Svima onima koji su Lanu Del Rey otkrili tek nedavno, ova nevjerojatna pjevačica vjerojatno nije ni izbliza onoliko zanimljiva koliko je svima nama koji smo odrastali upoznavajući je, očarani njezinim imidžem moderne Lolite i svijetom brzih automobila, loših muškaraca, crvenih haljina, grubih poljubaca i žestokog seksa koji je portretirala svojim remek djelom – albumom ‘Born to Die’. Od te 2012. do danas, Lana je u svoju diskografiju dodala sedam veoma raznolikih i glazbeno šarolikih albuma, a onaj najnoviji – ‘Did You Know That There’s a Tunnel Under Ocean Blvd’, neodoljivo podsjeća na Lanu kakvu smo nekada znali.
Američki mitovi i osobna emocionalna prtljaga
Nakon nekoliko (sve) akustičnijih albuma, u njezinom se najnovijem jasno da namirisati intencija da nas vrati u prošlost i dane lepršavih mekanih valova u kosi koje nam je servirala skupa sa svom emocionalnom prtljagom koju je u njega bila spakirala. Lana je cijelo desetljeće posvetila proučavanju ikonografije bijele Amerike, mitovima koje ona prodaje i načinu na koji njezin radioaktivni poluživot utječe na svijest 21. stoljeća, a na svojem je devetom po redu studijskom albumu odlučila istražiti svoje vlastito mjesto u pop kulturi.
Femme fatale je spremna zakoračiti u vlastite romantične fantazije
Kada je izdala ‘Born To Die’, u njoj smo svi vidjeli samo jedno – punokrvnu zavodnicu ogrnutu estetikom ikona starog Hollywooda koja je obećavala da zna što dečki žele i da je spremna zamijeniti preskakanje užeta preskakanjem otkucaja srca u društvu dečkiju u centru grada. Nešto nevinija djevojka s ranijih albuma vidno je pred našim očima odrastala u femme fatale, glamuroznu, opaku i spremniju no ikad zakoračiti u vlastite romantične fantazije.
‘Mogu li se, pliz, vratiti pjevanju o nesavršenim vezama?’
No zreliju fazu Lane Del Rey nisu svi dočekali s jednakim oduševljenjem. Koliko god je publika sjajno bila prihvatila ‘Born to Die’, toliko su kritičari s druge strane udarali po njemu, prozivajući je kao anti-feministicu, sve dok nije kritičarki Ann Powers odbrusila da ne piše pod maskom neke izmišljene persone. “Mogu li se, molim vas, vratiti pjevanju o utjelovljenju, osjećanju lijepom kada sam zaljubljena, pa čak i ako veza nije savršena, bez da me ne razapinju na križ ili da kažu da glorificiram zlostavljanje?”, zavapila je svega nekoliko mjeseci kasnije na svom Instagramu, prozvavši Doju Cat, Arianu Grande, Camilu Cabello, Cardi B, Kehlani, Nicki Minaj i Beyoncé, te rekavši da su i same bile na vrhu top lista s pjesmama o seksipilu, golotinji, seksu i varanju.
Izdavanje njezinog albuma ‘Chemtrails Over the Country Club’ možda je bilo odgođeno zbog kašnjenja u proizvodnji vinila, ali reakcija na njezinu objavu koju su mnogi obožavatelji protumačili kao šamar upućen gotovo pa isključivo obojenim ženama je ostala. I to je nešto s čime se još uvijek bori. “I’m a different kind of woman. If you want some basic bitch, go to the Beverly Center and find her,” pjeva u svojoj pjesmi ‘Sweet’, možda ne shvaćajući da će se istinska sloboda od te iste jednostavnosti o kojoj pjeva dogoditi tek kada jedna drugu prestanemo nazivati kučkama.
‘Nije me briga’ stav
Još je u ‘Loliti’ pjevala “I don’t care what they say about me”, a istu je emociju utkala i u pjesmu ‘A&W’, otkrivajući istovremeno izvor mnogih frustracija stihovima “If I told you that I was raped, do you really think that anybody would think I didn’t ask for it?”, no baš zbog emocije koja se osjeti u njezinom glasu ne možemo se ne zapitati je li joj doista bilo svejedno što ljudi misle ili je jednostavno znala da joj se neće vjerovati.
Pjevajući “I Want. Back. My. Virginity”, s odmjerenom dozom bijesa u glasu, Lana preispituje utjecaj imidža ‘američke ku*ve’ na vlastitu psihu nakon svih ovih godina, nastojeći se uzdići do umtimativnog oblika ženstvenosti: uloge majke. Pa ipak, unatoč tome što o ideji majčinstva progovara još od svog pretposljednjeg albuma, Lana se, sudeći po komunikaciji sa svojim obožavateljima, ali i medijima, sve više, čini se, miri s mogućnošću da joj, što god joj ljubav donosila, brak i majčinstvo možda jednostavno nisu među dodijeljenim kartama.
No tko zna, možda se dimna zavjesa koja obavija njezin novi album, skrivajući pritom tjeskobu žene koju mediji, obožavatelji i ljubavnici gutaju i probavljaju, napokon razbistri, otkrivajući golemu maštu potrebnu za preživljavanje svog vlastitog života, i donese joj sve ono o čemu sniva.
