Pored filmova Sunčane Brkulj (Leptir), Zarje Menart (Tri tičice) i
braće Popović (Žarko, razmazit ćeš dite!) iz Velikog natjecanja kratkometražnog filma, hrvatska
animiranofilmska produkcija predstavit će se na Animafestu 2024 i u međunarodnom Natjecanju
studentskog filma. Tu su, među uzbudljivim i neinhibiranim djelima novih generacija globalne
animacijske scene, pravo nastupa zaslužili Petra Pavetić Kranjčec (Koke) i Eugen Bilankov
(Prozori s južne strane) s Akademije likovnih umjetnosti. Pavetić Kranjčec prošle se godine na
Animafestu istakla nježnom crno-bijelom meditacijom finih linija, pokreta i prijelaza o romantičnim
projekcijama, prekidima i osobnom rastu (Kućica za ptice). Ovogodišnje Koke film su bitno
drukčije, dijelom crnohumorne, a dijelom društvenokritičke poetike koji se ističe i originalnim
zamišljajem te nesvakidašnjom perspektivom na putovanje dviju kokošjih prijateljica od
peradarnika do mora. Iako njihovo uporno kokodakanje prije konačne disolucije nadilazi i klanje i
pretvaranje u medaljone, i ljudsku probavu i kanalizacijski sustav, nema sumnje da su Koke
mišljene i kao snažan zagovor prava životinja. Prozori s južne strane autobiografska su, pak,
kontemplacija prekida dugogodišnjeg romantičnog odnosa koja se uz dijalog protagonista poslužila
nadrealističkim, asocijativno povezanim, mahom karnalnim motivima živih boja. Film također
promišlja o dvostrukoj svrsi umjetničkog pothvata: sažimanja i arhiviranja dijela osobne povijesti u
medij filma koji se istovremeno koristi kao oblik terapijskog samoistraživanja i eksperimentiranja.
Tajni vrt Filipa Gašparovića Melisa, dopadljiv dječji 3D film iz multimedijskog edukativnog serijala
Cubosee prepoznatljivog po kockastim životinjskim junacima, predstavit će se u također
međunarodnom Natjecanju filmova za djecu. Temeljen ponajviše na gegu, rad raskošnih boja
namijenjen je prvenstveno mališanima u dobi 5 – 10 godina, dok se na Animafestu prikazuje u
konkurenciji 3 – 6 g.
Tradicionalna subotnja prezentacija najbolje nove hrvatske produkcije u dvije projekcije Natjecanja
hrvatskog filma okupit će ukupno 22 rada. Uz ALU i strane kuće, zastupljeni su domaći producenti
Adriatic Animation, Kinoklub Zagreb, Antitalent, Prime Render studio, 3D2D Animatori, Uprise
d.o.o., Bonobostudio, queerANarchive, Warpmedia te samostalne produkcije Hane Tintor i Lucije
Mrzljak.
Jedna od vodećih hrvatskih animatorica Lucija Mrzljak predstavlja spot Maaimä nastao u suradnji s
estonskom glazbenicom Mari Kalkun. Riječ je o animiranom videu za istoimenu pjesmu s albuma
Stoonia lood koja se bavi čovjekovim kontradiktornim odnosom s prirodom. Tradicionalna glazba
obogaćena elektronskim zvucima i tekstom na dijalektu jugoistočne Estonije komunicira teme
klimatskih promjena, prenapučenosti, nestanka životinjskih staništa i gubitka bioraznolikosti, dok
Lucijine crveno-bijele životinjice i njihove siluete prolijeću i protrčavaju našim planetom. Talentirana
crtačica koja je već prešla put od animatorice uspješnih filmova drugih redatelja (Sve te senzacije u
mom trbuhu) do samostalnog autorskog stvaranja (More misli), Hana Tintor u spotu Pan Pan za
grupu Rana Rana poigrava se morskim i za sebe karakterističnim, prividno jednostavnim, a
iznimno efektnim i fluidno metamorfnim, tjelesnim motivima u prikazu ljetnih dodira, ljubavi i s njima
povezanih psiholoških dilema. Za razliku od Mrzljak, plodnoj ilustratorici Tintor ovo je prvi
videospot.
Prvaci hrvatske stop animacije Thomas Johnson Volda i Ivana Bošnjak Volda u novom projektu za
američki TED-Ed Hladi li sadnja drveća naš planet? kombiniraju lutka film, kolažnu animaciju i
crteže kako bi živopisno ilustrirali lekciju biologinje i znanstvene novinarke Carolyn Beans na
naslovnu temu povezanu s klimatskim promjenama. Na primjeru neuspješne kampanje
pošumljavanja u Čileu, Beans objašnjava u kojim slučajevima planska sadnja drveća može okolišu
čak i naštetiti.
Lutka film Onkraj obraza, psihološka drama diplomantice Akademije umjetnosti Sveučilišta u Novoj
Gorici Anje Resman prati čovjeka koji po očevoj smrti prilikom posjete praznom stanu proživljava
sjećanja na trenutke djetinjstva provedene s njim. Minucioznih setova i osvjetljenja, bešavnih
analepsi te s radom kamere koji ukazuje na iskustvo i s igranim filmom, Onkraj obraza se i unutar
velikog broja ovogodišnjih Animafestovih filmova posvećenih istraživanju osobne memorije ističe
tehničkom ambicioznošću te alegorijom roditeljskog odgoja za „bezličnost“ i konformizam.
Slovenska multimedijska umjetnica Ana Čigon u Mačku na vratima digitalnim alatima postiže
dojam kolažne animacije snažne palete kako bi, kroz naoko simpatičnu konstelaciju mačjih susjeda
različitih socioekonomskih statusa, ispripovijedala alegoriju o migrantima „na vratima Europe“. Sa
zaleđem u slikarstvu, videoumjetnosti i performansu, Čigon je angažirana autorica (feminizam,
LGBTIQ’+, ekologija…) koja često koristi satiru za kritički odnos prema neoliberalnom kapitalizmu.
I Martin Babić posegnuo je za digitalnom kolažnom animacijom u videospotu za singl Space Snails
labela Old Spetric (Slaven Petrić, Marija Capan, Emil Aleksander), djelu obilježenom groteskno-
makabričnim, intrigantnim dizajnom likova te sažetim prikazom civilizacijskog ciklusa. Nakon Rozih
priča prikazanih 2022, dubrovačka multimedijska umjetnica Mare Šuljak ove godine predstavlja
izvrsni stop-animirani eksperimentalni film Evanescence koji iz antropološko-sociološke
perspektive oronulim hodnicima pridaje vremenitost. Ova meditacija o prolaznosti kroz de- i re-
konstrukciju prostora nastala je na radionici Modularnog filma Kinokluba Zagreb pod vodstvom
Vladislava Kneževića. Morana Marija Vulić, u novom, crno-bijelom djelu predstavlja još jednu
postapokalipsu čiji je stanovnik tužni Klobučar. Kao i prošli film Horizonti, i Toranj je u bitnome film
stanja u kojem prevladavaju teme osamljenosti, gubitka i reminiscencije, ali ga se u prenesenom
značenju može gledati i kao osvrt na obiteljske odnose, nedostatak ljudske bliskosti i određena
nesretna psihička stanja te kao tihi krik protiv otuđenja.
Nadahnuće Marka Gutića Mižimakova u polju SF-a ogleda se, pak, u sinergijskom povezivanju
humanog stvaralaštva i tehnologije u djelu Lov na zmajice. Polazeći od romana Stars in My Pocket
Like Grains of Sand novovalnog klasika Samuela Delanyja, Gutić Mižimakov eksperimentira s
algoritmima strojnog učenja, plesom, epskom fantastikom i queer filmom ceste u obradi ljudskih i
fantastičnih tijela koja umeće u ambijent Dalmatinske zagore i transformira ih uz također hibridni
pristup zvuku. Film je komplementaran autorovoj izložbi Obzor događaja, odnosno izvedbi Tvoj
znoj ostavlja čudan metalni okus u zraku, mlada lovkinje.
Groteska, fantastika, otuđenost i samoća u fokusu su multimedijalne umjetnice Tare Stanić koja na
Animafestu debitira crno-bijelim nenarativnim 2D radom San o gnjevu – zapisom sna napučenog
snažnim emocijama, uznemirujućim zvukovima i transformacijama koji tvore jedinstvenu atmosferu
na granici noćne more. I Zvijer Ivane Šoljić dominantno je crno-bijeli, na postvarenje animalnih
nagona i sugestivnu montažu oslonjeni te fokalno intrigantni prikaz pokušaja silovanja
autostopistice koja pronalazi snage za otpor. Iza kulisa Monike Mohr također je crno-bijeli, ali
hibridni rotoskopski i 2D rad o noćnom susretu dvoje mladih na zagrebačkoj autobusnoj stanici u
pomalo noirovskoj atmosferi dima i reminiscencija.
Bruna Ercegovac 2D rad Defora ostvaruje, pak, na likovnim granicama ulja na platnu i pastela, a
fabularni horizont očekivanja od mediteranskog pejzaža i prikaza mornarskog života i drugarstva
proširuje fantastičnim zapletom povezanim s narodnim predajama o moru. Uzevši u obzir ambijent
i slobodniju strukturu drugoga dijela, Deforu je moguće gledati i kao daleku refleksiju nasljeđa
Magde Dulčić. Ana Despot duhovitim metafilmskim parodijskim postupkom, stihovanim off-om
(Dragan Despot), elipsama i neočekivanim, ali uveseljavajućim pripovjednim otklonom u smjeru
filma strave reinterpretira Šumu Striborovu Ivane Brlić-Mažuranić. U jarkim bojama Tufne Amila
Šarić maštovitim, nadrealističkim putovanjem razdvojenih glave i tijela otklanja pomisao na
mladenački suicid.
Fish I, diplomski film Ada-Nele Peharde privlačan je i duhovit klasični animirani rad koji zamišlja
ribu kod psihijatra te pored upotrebe naslovne distorzije slike prije svega maštovito upliće morske
metafore u ozbiljne i neozbiljne razgovore o obiteljskim odnosima, samopercepciji i okolišu,
pokazujući pritom visoku razinu jezične i metafilmske svijesti.
Hrvatski moderni i povijesni klasici rasprostranjeni su, kao i svake godine, i retrospektivnim
ograncima Animafestove programske matrice. Škola hodanja Borivoja Dovnikovića, Idu dani
Nedeljka Dragića i Život s Hermanom H. Rottom Chintis Lundgren prikazuju se u tematskom
programu Animafesta 2024, a recentno restaurirana Pozivnica Branka Ranitovića u segmentu Iz
majstorskih radionica. Izvanredni prošlogodišnji naslovi Haljina za finale Martine Meštrović i
Obiteljski portret Lee Vidaković dio su programa AFN Presents That’s What She Said koji je mreža
pet najvažnijih festivala srednje i istočne Europe posvetila suvremenim autoricama.
Krešimiru Zimoniću, velikanu 3. generacije Zagrebačke škole crtanog filma koja se u 1980-ima i
prvoj polovici 1990-ih godina u najvećoj mjeri ostvarivala na sjecištu stripa (grafičkog romana) i
animacije, priređuje se autorska retrospektiva u kojoj se može vidjeti 9 njegovih djela. Uz klasike
poput Albuma, Utakmice i Leptira, ovaj osvrt na stvaralaštvo nekadašnjeg umjetničkog ravnatelja
Animafesta nudi uvid i u kasniji dio njegova opusa, kao i u manje poznate namjenske radove.
Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održat će se u Zagrebu od 3. do 8.
lipnja 2024.