NOVA PLATFORMA CARA: Kako da nam AI ne ukrade sve što objavimo na netu?

Tamara Radan
21.06.2026.

Kako je singapurska fotografkinja Jinga Zhang niz godina provela na sudovima ne bi li dokazala da AI nema pravo koristiti njezino djelo, a na kraju je pokrenula platformu Cara koja štiti sve vaše autorske vizuale od krađe scrapera.

Vidljivost je bitna. Sreća kao faktor također. A ima nešto u tome i da ljudi na poziciji moći koji odlučuju u kojeg će mladog umjetnika investirati paze što gledaju – čitaj: nemaju kontamirane algoritme koje će im nuditi jedno te isti tip trash sadržaja. O tome je nedavno progovorila španjolska umjetnica Nieves González čiji su radovi završili na albumu Lily Allen i preko noći joj podarili vidljivost. No s druge strane – to što vi vrijedno radite u svom ateljeu te izlažete radove, nigdje nema garancije da vaš rad neće uhvatiti onaj nevidljivi pauk zvan scraper koji švrlja World Wide Webom i krade sve što je napravljeno od piksela.

Ta svi znamo što se dogodilo singapurskoj fotografkinji Jingni Zhang i kroz kakve je sve paklene muke morala prolaziti kada je na luksemburškom sudu tužila umjetnika Jeffa Dieschburga koji je pomoću AI-ja doslovno kopirao njezin rad, neznatno ga promijenio i odnio doma 1500 eura nagrade. A da stvar bude luđa, na prvom je stupnju izgubila slučaj jer je sudac procijenio da njezino djelo nije dovoljno originalno.

Pa čak i ako pođemo od ideje koju je smjelo izložio Picasso – da dobar umjetnik kopira, a najveći krade te da je aproprijacija dio umjetničkog stvaranja, ovdje je glavni problem neke druge prirode. Ne samo da se kradljivom algoritmu ne može ući u trag, nego oni u svojoj konstrukciji nisu kreativni jer neprestano stvaraju najmanji zajednički nazivnik. Ako umjetnoj inteligenciji date niz fotografija lica i tražite da generira nova pa taj proces ponavljate, lica će postajati sve sličnija. Na kraju sve razlike nestaju, a ostaje samo bezlična varijacija istog osmijeha.

Nuspojava ove umjetničke krize je, tako barem tvrde autori dokumentarca “Ukradi i kopiraj: umjetnost u doba algoritma”, to da sve manje mladih kao profesiju bira umjetnička zanimanja. Jer čemu kada je zadnja oaza kreative i slobode ugrožena i tako malo cijenjena.

Nova platforma – Cara

Sudska bitka singapurske fotografkinje koja nije pokleknula pred moćnim korporacijama i nedefinim zakonima trajala je pet godina te je na kraju Jingna dobila odštetu za autorska prava, a potom i pokrenula platformu Cara, svojevrsnu slobodnu zonu od algoritama – gdje je na stotine umjetnika migriralo nakon što su Facebooku rekli zbogom. I na kojoj postoje specijalni “premazi za slike koji onemogućuju AI alatima da ih dohvate. Zovite to tako kako hoćete no mi nismo mogli odoljeti ovoj nevidljivoj auri koja funkcionira kao viteški oklop.

Naslovni vizual: Jinga Zhang @zemotion, Canva

Pročitaj više

SEKSI DRAMA

Kada sam saznala da Matt Smith ili, kako ga od milja zovem, Matt Smut, moj omiljeni lik iz serijala „Game of Thrones/House of the Dragon“, posuđuje glas privatnom istražitelju Jamesu Pierceu u audio-seriji The Wolf, koja kombinira elemente murder mystery žanra i erotike, nisam mogla odoljeti da ne poslušam ovu seksi dramu. Uostalom, nije li bilo vrijeme da napokon dobijemo vlastitu nišu? Onu koja pornografiju mijenja erotikom i razumije da žene ne padaju na vulgaris sliku, već na elokventnu priču?

Tko zna, možda je od svoje neurotične osobnosti mogla napraviti neku duhovitu TV seriju, no američka novinarka Olga Khazan upustila se u veliki eksperiment i odlučila promijeniti osobnost. Ma je li moguće da je ono što mislimo da je naše „pravo ja“ ponekad tek navika, dok je istinsko ja daleko fluidnije i spremno na transformaciju nego što bismo vjerovali? Rezultati ovog zanimljivog osobnog putovanja pretočeni su u knjigu ‘Me, But Better’.

Dok Tom Cruise opet izvodi vratolomije po multipleksima, Carrie i cure muku muče s modernim vezama, pa čak i s onim pitanjem kako do seksa u najuzbudljivijem gradu na svijetu, milenijalci gnjave ChatGPT pitanjima o mentalnom zdravlju, a TikTokeri opsjednuto rade od svojih lica digitalne avatare, čudimo se da se nitko nije dosjetio prepisati ciklus filmova Michelangela Antonionija kao terapiju.

Postoji li mir i opuštenost u digitalnoj sferi? I ne, pritom ne mislimo na beskonačno scrollanje društvenim mrežama prije spavanja… zvuči kao oksimoron, no umjetnica Krista Kim smatra da digitalno može imati smirujuće djelovanje poput zen vrta, što ilustrira i u svojim radovima

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.