“Moje ime je Claudine. Živim u Montignyju. Rođena sam 1884. godine. I tu vjerojatno neću umrijeti…” Tim riječima počinje knjiga Claudine u školi, prvi u nizu popularnih romana o nestašnoj Francuskinji Claudine, koja nosi stroge školske uniforme, voli prirodu, miran život na selu i koja tek treba otkriti čari i grijehe velegrada – Pariz u doba Belle Époque, njegove kurtizane, lude umjetnike, pantomimičare, boeme, ljubavne trokute, nevjere i izdaje. Teško je za povjerovati da je prije 118 godina svaki treći stanovnik Pariza bio toliko zaluđen tim serijalom knjiga, gotovo kao mi do jučer s ‘Pedeset nijansi sive’, a da danas o Colette ne znamo previše.
U čemu je dakle problem? I zašto Sidonie-Gabrielle Colette, koju je muž prisiljavao da objavljuje pod njegovim imenom te koja je za svog dugog i uzbudljivog života napisala 80 djela, nije već ušla u lektire, kad su je čitatelji već toliko obožavali, a 1948. je bila nominirana i za Nobelovu nagradu? Možda joj je naštetila činjenica da je već za života postala brend. Naime, Colette je uspješno brendirala svoju junakinju Claudine – smjelu Francuskinju s modernom frizurom, kosom odrezanom do uha koja prkosi društvenim pravilima i slobodno radi baš sve što poželi, a čija se slika mogla pronaći na lepezama, bombonima, razglednicama, kišobranima, kutijama za nakit. A zna se – takvo što je bolje da se dogodi nakon smrti umjetnika. Po mogućnosti frajera. U želji da ispravimo nepravdu, podsjetit ćemo zbog čega bi sve Colette trebalo podići spomenik kao ikoni feminizma, jer je smjelo srušila društvena pravila koja su nas toliko dugo gušila.
Ženska i muška ravnopravnost
Povijest je puna zanimljivih i kreativnih parova i frajera koji su kočili žensku kreativnost – Picasso, Rodin, Fitzgerald – a neke su odveli i u autodestruktivnost i ludilo. No Colette nije jedna od njih. Iako je na početku veze ona bila obična, plaha šesnaestogodišnja djevojka sa sela u koju se zaljubi duplo stariji pariški salonski ženskar i književni poduzetnik Gauthier-Villars (Willy). U nedostatku love koju rasipa na prostitutke, alkohol, kocku i konje, muž predloži ženi da bude njegov ghostwriter te da zapiše sve priče iz svog djetinjstva, koje mu ona s toliko šarma i stila prepričava u krevetu. Ostalo je povijest. Cijeli Pariz je poludio za četiri knjige o Claudine objavljene pod muževim imenom. A u želji da zgrne još više slave i novaca, muž je doslovce zaključava u sobu i naređuje da piše svaki dan minimum četiri sata. Sve dok se jednoga dana Colette ne pobuni i ne predloži da budu oboje potpisani na knjizi. Tko zna, možda bi svijet i dalje slavio bahatog Willyja da ga Colette nije ostavila u trenu kada je saznala da je muž bez njezina znanja zauvijek prodao autorska prava na sve četiri knjige o Claudine. Srećom, i Willeyev asistent se oglušio na šefovu naredbu da zauvijek spali njezine bilježnice, te je Colette naposljetku sudu dokazala svoja autorska prava.
Emancipacija
Teoretičari film noira su već odavno primijetili da je glavni izvor nevolja svih femme fatale taj da nisu samostalne, već da ovise o novcu muškarca, a ono malo dobrih likova samo uzdržava. Što želimo reći? Da je Colette, nakon što je smogla snage napustiti muža koji ju iskorištava, vara, pije i kocka, mogla vrlo lako utjehu pronaći u drugom sponzoru – bogatoj i dokonoj ljubavnici Missy, daljnjoj rođakinji Napoleona III i ruskog cara Nikole I – ali je shvatila da želi biti posve neovisna i slobodna te da u poslu itekako želi uživati.
Kreativnost i užitak
Na početku filma neiskusna Colette pita jednog pisca donosi li mu posao užitak, a on joj priznaje da je rad težak i spor, ali da postoje trenuci kada ga transportira u neko drugo stanje. Nakon raspada braka, Colette neko vrijeme nastupa u varijete kazalištima, izražava se tijelom i pantomimom, izaziva publiku pokazivanjem grudi, da bi se ubrzo vratila svojoj prvoj strasti – pisanju. Najveću popularnost stječe ekranizacijom novele Gigi. Treba li napomenuti da je upravo Colette otkrila Audrey Hepburn?
Sloboda i seksualnost
Kada prvi put otkrije da je netom vjenčani muž vara, Colette bježi mami na selo i guta suze, jer ne može pojmiti da su muškarci robovi svoje strasti i da se ne mogu tako dobro kontrolirati kao žene. No, umjesto pozicije žrtve, Colette bira ravnopravnost i govori mužu da će se pristati vratiti u Pariz, ali samo pod uvjetom da i ona može ravnopravno sudjelovati u svim igricama i zabavama kao on. I doista, već prvom prilikom Colette koketira s bogatom i profinjenom Amerikankom koja ju zove u svoj stan. A kada shvati da se i muž uključio u ljubavni trokut, Colette hrabro opisuje ljubavne probleme u novoj knjizi o braku, a mužu, začuđenom činjenicom da je tako hladno i bez trunka ljubomore, priznaje da ga itekako planira ubiti. Ali samo u novoj knjizi.
Moderan look i kršenje pravila
Istom drskošću Colette, po uzoru na svoju ljubavnicu, počinje koketirati s androginim lookom i furati muška odijela, na užas svog supruga koji se čudi da je već nisu negdje sačekali na ulici i pretukli. A kada je na pozornici prvi put javno poljubila ženu u usta i u Moulin Rougeu izazvala kolosalnu tučnjavu o kojoj se valjda i danas priča, iako predstava zabranjena, a muž bankrotirao jer je svu lovu uložio na novi skandal, Colette se nije pokolebala. Prkosno je nastavila igrati i živjeti po svom, uživajući sve više u svojoj slobodi, hrabrosti i talentu. Nakon smrti Colette bila je prva žena kojoj je Francuska priredila državni sprovod, a milijunima žena i dalje je neiscrpna inspiracija, užitak i radost dok s njezinim mislima, osjećajima i idejama provode vrijeme.
