Ako je Steve Jobs, kralj elegantne tehnologije, volio reći – “Nije li ovaj mejl mogao biti sastanak”, možemo li mi onda poslužiti drugom parafrazom i pitati – “Nije li dobar dio informacija kojima nas svakodnevno bombardiraju mogao biti skriven, ako već ne i posve nepoznat”? Jer kako drugačije objasniti trend bacanja svih suvišnih stvari iz fiktivnog balona koji nam otežava let. Znate o čemu pišemo. Gdje god se okrenemo, netko kreće na odvikavanje od štetnih navika, govori da se bez veze opterećujemo budućnošću, iako se 85% naših bojazni nikada ne realizira.
Diljem svijeta formiraju se vijeća koja raspravljaju treba li maloljetnicima ograničiti upotrebu pametnih telefona, influenceri stavljaju ključ u bravu svojih računa na društvenim mrežama, propagiraju pametan post, a vrhunac svega su pametni satovi poput onog marke Whoop Watch koji imaju tkaninu na zaslonu. Jer zašto bi itko drugi vidio koliko vam se ubrzao puls, koliko ste napravili koraka ili koliko ste vremena proveli na mobitelu.
U redu, bilo je i ranije super dizajniranih narukvica, ali barem su na zapešću imale super chic ukrase, koje je trebalo dva puta lagano lupnuti da se ažuriraju podaci na mobitelu, no ove danas igraju na kartu – toliko nas nije briga da se uopće ne trudimo. Ili je to samo još jedna zamka. Ono što se prodaje kao rasterećenje od previše informacija skriva podatke od pogleda. A ako doista želite znati kako stojite s vašim brojkama i nositi narukvicu koja svijetu poručuje da ste cool, trebali biste iskeširati 199 eura godišnje. Za tu cijenu očekivali bismo i stručnjaka koji bi analizirao sve te podatke i napravio neki ozbiljan plan. Jer što bi rekao Steve Jobs – što je ljepota bez funkcionalnosti.
