arhitektura za budućnost

SAME AS IT EVER WAS: Koja je danas uloga arhitekture i može li biti pokretač promjene, razgovarali smo s arhitektima Roth & Čerina

Kristina Stakor
18.06.2023.

U kontekstu urbanizacije, devastacije, klimatskih promjena i nepredvidive budućnosti koja je uloga arhitekata? Povodom aktualnog bijenala arhitekture u Veneciji i njihovog intrigantnog paviljona „Same As It Ever Was“ o tome smo popričali s arhitektima Mijom Roth i Tončijem Čerinom

Što znači biti agent promjene – glavno je pitanje koje si je postavljala Lesley Lokko, kustosica ovogodišnjeg Biennala arhitekture u Veneciji. Osnivačica instituta African Futures u Accri i diplomske škole arhitekture u Johannesburgu, predavačica i autorica bestselera kao glavnu temu ove prestižne arhitektonske izložbe odredila je „Laboratorij budućnosti“ i potaknula na razmišljanje o ulozi arhitekture u izgradnji boljeg svijeta te ljudskoj spremnosti na prilagodbe u svijetu promjena.

Na izložbi koja je otvorena za javnost od 20. svibnja do 26. studenog 2023., pozvala je arhitekte da „predstave svoje ambiciozne i kreativne ideje koje nam pomažu da zamislimo pravedniju i optimističniju zajedničku budućnost“.

Povjerenici ovogodišnjeg nastupa Hrvatske koji su dali svoj odgovor na taj izazov su arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina koji su za paviljon bili inspirirani lokalitetom Lonjskog polja, te su kao oblikovni predložak koristili takozvani bestijarij novih i nagrađivanih vidikovaca, čiju arhitekturu potpisuju.

Mia Roth & Tonči Čerina
Foto: Bosnić + Dorotić

„Interpretirali smo temu kao poziv na novi pristup prostoru i okolini, preispitujući kanone, granice, formalne jezike kojima govorimo. Budućnost neminovno otvara pitanje ekvilibrija između svih participanata u prostoru: živog i neživog, divljeg i pripitomljenog, proizvedenog i prirodnog. Naš paviljon je oda ambijentima suživota kojem je ishodište močvarno područje Lonjskog polja, gdje kulturni krajolik nastaje stoljetnom simbiozom prirode koja je u stalnoj mijeni te zajednica koje se tom prostoru prilagođavaju. Ljudi su se tim promjenama prilagodili kroz vrijeme ne radeći protiv fluksa, već sinkrono s njim“, objasnili su nam.

Prošlost za budućnost

Razmišljanje o (ne)održivosti često nas navodi na pomisao da ćemo se morati vratiti na neke stare načine života, resetiranje na tvorničke postavke. No prilagođavanje uvjetima života u nepredvidivoj budućnosti ne mora to značiti.

„To nije poziv na život u romantiziranoj prošlosti, već lekcija za budućnost, ishodište koje smo naslijedili. Dinamički sustav Lonjskog polja predstavlja lekciju iz otpornosti koju možemo uzeti za ishodište projektiranja suradnje u budućnosti – ljudi, žive i nežive prirode, tehnologije… Kroz našu intervenciju postavljamo pitanje kako prostor utjelovljuje takve simbioze, kakva okolina je u funkciji razumijevanja tih fenomena ili iz njih proizlazi. Paviljon i u prostornoj instalaciji i u diskurzivnom segmentu istražuje odnose onoga što dolazi od prirode i onoga što proizvodi kultura, kako se granice između njih zamućuju te kako se ti odnosi oprostoruju“, kažu Roth i Čerina.

Hrvatski paviljon, Biennale arhitekture 2023
Foto: Bosnić + Dorotić

„A što se imena tiče, svi nas pitaju za Talking Headse, i jedno od značenja u kojem mi koristimo tu frazu kao naslov se ponavlja u njihovoj pjesmi. „Same as It Ever Was“ znači da će stvari biti onakve kakve su oduvijek bile – s antropocentričnog gledišta u današnjem je kontekstu to pesimistična poruka jer je teško očekivati nagle, a potrebne promjene u ponašanju i odnosu prema okolini. No dugoročno, šire shvaćeno je optimistična – budućnost je moguća jedino u ekvilibriju, gledamo li prilagodbu drugih vrsta i prirode, sustav tendira ravnoteži. Otvorenim ostaje pitanje naše prilagodbe svijetu koji je u mijeni.“

Nova uloga arhitekture

U posljednje vrijeme sve više na vijestima možemo čuti kataklizmičke vijesti o poplavama, velikim požarima, ekstremnim klimatskim i vremenskim uvjetima, na koje utječe i pretjerana izgradnja, krčenje šuma i širenje urbanih krajolika. Kako se prilagoditi novonastaloj situaciji i kakvu ulogu u tome imaju arhitekti?

„Zadnjih nekoliko izdanja bijenala kroz vrlo različite pristupe govori upravo o novoj ulozi arhitekata, o izmijenjenoj praksi koja ne samo da ne smije nastaviti štetiti nego treba postati alat zacjeljivanja. Svakako da arhitekti i dizajneri u interdisciplinarnim praksama mogu u tome odigrati značajnu ulogu, no polako se odmiču od donedavnog pristupa nalaženja stalno novih proizvoda i rješenja koji pretpostavljaju da će sve popraviti. To je izraženo i u novim oblicima djelovanja u prostoru koji se odmiču od isključivo tehnoloških rješavanja klimatske krize i snažan naglasak stavljaju na druge komponente koje je teško izraziti u statistikama ili zaradi“, smatraju. A kako će izgledati ta budućnost arhitekture?

Kada se govori o novim oblicima prakse, diskusija često ubrzo postane binarna: ako ne gradimo od nule, bavimo li se uopće arhitekturom?

„To je doista kompleksno pitanje koje se ne može svesti na dva odgovora. Činjenica je da se danas od arhitekata ne traži isključivo projektiranje lijepih prostora, bez postavljanja pitanja potrebe, programa, materijala i njegovog porijekla, društvenog učinka. Područje onoga što nazivamo arhitektonskom praksom u tradicionalnom smislu je svakako prošireno.

S druge strane, i dalje se bavimo artikuliranjem odnosa izraženih u prostoru, stvaranjem kulturne sredine, u dijalogu sa zatečenim. Tradicionalna uloga arhitekta je možda devalvirala, ali je potencijalna snaga onoga što arhitekti danas mogu doprinijeti ponovno izuzetna. Arhitektonsko obrazovanje je široko i djelovanje je transverzalno, pa bi tako i praksa trebala biti na početku odlučivanja o djelovanju u prostoru, a ne servis koji dolazi na kraju. Ponovno treba preuzeti odgovornost za projektiranje odnosa u najširem smislu“.

Mia Roth & Tonči Čerina
Foto: Bosnić + Dorotić

Nove perspektive

Za promjenu percepcije i uloge arhitekture nužna je edukacija, kako studenata i stručnjaka, tako i šire javnosti. A to može krenuti upravo postavljanjem pitanja i poticanjem diskursa na događanjima poput bijenala.

„Za kustosicu Lesley Lokko je tema budućnosti izravno vezana uz promjenu koja uključuje promjenu diskursa u suvremenoj arhitekturi, promjene kanona, pristupa izgrađenoj okolini, povijesti arhitekture društava na margini, novih čitanja arhitekture koju baštinimo, novim oblicima djelovanja. Nastupa na ovom bijenalu ima doista izuzetnih. Teško je nabrojati sve, ali posebno nas se dojmio rad skupine Looty, Liam Young, Olalekan Jeyifous, duo DAAR, izloženi procesi ureda Flores i Prats, britanski, čileanski, irski, slovenski, brazilski, australski, turski paviljoni.“

Foto: Bosnić + Dorotić

Obrazovna uloga izložbe vidljiva je i iz statistika: polovica izlagača uz praksu su i edukatori, a i prateći program bijenala uključuje radionice namijenjene studentima i mladim praktikantima.

„Tema promjene djelovanja u budućnosti usko je vezana uz obrazovanje, tako smo i mi postavili temu našeg paviljona: prostorno iskustvo ravnopravno je radioničkom segmentu kojeg kontinuirano objavljujemo na stranici projekta.

Taj segment nastupa uključuje Veneciju, Ljubljanu, Split, Motovun, Milano i Lonjsko polje. U suradnji s obrazovnim institucijama, održavaju se diskusije i radionice koje na različite načine govore o mogućim budućnostima i ulozi arhitekata, dizajnera i srodnih disciplina u njima. Kako taj segment kurira Ivica Mitrović, snažno se oslanjaju na njegovu praksu u spekulativnom dizajnu.

Tematski okvir je uvijek vezan uz mjesto i aktivnost s kojom se povezuju, te mentore koji u njima sudjeluju: radionica na Politecnico di Milano bavila se otpornosti zajednica u mogućim budućnostima, ljubljanska radionica na Likovnoj akademiji će se baviti različitim oblicima inteligencije i komuniciranja među bićima i sustavima, a ona u Lonjskom polju, koju će voditi Open Forrest kolektiv sa sveučilišta Aalto u Helsinkiju i RMIT u Melbourneu, performativno istražuje divljinu.

Radionica u studijskom centru zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta u Motovunu povezat će hrvatske studente arhitekture i dizajna na temama prostornih interpretacija kolektivnih memorija, a posljednja na splitskoj Umjetničkoj akademiji bavit će se odnosom čovjeka i vode“, najavljuju.

Foto: Bosnić + Dorotić

Timski rad

Na projektu su radili i drugi stručnjaci s kojima surađuju već godinama: „Naša suradnja s Nikom Mihaljevićem je možda najdulja, u vrlo različitim kontekstima sporadično traje skoro deset godina, a i izvan te suradnje pratimo i volimo njegov rad. S Vedranom Kasapom i Ozanom Ursić smo se povezali na projektu centra Crna roda Osekovo i odmah našli zajednički jezik.  Kompatibilni smo u poslu, ali nam je i izvan toga zabavno biti zajedno. Preciznost njihove interpretacije teme, duhovitost i inovativnost su izvanredni. Ivicu Mitrovića znamo kroz događaje u kojima smo zajedno sudjelovali, njegov projekt Speculativ.Edu u suradnji s Olegom Šuranom izuzetno je značajan i postao nam je referentna točka u radu i istraživanju. Luka Fatović je s nama u uredu nekoliko godina, kako smo mi razbacani na sto strana i još uvijek s veseljem ulazimo u najrazličitije uloge, on nam je baza i desna ruka u poslu. Svi zajedno čine dream-team, ekipu bez koje ne bi mogli ući u ovako kompleksan projekt niti ga realizirati u svim slojevima za koje smo mislili da su bitni“, zaključuju Mia Roth i Tonči Čerina.

Autorski tim hrvatskog paviljona na bijenalu arhitekture 2023
Foto: Bosnic + Dorotic

Pročitaj više

Powerdressing by Američki psiho

Kako je još jedna sumnjiva teorija o tipovima muškaraca doživjela takav uspjeh na društvenim mrežama, promovira li takvo ekstremističko razmišljanje novi tip toksične muškosti i zašto su svi ludi za modnim stilom koji je u filmu “Američki psiho” nosio Patrick Bateman, jedan od najvećih zlikovaca u povijesti filma

Ima li pameti u avionu?

Zašto sve više muškaraca odbija u avionima vodu, hranu, piće, mjuzu, zabavu, pa čak i odlazak u WC? Njihov cilj – doseći više ja, raditi na sebi i pohvaliti se već sutradan na društvenim mrežama da si muško. Iako možda stjuardese blagonaklono gledaju na ovaj trend, jer će se barem malo odmoriti, brojni liječnici i stručnjaci za meditaciju su i više nego sumnjičavi. Istražili smo što se krije iza opasnog trenda, a koji je potaknut TV serijom “Hijack” u kojoj glumi Idris Elba i zašto nas neodoljivo podsjeća na zaplet novog filma Rubena Östlunda, a koji se događa baš u avionu.

Dizajneri i redatelji

Zašto sve više modnih kuća otvara svoje filmske odjele i tko su redatelji koji ih inspiriraju?

Svijet ima nove tajne agentice

Je li glumica Gal Gadot svojim posljednjim filmom ‘Heart of Stone’ zadala ozbiljan udarac svim muškim super junacima i tajnim agentima?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.