Koliko danas veze znaju biti komplicirane najbolje mi je dokazala prijateljica koja je u dubokom očaju pitala umjetnu inteligenciju da protumači nekoliko višeslojnih poruka iz inboxa, a kao odgovor je dobila 5-6 mogućih varijanti odnosa u stilu – Ako osoba A povuče ovaj potez, osoba B će… “Bilo je to prvi put da sam sagledala neku situaciju iz vlastitog života kao šahovsko polje te osjetila mali tračak topline oko srca. Nazovimo ga nagovještaj slobode”, pojašnjavala mi je sutradan na kavi. “Pa ja doista donekle svojim potezima određujem igru, ili?” A onda je za šahovsko polje sjela Sally Rooney, neka vrsta Garija Kasparova u svijetu književnosti, tridesettrogodišnja spisateljica iz Irske koja sve što napiše odmah pretvori u takvu majstorsku igru, koju TV producenti istog trena žele ekranizirati (‘Razgovori s prijateljima’ i ‘Normalni ljudi’), a mi naprosto ne možemo ispustiti njezine knjige iz ruku. Kao da smo se i sami zatekli na nekom tulumu prepunog ljudi, pomalo izgubljeni, nesigurni, a onda smo u kuhinji konačno naletjeli na nekoga koji je s nama na istoj valnoj duljini.
Intermezzo, novi roman Sally Rooney
No gdje je velika slava tu je odmah kuhinja s velikim ormarima punih ladicama. Stoga je bilo i više nego logično da je Sally Rooney svoj novi roman, a koji dolazi nakon trogodišnje pauze, u cijelosti doslovce posvetila neočekivanim potezima u šahu. I to onima koji doslovce mijenjaju pravila igre. U redu, naziv intermezzo ne označava samo neočekivani potez u šahu i onaj trenutak metamorfoze i posebne tišine kada je sve na kocki, a opet, još ništa nije odlučeno, nego i interludij u drami, operi i skladbi. A da stvar bude zanimljivija tako se zove i jedan lijek za nesanicu. O čemu je dakle riječ u njezinom četvrtom, a kako kritičari kažu – najdirljivijem ‘game changer’ romanu, a koji će vjerojatno opet biti kriv za to što smo ostali budni cijelu noć?
Napeti odnosi između braće
Na početku romana upoznajemo braću Koubek, Ivana i Petera koji su došli na sprovod oca koji je preminuo nakon višegodišnje borbe s karcinom te moraju naći način kako se nositi s tugom, boli, ali i s vlastitom prošlošću, ljubavnim dramama, ali i pitanjima smisla života. Na prvi pogled braća se nalaze na suprotnim stranama šahovskog polja i ne mogu biti različitija. Tridesetdvogodišnji Peter je uspješan i karizmatični pravnik sa super ukusom za odijevanje i uvijek nasmiješen prema strancima, dok petnaest godina mlađi Ivan malo izgleda kao da je zapeo u pubertetu – bolno je nespretan, introvertiran i još uvijek nosi aparatić za zube. No to je, naravno, samo privid, jer ispod površine ključaju neka druga pitanja i stvari nikada nisu tako jednostavne, kao što bi možda izlistala umjetna inteligencija.
Naime, kako je i sama Sally Rooney objasnila u razgovoru za New Yorker: „Ova dva protagonista su se zajedno pojavila u mojoj glavi, kao što je to uvijek slučaj s mojim likovima – u parovima ili trojkama (ili četvorkama ili petorkama), a ne pojedinačno. To je jednostavno način na koji funkcioniram. Ako bih imala samo jednog lika, ne bih znala što bih s njim ili njom radila; ne bi mi se činilo kao ideja. Ali budući da su moji protagonisti već uvučeni u svoje različite odnose, moj posao je utoliko bio puno lakši.” Premda nismo sigurni da je upravo riječ lakši ona koju bismo upotrijebili kada bismo morali opisali napetost koja vlada između braće.
Kada ne možete preboljeti bivšu
Površinski gledano, možda ćemo i mi poput Ivana doći u iskušenje pomisliti da je njegov dominantan i ambiciozan brat jedan od onih tipova koji vrlo vješta surfa po površini, no činjenica je da Peter u komi, jer ima osjećaj da mu se život sve više sužava. Naime, njegove veze su i više neko komplicirane, jer kako drugačije objasniti činjenicu da je mjesecima u polutajnoj vezi s Naomi, studenticom koja se povremeno bavi seksualnim radom kako bi se uzdržavala, ali je zapravo još uvijek zaljubljen u svoju bivšu curu s faksa, Sylviju, profesoricu moderne književnosti. I da se zapravo ni šest godina nakon prekida nije oporavio pa se tješi seksom, drogama i lijekovima, a u trenucima krajnjeg očajanja čak razmišlja o samoubojstvu te hoće li mu Bog ikada oprostiti zbog toga.
Afera koja šokira
S druge pak strane, Ivan se gotovo cijeli život osjeća kao depresivni outsider, a sada je pao u posebno duboku depru, jer nekadašnje čudo od djeteta koje je rasturalo u šahu, vjeruje da je svoj vrhunac postigao s 15 godina. Ali nakon vikend turnira u šahu, a na kojem igra protiv 10 ljudi odjednom, sve se mijenja, jer Ivan upoznaje 14 godina stariju Margaret, elegantnu ženu koja se razvela od muža alkoholičara. I pogađate, ono što djeluje tako oslobađajuće za Ivana, za Margaretin ugled je, u provinciji u kojoj živi, i više nego razorno.
Šah s Bogom
No sa svakim potezom koji likovi povlače ne samo da se u potpunosti mijenja dinamika njihovih odnosa nego se otvara i cijeli niz pitanja – i to ne samo ljubavnih, moralnih, ekonomskih, političkih i ideoloških nego i onih najdubljih, a koja se tiču smisla postojanja. Ili kako je dobro zaključila novinarka portala Vox – za razliku od svojih prethodnih romana, Sally Rooney se odmakla od romantično-političkih pitanja, a koja su malo mirisala na onu prastaru ‘Jane Austen matricu’ i doslovce poput ruskih autora zaigrala šah s Bogom. Nema više toliko testiranja ponašanja naspram ideologije kao u knjigama ‘Razgovori s prijateljima’ i ‘Normalni ljudi’, a niti pitanja kako živjeti u trenucima svjetske krize kao u romanu ‘Divni svijete, gdje si’.
U potrazi za smislenim vezama
Pa ako je život doista nešto slično nalik šahovskoj igri, je li onda, nazovimo ga – Bog skriven u nekom prostim okom nevidljivom redu, a koji je tako dubok i lijep kao recimo u igri šaha, pita se Ivan. Ili bismo u potrazi za njim trebali zaboraviti pitanja ljepote te se više poput Margaret pitati što je ispravno, a što pogrešno. No kakav bi to bio intermezzo da nema i onih pitanja – trebaju li one lijepe stvari u našim životima, a koje nam donose radost biti prihvaćene, čak i ako drugi ljudi misle da su pogrešne, jer nas samo smisleno povezivanje s drugima, posve nebitno bilo to sada platonski razgovori, duboka ljubav ili, zašto ne, uvrnuti seksualni odnos, mogu dovesti do smisla i dobrote.
Iako je binarnost između ljepote i moralnosti temelj mnogih romana Sally Rooney, činjenica je da u njezinom djelima baš ništa nije crno niti bijelo, ali je sve itekako povezano. Pogotovo ako ispod šahovske površine ključa tako dubok unutarnji život koji svjedoči o onima, prostim okom nevidljivim ili nerazumljivim nitima i vezama koje nas čine tako živima, a zbog kojih naposljetku i vrijedi preuzeti rizik igre te mogućnost da ćemo možda na kraju završiti u šah-mat poziciji.