EMMY VOLI ŠALABAHTERE: Zašto je tako teško održati govor od 45 sekundi?

Lena Ivanović
21.09.2025.

Pogledali smo 77. dodjelu nagrada Emmy i sada imamo samo dva pitanja – koliko ima istine u onom skeču s početka dodjele nagrada o budućnosti televizije i zašto je tako teško održati dobar govor ispod minute?

„Dragi prijatelju, rado bih ti napisao kraće pismo, ali se nemam vremena sažeti.“ Tako se davnih dana žalio američki pisac Mark Twain, ni ne sluteći kakvu ćemo tek frku imati s vremenom stotinama godina kasnije. Znaju to najbolje svi dobitnici Emmy nagrada, koji su prošli tjedan trebali održati kratki govor zahvale za svoja čudesna postignuća na TV-u, i to unutar 45 sekundi. A sve što je prelazilo sekundažu naprosto bi im bilo naplaćeno u dolarima, što znači da bi se polazna cifra od 100.000 dolara za donaciju udruzi Boys and Girls rapidno topila.

Koncept koji pomalo nalikuje nekoj brutalnoj južnokorejskoj seriji, temeljenoj na igricama koje pile živce i drže gledatelje budnima, predstavio je svima nazočnima u dvorani u Los Angelesu američki stand-up komičar Nate Bargatze, koji je u uvodnom skeču nastupio kao Philo Farnsworth, izumitelj televizije. Još jedan američki velikan koji nije imao pojma kako bi mogla izgledati budućnost te magične kutije. Ma nije valjda da će nam glavni junaci biti sve same ubojice i zlikovci, da ćemo na History Channelu gledati emisije o vanzemaljcima, na Learning serije „Hoarders“ i „Dr. Pimple Popper“ te da 2025. i dalje nećemo imati late night show koji vodi žena.

Zašto svi dobitnici čitaju s papirića?

Tko zna, možda će se i naši potomci iz bliske budućnosti jednog dana čuditi zašto smo 2025., u doba umjetne inteligencije, na svečanoj dodjeli Emmy nagrada tako opsjednuti papirićima. Od početne fore koja ima smisla — jer voditelj Stephen Colbert, koji je dobio otkaz iako mu je emisija bila gledana, vadi papir iz džepa — a koji nije ništa drugo nego CV s glamuroznom fotkom iz mladosti i moli Harrisona Forda da ga preda Stevenu Spielbergu. No, svi ostali dobitnici koji iz džepova vade minijaturne šalabahtere i pod stresom čitaju tekstove, tekstove koji nemaju ni dramaturgije, ni normalnih emocija (ako ne računamo stres da se to u roku izvergla), niti se mogu prepričati koliko su monotoni, zaslužuju posebnu kategoriju. Ako već ne i mentore za uvježbavanje uvjerljivog govora.

No, prije nego bacimo rajčicu na dobitnika u stresu, sada dolazimo do onog ključnog pitanja – trebaju li svi nominirani uvježbavati govore zahvale, angažirati scenarista i čitati s blesimetra ili improvizirati i biti posve prirodni i svoji, a ne više u ulozi koju su briljantno odigrali? Naravno da nitko od nominiranih neće priznati da je razmišljao što bi mogao reći pod uvjetom da osvoji kipić, jer, zna se, to donosi nesreću. Stoga posebnu pozornost u doba kojem manijakalno nedostaje vremena zaslužuje Owen Cooper, najmlađi dobitnik u povijesti Emmyja, koji je održao odličan i iskren govor, a ujedno i lijepo je podsjetio na ključne sastojke dobrog govora.

„Ako slušate, usredotočite se i malo izađete izvan svoje zone udobnosti, koga briga ako se malo osramotite“, poručio je Owen Cooper.

A za sve one koji se i dalje pitaju – trebaju li čitati sa šalabahtera, i to onoga koji na poleđini ima privatne bilješke s terapije, ili u nekom trenu trebaju zgužvati papirić i pustiti emocijama da teku u potocima, tu je i zanimljiv govor Cristin Milioti, koja je primila nagradu za najbolju glavnu glumicu u mini-seriji “Pingvin”.

Sažetak dodjele u 45 sekundi

No, da bismo Marku Twainu i Philu Farnsworthu dokazali da se ipak znamo sažeti i biti edukativni bez uplitanja vanzemaljaca, evo glavnog sažetka u 15 sekundi.

Ovogodišnji Emmyji možda su bili debakl za donacije, ali za Apple TV+ bili su apsolutni bingo. Njihova satira „The Studio“ pomela je konkurenciju s 13 Emmyja i s trona skinula „The Bear“. Seth Rogen je pokupio toliko nagrada da je morao održati više govora nego na svadbi najboljeg frenda, Tramell Tillman upisao se u povijest kao prvi afroamerički glumac s Emmyjem za sporednu dramsku ulogu. Jean Smart je još jednom dokazala da godine idu u prilog komediji, jer je postavila još jedan rekord. Osvojila je nagradu za najbolju glumicu za ulogu u seriji „Hacks“ po četvrti put i, sa 73 godine, oborila još jedan rekord kao najstarija žena ikad koja je pobijedila u ovoj kategoriji. A 15-godišnji Owen Cooper postao je najmlađi dobitnik za glavnog glumca mini-serije, pritom glatko pobijedivši Javiera Bardema. Ukratko – Apple TV+ možda nema najviše serija, ali ove godine imao je najviše razloga za afterparty. A budući da se nitko od govornika nije držao zadanog vremena i stanje na računu je bilo 60.000 dolara u minusu, CBS i voditelj uplatili su još 350.000 dolara Boys & Girls Clubu of America. Sljedeća dodjela, pliz!

Pročitaj više

SEKSI DRAMA

Kada sam saznala da Matt Smith ili, kako ga od milja zovem, Matt Smut, moj omiljeni lik iz serijala „Game of Thrones/House of the Dragon“, posuđuje glas privatnom istražitelju Jamesu Pierceu u audio-seriji The Wolf, koja kombinira elemente murder mystery žanra i erotike, nisam mogla odoljeti da ne poslušam ovu seksi dramu. Uostalom, nije li bilo vrijeme da napokon dobijemo vlastitu nišu? Onu koja pornografiju mijenja erotikom i razumije da žene ne padaju na vulgaris sliku, već na elokventnu priču?

Tko zna, možda je od svoje neurotične osobnosti mogla napraviti neku duhovitu TV seriju, no američka novinarka Olga Khazan upustila se u veliki eksperiment i odlučila promijeniti osobnost. Ma je li moguće da je ono što mislimo da je naše „pravo ja“ ponekad tek navika, dok je istinsko ja daleko fluidnije i spremno na transformaciju nego što bismo vjerovali? Rezultati ovog zanimljivog osobnog putovanja pretočeni su u knjigu ‘Me, But Better’.

Dok Tom Cruise opet izvodi vratolomije po multipleksima, Carrie i cure muku muče s modernim vezama, pa čak i s onim pitanjem kako do seksa u najuzbudljivijem gradu na svijetu, milenijalci gnjave ChatGPT pitanjima o mentalnom zdravlju, a TikTokeri opsjednuto rade od svojih lica digitalne avatare, čudimo se da se nitko nije dosjetio prepisati ciklus filmova Michelangela Antonionija kao terapiju.

Postoji li mir i opuštenost u digitalnoj sferi? I ne, pritom ne mislimo na beskonačno scrollanje društvenim mrežama prije spavanja… zvuči kao oksimoron, no umjetnica Krista Kim smatra da digitalno može imati smirujuće djelovanje poput zen vrta, što ilustrira i u svojim radovima

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.