Peel slowly and see – tako je pisalo na kultnoj ploči grupe The Velvet Underground & Nico iz 1967. godine koju je dizajnirao Andy Warhol, a koja je prikazivala vrlo zrelu bananu s crnim točkama, preko koje je bila nalijepljena prava traka koju je valjalo noktima lagano zagrebati i skinuti. Bilo je to prvi put da je u svijet glazbe uveden taktilni dodatak s efektom iznenađenja, a koji je slavio svakodnevne predmete ili bolje rečeno – seksi voće. Doduše, Warholovo obožavanje banane nije se ograničilo samo na naslovnicu albuma, budući da je kreirao i seriju sitotiska s motivom banane koje je varirao na različitim podlogama.
E sad, ne znamo koje je upozorenje trebao 2019. napisati talijanski umjetnik Maurizio Cattelan kada je na sajmu Art Basel/Miami Beach izložio svoje umjetničko djelo nazvano Komedijaš, a koje nije ništa drugo nego 3D verzija Warholove 2D banane.
Pliz, nemojte pojesti bananu!
Vjerojatno Pliz, nemojte pojesti djelo vrijedno 120.000 dolara. Jer kako drugačije objasniti niz performansa koji se otada dogodio jadnoj banani. Godine 2019. gruzijsko-američki umjetnik David Datuna pojeo je djelo na umjetničkom sajmu Art Basel u Miamiju, izjavivši: “Ja sam prvi umjetnik koji je jeo umjetnost drugog umjetnika.” A četiri godine kasnije, južnokorejski student slistio je bananu tijekom izložbe u Seulu, navodeći glad kao razlog za to nakon preskočenog doručka.
Doduše, student koji očito primjenjuje dijetu 16:8 bio je barem pristojan, jer je nakon pojedene banane koru uredno pričvrstio na zid. No kako stvari stoje, umjetniku ovaj radikalni čin obožavanja nije nimalo smetao, jer prema njegovim uputama zrela banana na zidu trebala se ionako mijenjati svaka dva ili tri dana. Jedino što ga je pomalo smetalo bilo je to da je očito posjetitelj pomiješao voće sa samim umjetničkim djelom, jer – „umjesto da pojede bananu, s korom i ljepljivom trakom, zadovoljio se konzumiranjem samo voća“, rekao je Maurizio.
Kako je kineski kolekcionar kupio ideju, ali ne i bananu
No s druge strane, čim se pojavila nenormalna glad za bananama, ubrzo je došao i onaj marketinško-psiholški trik ‘Sorry, ali ponestalo nam je robe na lageru’ i pogađate… Banana je postala vrlo tražena. Točnije, Justin Sun, kineski kolekcionar i osnivač kriptovalutne platforme TRON, koji ju je 2019. kupio za 120.000 dolara, prodao ju je na Sotheby’s dražbi za 6,2 milijuna dolara. A svi znamo, gdje se vrte basnoslovne cifre, tu su i lopovi. Ili je bolje reći proždrljivci, jer nesretna banana je ponovo završila u ustima jednog nizozemskog posjetitelja Pompidou centra u Metzu. Razlog? Užasno ga je zanimalo kakvog je okusa 6 milijuna dolara.
Kineski kripto poduzetnik Justin Sun kupio je Cattelanovo umjetničko djelo Komedijaš za 120.000 dolara, čime je postao vlasnik ideje s certifikatom. A to znači da bananu i traku može jesti tko god je gladan u muzeju.
Gdje je muzejski budžet za banane?
I tek što su kustosi shvatili da trebaju povećati budžet za redovitu kupovinu banana, a svi smo se navikli na ispade slavnog Komedijaša, stigao je novi odgovor na kultnu bananu. I to od danske umjetnice Thyre Hilden, koja je došla na odličnu ideju – zašto ne bi tom simbolu muškosti promijenila spol? Dovoljno je bilo jednoj banani pridružiti s druge strane jednu istu takvu, blago savijenu i voila! Donedavni simbol muškosti postao je 100% ženski. A sudeći prema viralnim videima iz Kopenhagena, malo je bilo onih kojima ovaj rad nije podigao obrve, tlak ili barem usnice u osmijeh.
Zašto uz sva velika umjetnička djela u paketu ide i ljutnja?
Iako je prošlo 108 godina otkada je francuski umjetnik Marcel Duchamp šokirao svoje suvremenike izloživši u muzeju pisoar, pitanja o smislu ready madea ili, preciznije rečeno, ready fruita, i dalje se roje. Smije li se takva duhovita i radikalna intervencija uopće zvati umjetnošću ili ne? I ima li istine u tome što kažu kritičari da svako veliko umjetničko djelo privlači i ljutnju te da takvu moć imaju svi predmeti koji pomiču granice onoga što smatramo normalnim.
Može li se banana prodati kao slika?
I dok velik broj gledatelja i posjetitelja izložbe i dalje na sve te banane gleda kao na svojevrsne komične reklame koje tu i tamo ulete u neki ozbiljan film, sami umjetnici bili su bliži komediji apsurda nego nevinom slap-sticku. Naime, i sam Maurizio Cattelan je prije nekoliko godina izjavio da za njega Komedijaš nije bio šala, nego iskren komentar na tržište umjetnina i promišljanje o tome što cijenimo. „Svima je jasno da na sajmovima umjetnina vladaju brzina i posao, pa sam se pitao – kada bih morao biti na sajmu, zašto ne bih prodao bananu onako kako drugi prodaju svoje slike? I to na način da i dalje igram unutar sustava, ali sa svojim vlastitim pravilima.“
Kad banana promijeni spol
Doduše, ispada da je Thyra Hilden ipak vidjela nešto izvan Cattelanovog sustava. Parodirajući slavne banane svojih kolega, umjetnica je prije svega otvorila pitanje rodne neravnoteže u umjetničkoj industriji i zašto samo 10% prometa na aukcijama poput Sotheby’s i Christie’s dolazi od djela žena umjetnica. Stoga je i za početnu cijenu stavila simboličnih 12.869 američkih dolara, što je 10% od cijene poznatog Cattelanovog djela.
Hilden je izjavila da je cilj njezinog djela Equal Satire širiti humor i potaknuti raspravu o ravnopravnosti žena u umjetnosti. Korištenjem banane, koja je često korištena u umjetnosti kao simbol muškosti, Hilden stvara snažnu žensku figuru, izazivajući time promišljanje o rodnoj ravnoteži u umjetničkom svijetu.
Je li ‘Equal Satire’ djelo nastalo iz čiste zavisti, ili…?
Iako je djelo Equal Satire kupio Anders Andersen, osnivač tvrtke za zajedničke uredske prostore Ordning, koji je svečano izjavio da planira svakodnevno obnavljati bananu kako bi održao umjetničku instalaciju, živo nas zanima hoće li i ovo umjetničko djelo biti pojedeno te preprodano za višestruku vrijednost. Ili će ga posjetitelji zaobilaziti u širokom luku, jer tko još želi u ustima gorak okus koji ostavljaju pitanja – primjerice, tko odlučuje o vrijednosti umjetničkih djela i zašto među podjednakim bananama postoji takva nejednakost. Iako bi stari Freud rekao da je ovo žensko djelo nastalo iz čiste zavisti, možda ima nešto u tome da su dvije banane ipak dvije banane, ma što svi analitičari, trgovci, kolekcionari i preprodavači o tome mislili.
