Ima li uopće smisla govoriti o filmskim žanrovima otkako je Oscara dobio film koji je prekinuo sa svim tradicijama – ‘Sve u isto vrijeme’, a grčki redatelj Yorgos Lanthimo je u svom filmu ‘Ubojstvo svetog jelena’ ubio i linearnu naraciju. Uostalom, i Woody Allen je svoj posljednji film ‘Coup de Chance’ prikazan u Veneciji definirao kao romantični triler. No s druge strane, dajte bilo što samo da se riješimo tih napornih superjunaka. Superman je i više nego dovoljan da spasi svijet.
Rijetki su oni poput moje frendice Maje koja je blokirala dečka s kojim je dejtala, a onda mu je još svečano na mejl javila da ga je blokirala i popisala sve razloge. Mi ostali koji ne reagiramo u afektu ipak imamo neka pitanja – trebamo li nekoga i dalje pratiti ili mu zauvijek reći zbogom. I kako preživjeti onu situaciju kada otpraćenog sretnemo u stvarnom životu?
Postoji li razlika u tome kako smo u vlastitoj glavi pohranili sjećanja na svoju prošlost i sve važne trenutke koji čine naš identitet od onoga kako naš prošli život izgleda na društvenim mrežama? I je li uopće moguće pobjeći od svog virtualnog identiteta, čak i ako poželimo promijeniti ime, spol i mjesto stanovanja?
Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.
Naša web stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi pružila najbolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem web stranice pristajete na njihovu uporabu, dok blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti dostupne.