Karneval stolaca u Muzeju primijenjene umjetnosti GRASSI u živahnom Leipzigu
Preko 650 stolaca od 1960-ih do danas, velikih dizajnera kao što su Ettore Sottsass, Ron Arad, Martino Gamper, Maarten Baas ili vizualnih umjetnika kao što su Donald Judd, Niki de Saint Phalle, Franz West: Zbirka stolica ženevskog poduzetnika i kolekcionara Thierry Barbier-Muellera koji je preminuo prošle godine, jedan je od najvažnijih primjeraka te vrste u svijetu. Oko 140 komada ovog blaga sada se može vidjeti u Muzeju primijenjene umjetnosti GRASSI u Leipzigu do 6. listopada 2024. Eksponati nisu predstavljeni u konvencionalnoj izložbenoj arhitekturi, već ih je postavio američki redatelj i scenograf Robert Wilson. Wilson je 1993. dobio Zlatnog lava na Venecijanskom bijenalu zajedno s njemačkim skladateljem Hansom Peterom Kuhnom. Koristeći elemente zvuka, svjetla i dizajna, 82-godišnjak pretvara izložbene prostorije u Leipzigu u fascinantan kazališni krajolik koji se ponekad čini mračnim i distopijskim, ponekad minimalističkim, ponekad razigranim – i u kojem stolci postaju slavni izvođači.
Kolekcija Byars u Palacio de Velazquez u vibrantnom Madridu
Ova izložba okuplja veliki ansambl radova Jamesa Leeja Byarsa (Detroit, Michigan, 1932. – Kairo, 1997.), jedne od najzagonetnijih i najosebujnijih figura u umjetnosti dvadesetog stoljeća, kako bi opisao njegova opsežna istraživanja onoga što prelazi granice logike. Smješten na pola puta između mistike, duhovnosti i tjelesnosti, Byarsov vizualni i performativni jezik obuhvaćao je skulpturu, instalaciju, izvedbu, crteže, riječ i sklop njegovih vlastitih izložbi, zamišljenih kao instalacije same po sebi. Od kasnih 1950-ih i tijekom 1960-ih umjetnik je živio između Japana i SAD-a, a njegova fascinacija japanskom kulturom značajno je utjecala na njegov rad.
Nadalje, održavao je bliske veze s Italijom, posebice s gradom Venecijom, gdje je živio i radio veći dio 1980-ih. Kroz svoju putanju i možda kao odraz svog nomadskog načina života, Byars je u svom radu kombinirao duboko poznavanje zapadne umjetnosti i filozofije s motivima, konceptima i simbolima iz istočnjačkih tradicija i civilizacija, na primjer elementima kazališta Noh i zen budizma. To je rezultiralo jedinstvenim pogledom na stvarnost koji je posebno vodio računa o fizičkim i duhovnim entitetima. Stoga bi se njegova umjetnička praksa mogla opisati kao mistično-estetsko-egzistencijalno promišljanje ideja savršenstva i cikličnosti, kao i oblika reprezentacije i dematerijalizacije ljudske figure.
Stroj za dijalog: Spore Haus u multikulturalnom Berlinu
Poznato je da je Berlin bogat uzbudljivim institucijama, muzejima, galerijama, kazalištima i klubovima. Odnedavno glavni grad ima još jedno ovakvo mjesto: Spore Haus. Postoje tri dobra razloga zašto biste ga trebali pogledati. Prvo, Kulturni centar, koji je otvoren 2023., arhitektonski je pravi privlačan pogled, posebno iznutra. Stoga ne čudi što je upečatljiva zgrada biroa AFF Architects nominirana za najvažniju europsku nagradu za arhitekturu, Mies van der Rohe Award 2024. Drugo, Spore Haus je šareno mjesto za razmjenu. Inicijativa Spore radi s domorodačkim zajednicama kako bi istražila kako se njihovo vrijedno znanje o prirodi te njihove umjetničke i kulturne tehnike mogu očuvati i učiniti dostupnima. Spore pak nudi ljudima u susjedstvu besplatne radionice i javne prostore, poput čarobne knjižnice. Treće, Spore redovito prikazuje sjajne izložbe u razmjeni sa zajednicama Globalnog juga. Predstava koja je nedavno otvorena fokusirana je na zaštitu šuma i sjemena, kao i na preživljavanje u uvjetima sve veće nestašice vode.
Brancusi, Centre Pompidou u elegantnom Parizu
Zaista se možemo veseliti ovoj izložbi jer obećava da će biti najveća ikad prikazana o rumunjsko-francuskom kiparu Constantinu Brancusiju (1876. – 1957.) s gotovo 200 skulptura, kao i fotografija, crteža i filmova. Povod emisije s brojnim međunarodnim posudbama je selidba Brancusijeva studija. U svojoj oporuci umjetnik ga je zajedno sa sadržajem ostavio francuskoj državi – pod uvjetom da atelje bude opremljen kakav je bio u trenutku Brancusijeve smrti. Trenutačno se rekonstrukcija Ateliera Brancusi prikazuje u vanjskoj zgradi, a u budućnosti će biti prikazana u srcu glavne zgrade. Od ljeta 2025. Centar Pompidou zatvorit će svoja vrata zbog renoviranja na pet godina. Izložba ne nudi samo priliku za otkrivanje jednog od najvažnijih kipara 20. stoljeća, već i za detaljnije proučavanje fantastične zbirke kuće.
