Jedno od novinarskih evergreen pitanja, a koje se svako malo izvlači iz rukava, glasi ovako – koga biste pozvali na večeru pod pretpostavkom da imate svačiji broj telefona ili ste dobri s njegovim PR-om? Obično su tu na popisu neki cool ljudi kojima se divimo, puni talenta, stila, hrabrosti, a za koje se valjda nadamo da će nam dati ono što nam treba – neki pametan savjet, malo ležernog čavrljanja, ako ne i flerta. Teško će na tu prestižnu listu upasti susjedi s gornjeg kata, a posebice ako vam idu na živce jer usred noći rade takvu buku od običnog seksa. No svaki mudar redatelj zna da su nepodnošljivi susjedi ili stranci puno zanimljiviji za radnju od složenca velikih ljudi. Stoga ne čudi da je komorna drama španjolskog redatelja Cesca Gaya „Sentimental“ o dva bračna para koji se prvi put nađu za večerom, a stvari vrlo brzo eskaliraju, doživjela toliko puno ekranizacija te da je film Poziv, koji je režirala Olivia Wilde, a u kojem i sama glumi uz Penelope Cruz, Edwarda Nortona i Setha Rogena, postao pravi hit.
Neuroze modernih odnosa
Naime, otkako je Woody Allen otkazan te teško može naći producente za svoje nove filmove, pojavila se potreba da netko nastavi tako oštro i duhovito secirati sve neuroze modernih veza, a da ne sklizne u depra teme ili ljigave komedije. Srećom, tu je producentska kuća A24 koja se specijalizirala za tu nišu – radeći dovoljno popularne i just enough weird filmove kao što su Babygirl, Materijalist, Drama te Poziv, i to o temama koje bi držale pažnju čak i na dosadnim večerama sa strancima. Znate već o čemu pišemo – svi oni fenomeni o kojima se pretežno šuti – SM seks između starije žene i mlađeg frajera, stravične stvari koje je vaš partner pomislio ili pokušao izvesti u mladosti, bolnu istinu da je stanje nečijeg računa bitno kao i nečiji izgled na prvom dejtu…

Napetost koja se može rezati nožem
Film Poziv nastavlja u tom tonu otvarati sva neuralgična pitanja pa tako već u prvim scenama shvaćamo da ovdje neće biti previše cenzure. Uštogljeni bračni par koji čine Angela (Olivia Wilde) i Joe (Seth Rogen) upravo se svađaju na pasja kola kada im na vrata zvone susjedi. Situacija je neugodna, no možda bi se dala ublažiti radikalnom iskrenošću. Tako barem misle terapeutkinja Pina (Penelope Cruz) i bivši vatrogasac koji je postao maser, Hawk (Edward Norton), koji odmah daju do znanja da su čuli svađu, a kada je domaćini priznaju, susjedi dobacuju da baš vole napete situacije.
Iako je soufflé koji radi Angela neslavno propao, napetost se i dalje može rezati nožem, bilo da otvaraju temu jesu li domaćini bogati, zašto ne žele svojim susjedima s gornjeg kata reći da im smeta stenjanje i buka od seksa i kako je bila dobra ideja da ugrade malu kamericu u špijunku, tko koga voajerski škica dok nakon tuširanja hoda gol stanom. No sve je to ništa kada se na stol vrlo brzo izvuku karte na kojima sve piše – da buka s kata iznad dolazi od seks-partija koje Pina i Hawk redovito organiziraju te da bi ova večer mogla naglo otići u posve novom smjeru i susjedima dati šansu da iskuse čari poliamorije.

Pitanje seks-partija
Jer, kako stvari stoje, pitanje pristanka na orgije nije samo pitanje koliko je bilo jako vino, koliko su zgodni i zavodljivi gosti i što je na jelovniku (mislimo na seksualni). Da, kemija među likovima je snažna, ponuda i više nego primamljiva pa i gledatelju u nekom trenu dođe da ne može vjerovati od sreće što mu se pred očima skida zavodljiva Pina koja izvodi striptiz pa bi poput Joea najradije zahvaljivao, kleknuo na taj tepih i pomolio se. No što kada su emotivni životi svih junaka toliko komplicirani da će trebati razgovora, svađa i suludih situacija da se nekako iz njih iskobeljaju?
Kada vam je savjetnica Esther Perel, ultimativna stručnjakinja za ljubav i seks
Iako je Olivia Wilde priznala da je prije snimanja uživala u razgovorima sa svojim kolegama koji su se prisjećali anegdota te dopunjavali scenarij živopisnim detaljima, nije tajna da je glavna konzultantica za ovaj film bila Esther Perel, autorica knjige Mating in Captivity, koja svoje smjele teze iznosi na TED govorima (Rethinking Infidelity) te podcastima, a koja je pomalo poslužila i Penelope Cruz kao inspiracija za lik seksualno liberalne Pine koja govori strastveno, ali s jakim naglaskom. Stoga ne čudi da je film najjači u onim segmentima kada se bavi detektiranjem želje, potisnutog bijesa i činjenicom da seksi par zapravo služi kao ogledalo paru koji se očito nosi s problemima u vezi.
Svi koji su u kasni noćni sat gledali emisiju Na rubu znanosti jer možda nisu mogli spavati zbog buke susjeda, a koja je bila posvećena seksualnosti, možda će se sjetiti kako je bilo govora o tome da svi sudionici orgija jutro kasnije osjećaju strašnu mentalnu, a ne samo fizičku iscrpljenost, no zašto nam nitko nije rekao da će i sami razgovori o orgijama toliko iscrpiti četvero sudionika ove drame te im donijeti takve uvide kao da su bili na regresivnoj hipnozi i ayahuasci. Tko zna, možda je vrijeme da novinari sada posegnu za klasičnim terapeutskim pitanjem – koga biste pozvali na orgije?




