prehrane i gubila na težini nakon dolaska u Hollywood, prisjeća se da joj je Konner rekla: „Mislim da je problem u tome što si previše mršava. A stvar je u tome da nije smiješno ako si previše mršava, to je samo ‘Seks i grad’ ispočetka. Ono što je tvoj film činilo posebnim bilo je to što nisi bila takva. Ako to izgubimo, nemamo jasan glas.“
Kada ti je self-love na dnu prioriteta
Iz današnje perspektive ova bojazan njezine suradnice o gubitku glasa bila je suvišna, jer serija je postala kultna, a ove sezone doživljava ono što se zove rewatch faza, budući da je seriju otkrivaju nove generacije djevojaka. No ono za čim Lena ozbiljno žali je to što je ignorirala vlastiti glas, na uštrb slave i one mitske rečenice da žena može imati sve. Naime, Lena ne taji da je inspiraciju za njezinu prvu knjigu “Not That Kind of Girl: A Young Woman Tells You What She’s ‘Learned’” dobila od Helen Gurley Brown, slavne urednice Cosmopolitana koja je u knjizi “Having It All” prva aktivno propagirala da žena može imati sve što poželi – seksualne slobode, emancipaciju i sjajnu karijeru, a pritom se dobro zabavljati. S tim da je Dunham, kao u nekom ludom sportskom natjecanju, željela nadmašiti i “mamu Cosma” i cure iz “Seksa i grada”.
Iako je svima jasno da bi malo tko odbio takav paket slave, pogotovo ako dođe u ranoj životnoj fazi, nekako je ispalo da je loveći taj sveti gral Lena zaboravila voljeti sebe. Da, željela je biti viđena, kao i svi, ali hej! Zašto joj nitko nije rekao da će se srušiti na Met Gali, a njezin tata će njezinu haljinu odnijeti u vreći za smeće te da će u toj sumanutoj potrazi — snimanja za Vogue, vođenje ‘Saturday Night Livea’, promocije ‘Girls’ u talk showovima, traženje muškog odobravanja — prestati voljeti sebe samu. “Sad mi je smiješno koliko sam problema izazvala u dvadesetima misleći da sam radikalno svoja, a zapravo sam bila svemirima udaljena od vlastitog tijela. No što bi se dogodilo da sam uzela pauzu ne zato što sam na dnu ili u krizi, nego zato što je to jednostavno važno?“ pita se Lena.
Sada znam da sam željela biti voljena i voljeti, biti potrebna i važna, biti toliko velikodušna da budem iznad kritike i toliko dobra da budem iznad tuđe okrutnosti… Nemoguće – pa sam umjesto toga dopustila svima da me gaze. Moje tijelo i um nisu imali vrijednost bez serije, bez pozivnica na prave zabave, bez statusa imena.
Nostalgija za stvarnim vremenima
Možda su zato njezine promocije dupkom pune iako je ulaznica 100 dolara. Jer vremena koja su opet postala tako zakopčana naprosto žude za takvim brutalno iskrenim i zabavnim ispovijedima u krevetu kakve je osamdesetih radila TV voditeljica Paula Yates, a kod nas Alka Vuica. U redu, danas se to radi na drugačiji način. Više je to pidžama party u kojem se redaju čitanje, prisjećanje slavne prošlosti (i to bez cenzure), nagradne igre, al i nešto meditacije. Da, novi klinci se žele zabaviti, ali u isto vrijeme sačuvati zdravu glavu.
Gotova sam s pisanjem stvari koje stvaraju naslove i buku. Želim pričati priče koje tješe ljude, koje možete podijeliti s bakom, rekla je Lena na promociji. A nakon kratke pauze nadodala – Mislim, ako se vaša baka ikada seksala na intenzivnoj njezi.
A da bi ovu novu ideju o stila života u kojem osim uzbuđenja, rada i ljubavi ima i puno mira nekako i potkrijepila, odlučila je svoje srebrne cipele, koje je skinula na početku promocije kada je ušla pod plahte, pokloniti jednoj ženi iz publike. Na neki metaforički način kao da se oprostila od svojih “Seks i grad” snova. A tko zna, možda upravo pred očima gledamo alternativni nastavak serije “I tek tako” – i što bi se dogodilo da se Carrie Bradshaw poput Lene Dunham skrasila u Londonu sa susjedom Britancem koji je živio kat ispod nje. Možda bi i ona poput Lene nastavila snimati nove serije kao što je ona “Too Much”, živjela sretno i trijezno s britanskim glazbenikom Luisom Felberom, koji za osam godina braka nije pogledao niti jednu epizodu kultne serije “Djevojke”, okružena kućnim ljubimcima i tako prokleto mekim jastučićima na krevetu.
