OPČINJENI SMO FOTOGRAFIJAMA ANE KUTIJE: Uronite u ljeto koje nikada ne prestaje

Kristina Stakor
09.07.2023.

Miris mora, sol u kosi i sunce na koži – osjećaj ljeta koji želimo zadržati što duže glavni je motiv fotografija Ane Kutije. Kako nastaju ti kadrovi koji odišu ljetom, ali i gdje u Dubrovniku možemo popiti najbolju kavu i „okinuti“ najbolju fotku popričali smo s ovom talentiranom Dubrovkinjom

Tko od nas ne čezne za onim dugim toplim bezbrižnim ljetom, kada nam je glavna briga bila na koju ćemo plažu danas i koji ćemo okus sladoleda odabrati… prve simpatije i osjećaj slobode, sati provedeni na plaži uz valove, upijajući sunce – ono je čega se danas prisjećamo s nostalgijom, urezano u našu memoriju i pokušavamo pronaći na kratkom godišnjem. Upravo taj feeling zrači iz fotografija Ane Kutije, ta arhetipska ideja slatkog života na Mediteranu, osjećaj ljeta koje nema kraj.

Za fotografiju se, kaže, zainteresirala još u srednjoškolskim danima, a ta joj se želja iskristalizirala 2012. – instaliranjem Instagrama. „Počela sam pratiti puno svjetskih fotografa, fotkati na svoj iPhone 4s, objavljivati za svoj gušt, a nakon par godina ljudi su počeli prilaziti meni s upitima za fotkanje. Nije mi preostalo ništa drugo, nego kupiti svu potrebnu opremu i krenuti. Prvo mi je to bio dodatan posao, a zatim je preraslo u full time“, prisjeća se.

Danas se bavi i komercijalnim snimanjima, u koja unosi svoju estetiku. „Volim da je ljetno, opušteno i pomalo retro. Najviše me inspirira ljeto, more, nježna svjetlost i osunčana koža. A od uzora bih izdvojila Cameron Hammonda, Emily Yates i Isabel Hayn“, otkriva Ana.

Foto: Ana Kutija
Foto: Ana Kutija

Njezin prepoznatljivi pogled kroz objektiv kojim kreira ugođaj dugog toplog mediteranskog ljeta rezultat je boravka, ironično, s druge strane Atlantika, dokazujući da je ono što nam ponekad doista treba jest samo promjena perspektive.

„Pronašla sam se kad sam otišla u Ameriku na četiri mjeseca i shvatila da nigdje ljeto nije tako posebno kao kod nas na Mediteranu. U potpuno novom svjetlu sam počela vidjeti sve oko sebe i tako došla do ovog stila koji prevladava na mom Instagram profilu i webu“.

Svojom kamerom redovito hvata vizure Dubrovnika, Zadra, Hvara, no sličan ton primjenjuje i kada odlazi na dalja putovanja, za što danas koristi ipak malo više opreme od početnog iPhonea: „Oprema je uvijek ista – Canon 6D mark II s objektivima 50mm 1.2 i 24-70mm 2.8. Zasad preferiram digitalnu fotografiju, mada bih voljela probati više snimati s analognom kamerom. Obično unaprijed planiram lokacije koje želim posjetiti i nekako mogu zamisliti fotke koje bih tu snimila, ali uglavnom se najbolje dogode sasvim spontano na lokacijama koje nađem usput“, priznaje.

U skorijoj budućnosti možemo očekivati i neku izložbu, najavljuje, a dotad ćemo i dalje uživati u njezinim fotografijama na društvenim mrežama na kojima pokazuje neki drugačiji pogled na poznate destinacije koje inače viđamo na stranicama turističkih brošura, a uživo često preplavljene turistima.

To uspijeva jer zadnjih par godina živi u starom gradu, istražuje lokacije u različita doba dana, pa nismo mogli propustiti priliku da upitamo za mali insajderski vodič s omiljenim mjestima za one koji bi voljeli iskusiti takav Dubrovnik:

…za kupanje… Danče, Đivovići, Lokrum.

…za koktel… Fratellos.

…za tradicionalnu kuhinju… Lucin kantun.

…za kavu… Cogito coffee shop.

…za najbolju fotku… Bazen Excelsior.

…za sladoled… Peppino’s Gelato.

Naslovni vizual: Ana Kutija

Pročitaj više

Kako je iz kaosa rođeno remek-djelo ili kako je teksaški redatelj Richard Linklater odlučio oživjeti viziju svog uzora, francuskog filmaša Jean-Luca Godarda, koji je šezdesetih godina filmom Do posljednjeg daha razorio pravila klasičnog filma. Nostalgična razglednica, nalik retro-aplikacijama koje mogu oživjeti vaše stare idole, ili injekcija za buđenje te apel za više bunta i hrabrosti na filmu?

O čemu sanja Pinokio?

Nekoć davno, jedan poznati psiholog je zaključio da se većina motiva iz snova ponavlja te da je dobar dio ukorijenjen u kolektivnoj podsvijesti i bajkama. Jedne noći se probudimo kao opaki zmaj, druge smo Matovilka, a treće Trnoružica koja je promijenila spol. No tko kaže da i naši junaci iz djetinjstva ne nose maske i da ne bi muljali kod šrinka? Talentirani slikar Davor Dmitrović odlučio je na svojem posljednjem ciklusu radova ‘Priče za malu djecu’ malo bolje proučiti taj peti arhetip iz bajki, poznatiji i kao Persona. Naše pitanje glasi – želite li uistinu saznati kakvi su Snjeguljica, Zlatokosa i Pinokio kada skinu maske te što smo sve spremni napraviti zbog zlatnog jaja na oblacima? Čitajte na vlastitu odgovornost.

U vrijeme kada su društvene mreže prepune akademija, tutorijala i savjeta kako bi žene trebale prestati biti lovkinje i naprosto čekati da im frajer prvi pristupi, jer zna se – treba aktivirati njegov arhaičan instinkt i titrati njegovom egu, super je vijest da ćemo na Disney+ kanalu moći gledati film Rachel Lee Goldenberg o Whitney Wolfe Herd, ženi koja je javno progovorila o toksičnoj atmosferi u Tinderu gdje je bila suosnivačica i potom pokrenula Bumble, aplikaciju gdje žene čine prvi korak.

Osjećam se kao tehnologija

Za britanskog umjetnika Neila Harbissona svijet je bio dosadna i monokromatska paleta sivih tonova, no onda je odlučio uzeti tehnologiju u svoje ruke kako bi nadmašio svoj hendikep u percepciji boja i doslovno ‘postao boja’. Upoznajte prvog svjetskog kiborga-umjetnika.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.