Zloglasnu 2020. mnogi ne pamte kao jednu od sretnijih godina. Da nam je netko svega nekoliko tjedana prije nego što su ptičice zapjevale u rascvjetalim krošnjama rekao da ćemo prve proljetne dane provesti zatvoreni u svoje domove, daleko od radnih stolova u našim uredima i trač kava s kolegama, vjerojatnost da bismo povjerovali manja je od one da recimo, prilikom putovanja s najboljim prijateljicama, negdje na tržnici u Abu Dhabiju naletimo na onog jednog bivšeg koji je puno više od samo još jednog bivšeg. I da nas taj isti bivši, navodno sretno oženjen, poljubi.
Carrie i Aidan scenarij
Ok, ovo se možda dogodilo u Bradshaw galaksiji, ali nije zbog toga ni na koji način više vjerojatno i izgledno u stvarnom životu. Carrie i Aidana na stranu, barem tamo do ljeta kada se vraćaju s nastavkom svoje melodrame, ta notorna 2020. osobito je teško pala svima onima kojima je postalo jasno da su a) u vezi s pogrešnom osobom, a što je spoznaja s kojom su se susreli u 24-satnoj karanteni s dotičnom osobom, b) onima koji imaju tamo negdje pravu osobu, ali to nije osoba s kojom žive i c) onima koji su shvatili da će im se ljubavni status kojim nisu zadovoljni uz karantene i socijalno distanciranje promijeniti puno teže u status kojim su zadovoljni, nego što bi to bio slučaj da ne živimo scenarij kakvog trash apokaliptičnog horora.
‘Blood Orange’
Negdje na razmeđi ovih razloga, pandemijski su dani teško pali i Freyji Ridings, kantautorici koja je puno pažnje privukla svojim debitantskim albumom ‘Lost Without You’, postavši prva žena koja je u potpunosti samostalno napisala Top 10 hit još otkako je to 1985. pošlo za rukom Kate Bush kada je izdala ‘Running Up That Hill’. Freya je te mjesece opisala kao najusamljenije u cijelom svom životu, a posebno otegotna okolnost joj je bilo to što se u njima oporavljala od bolnog prekida. Inspirirana svime što joj se događalo kroz posljednje tri godine, stvorila je svoj drugi album ‘Blood Orange’, još genijalniji od njezinog prvijenca, što zbog sjajnih 14 pjesama koje su se na njemu našle, što zbog priče koja stoji iza njih.
18 mjeseci samoće i tuge
Ona sama album opisuje kao dvije polovice gorko slatke simfonije, satkane od prvih 18 mjeseci samoće i slomljenog srca te ostalih 18 najveće sreće u životu i zatvorene u njegov čarobni krug. Znamo da nakon svake kiše zasja sunce, ali plot twist koji nitko nije očekivao, a najmanje ona sama, je što je za oba dijela zaslužna ista osoba.
Sve je počelo s planovima o radu na novom albumu u Los Angelesu, no kada su oni zbog karantene pali u vodu, a njezina ljubavna veza neslavno završila, ona se slomljenog srca vratila u spavaću sobu u kojoj je odrastala. Duge dane i još duže noći provela je u potpunosti ogolijevajući svoju dušu, jedan po jedan sloj pakiravši u iskrene, duboke i vrlo introspektivne pjesme, a iskrenost su prepoznali i nagradili i njezini obožavatelji, instantno zavoljevši sve pjesme koje im je predstavila kroz nastupe uživo, emitirane iz dnevne sobe svojih roditelja.
Ewan ex machina
Kada su socijalno distanciranje i karantene postali tek sjećanja na vrijeme za koje se svi nadamo da se više nikada neće ponoviti, a stara se iskra između nje i njezinog bivšeg dečka ponovno rasplamsala, Freya je albumu dodala ohrabrujući protuotrov nabijen energijom prepunom optimizma kao savršeni kontrast tuzi koja ju je prvotno inspirirala. Ewan joj je u međuvremenu postao muž, ona je postala sretnija no ikad, a mi se pitamo jesu li nas cijeloga života o bivšima učili pogrešne lekcije.
Svi smo barem jednom čuli neku inačicu one da su bivši s razlogom bivši ili da bi to trebali i ostati, no isto je tako, nekada davno prije, svega par ljudi vjerovalo da je Zemlja okrugla dok su milijuni tvrdili suprotno. Ergo, ne bi bilo prvi put da nam se nameću neka uvjerenja koja nisu nužno ispravna. Iako bi većinu bivših vrlo vjerojatno svatko od nas rado zakopao duboko u prošlost, svi mi imamo onog jednog zbog kojeg nam je i mjesecima, godinama pa čak i desetljećima kasnije još uvijek toplo oko srca. A Freya nas je naučila da je itekako moguće i da postane opasno vruć.
Naslovna fotografija: Shutterstock; kolaž: Tamara Švelić Sabljić
