Romantičan, ponegdje osebujan i čaroban, Pariz je satkan od dubokih kontrasta i prepun impresivnih znamenitosti zbog kojih ćete se na svakom koraku osjećati kao da šetate živopisnim filmskim setom. Zato ga ne treba predugo planirati; u ovaj šarmantni vrtlog arhitekture, kulture, mode i hrane jednostavno treba uroniti bez oklijevanja. Iako ste svjesni da ga nikada nećete moći u potpunosti upoznati, ne žurite. Idite polako, istražujte skrivene kutke i istinski uživajte u svakom trenutku.
Prvi susret s visine
Odmah nakon ukusnog doručka moj bliži susret s gradom počeo je posve netipično, ali spektakularno – usponom na krov čuvene robne kuće Galeries Lafayette.
Željeli smo odmah, bez odgađanja, dobiti cjelovit dojam grada i osjetiti njegovu veličinu. S te se panoramske terase pruža veličanstven pogled na Eiffelov toranj koji ponosno dominira horizontom, dok se tik ispod vas prostire raskošno zdanje Opere Garnier, toliko blizu da se čini kao da je možete dotaknuti rukom. Kada smo kasnije zakoračili u unutrašnjost same Opere, dočekala nas je nevjerojatna raskoš pozlate, mramora i baršuna koja svjedoči o zlatnom dobu francuske kulture.
Njezin grandiozni interijer, okrunjen stropom koji je oslikao Marc Chagall, izgleda poput najglamuroznije pozornice na svijetu. Sličnu estetiku, ali s modernim potpisom, doživjeli smo i u robnoj kući La Samaritaine, koja spaja povijesni art nouveau s luksuznim suvremenim dizajnom.
Nasuprot tom oduševljenju, posjet Slavoluku pobjede donio nam je posve drugačije iskustvo. Iako je riječ o nezaobilaznom povijesnom spomeniku, taj nam se dio grada zapravo najmanje svidio. Enormna gužva, nesnosna prometna buka i sveprisutni komercijalni kič brzo su nas potjerali u potragu za onim mirnijim, otmjenijim pariškim duhom.
Povratak dječje radoznalosti
Naša pariška avantura nije mogla proći bez simbola grada. Eiffelov toranj oduševio me svojim impozantnim zdanjem, no pravi se val uzbuđenja dogodio tek na drugom katu – pogled koji puca na cijeli Pariz doslovno ostavlja bez daha i pruža osjećaj da vam je cijeli grad na dlanu, ali i da nikad nećete u potpunosti upoznati. S te visine grad doista izgleda kao savršeno izrežiran filmski set.
Nasuprot toj klasičnoj vizuri potraga za umjetnošću odvela nas je do muzeja Pinault Collection i izložbe Clouds u posve drugačiju dimenziju. Fascinirala me arhitektura same građevine, nekadašnje burze, koju je genijalno redefinirao slavni japanski arhitekt Tadao Ando.
Unutar tog spoja povijesnog betona i moderne estetike, ovaj prostor suvremene umjetnosti probudio je u meni pomalo zaboravljenu dječju radoznalost, ponovno uspostavljajući onu davnu potrebu za igrom, istraživanjem kroz neke drugačije dimenzije.
Skrivena elegancija prošlih vremena
Pariz nudi i bijeg u tišu, arhaičnu funkcionalnost kroz svoje čuvene Passages Couverts. Ti natkriveni prolazi odišu duhom nekih starih, minulih vremena, nudeći zaklon od užurbanosti moderne metropole. Sličan mir, ali u neopisivo monumentalnom obliku, dočekao nas je u Nacionalnoj knjižnici BnF Richelieu. Uz onu štokholmsku, ova me se knjižnica najviše dojmila od svih koje sam posjetila. Upijala sam svaki trenutak nerealne ljepote koja me tamo zatekla dok prekrasan vrt u sklopu kompleksa nudi savršena mjesta za odmor koja jednostavno oduzimaju dah.
Nedaleko odatle, u Domaine National du Palais-Royal, doživjeli smo fascinantan kontrast povijesti i moderne umjetnosti. Instalacija Colonnes de Buren, sa svojim prepoznatljivim crno-bijelim stupićima različitih visina unosi vibrantnu dinamiku u inače strogu jednostavnost kraljevske palače. Oni su važni jer su osamdesetih godina izazvali kontroverzu, a danas su omiljeno mjesto susreta i umjetnički poligon. Nakon fotografiranja, prepustili smo se čistom hedonizmu, odmarajući u prekrasnom kraljevskom vrtu na kultnim pariškim zelenim stolicama.
Naravno, nemoguće je zaobići Louvre – taj nepregledni, golemi monument koji čuva preko 35 tisuća neprocjenjivih umjetnina. Njegovo nas je prostranstvo opčinilo, no svjesni vlastitog tempa, slavnu Mona Lizu svjesno smo ostavili za neki drugi put, odlučni da ne žurimo kroz umjetnost. Zato smo se prepustili vizualnim užicima druge vrste.
Autentični kvartovi i ritam pariških ulica
Put nas je dalje vodio pokraj ranjene, ali i dalje ponosne katedrale Notre-Dame, a zatim smo uronili u prave ulične identitete grada. Kvartovi poput Le Maraisa, Latinske četvrti, živopisnog Pigallea i šarmantne ulice Rue des Martyrs pulsiraju čistom autentičnošću.
To su živopisne četvrti prepune povijesnih fasada, skrivenih dvorišta, nezavisnih knjižara, malih umjetničkih galerija i neodoljivih bistroa iz kojih dopire žamor lokalnog stanovništva.
Kratko smo posjetili i najstariju tržnicu u gradu na kojoj smo upoznali – macu.
Tijekom lutanja ulicama, divili smo se i monumentalnom Pantheonu te ušli u crkvu Saint-Étienne-du-Mont, poznatu po svom jedinstvenom, čipkastom kamenom stubištu koje spaja renesansu i gotiku.
Naš svakodnevni ritual i smirujuća Seine
Naša svakodnevna oaza bio je Jardin du Luxembourg. Kroz taj smo prekrasni park šetali svaki dan i svaki put nailazili na posve drugačije, živopisne prizore: ekipe koje strastveno igraju tenis, ljude u dubokoj meditaciji uz fontanu i šetače pasa. Taj nas je put svake večeri vjerno vodio prema našem pariškom smještaju, smještenom tik uz rub parka u šarmantnom kvartu Saint-Germain-des-Prés.
Jednako magičan ritual bila je i svakodnevna šetnja uz rijeku Seine. Toplo preporučujem pješačku staza uz rijeku na desnoj obali, a na raznim mjestima diljem grada postoje stubišta koja vode do obale. Jedne tople večeri odlučili smo usporiti i pridružiti se skupinama ljudi koje sjede uz samu rijeku. Bilo je nečeg nevjerojatno smirujućeg u promatranju zalaska sunca, brodova koji prolaze i života koji se odvijao oko nas. Malo dalje od nas jedna je starija gospođa mirno plela šal, grupa mladih prijatelja smijala se uz opušteni piknik, a troje Azijata s puno je entuzijazma opetovano snimalo kratki samurajski prizor. U tom su se trenutku sažele sve suprotnosti i ljepota Pariza.
Kulinarski užici i obećanje povratka
Naravno, Pariz nas je osvojio i kroz želudac. Izbor fantastičnih kafića i restorana u Parizu je ogroman. Pariz svakako opravdava svoj ugled kulinarskog središta – što potvrđuje i više od 100 restorana s Michelinovim zvjezdicama. Nažalost, objedovanje u Parizu nije baš jeftina stvar. Ali ne brinite: nije ni tako skupo kao što se možda bojite.
Fino smo jeli i istraživali razne svjetske kuhinje, istinski uživajući na svakom mjestu. Pojedina jela su me potpuno iznenadila svojim kompleksnim i sjajnim okusima, dok su krušni proizvodi i francuska peciva svugdje – od kvartovske pekarnice do restorana – bili apsolutno besprijekorni.
Mogu reći da sam se nepovratno zaljubila u ovaj grad. Dok se dojmovi polako slažu, u mislima već stvaram nove planove. Već se jasno vidim kako zimi, u toplom kaputu I zagrljaju partnera ponovno šetam ulicama, u potrazi za nekim novim, još neotkrivenim pariškim doživljajima.
Pariz ne osvaja svojom veličinom, već onime što u vama ostavlja. Gradove ionako pamtim po sitnim prizorima, zvukovima, osjećaju i mirisima koji mi se vraćaju kada ih najmanje očekujem. Jer dani provedeni na putovanju ne broje se kilometrima, već se mjere čistim doživljajem, autentičnim okusima i držanjem za ruku.
