Hej!
Hej
Imaš dečka?
Zašto pitaš?
Zgodna si pa eto tako
Hvala lijepa!
I?? Imaš li dečka?
Nemam.
Jel’ te zanima dejt sa mnom?
Hvala na pozivu, ali ne dejtam trenutno.
Znači nisi za vezu sa mnom??
Vezu? Tek tako?
Da, pa zgodna si.
Ako ste pomislili „Što sam to upravo pročitao/pročitala?!“, suosjećam s vama. Identična misao javila se i meni nakon što sam nevoljko sudjelovala u ovom dijalogu godine. Riječ je, naime, o recentnom razgovoru s muškarcem s kojim sam prije desetak godina razmijenila svega dvije riječi na castingu za jednu reviju. Čovjek se, izgleda, sjetio da postojim i na temelju moje profilne fotke zaključio kako bismo trebali biti zajedno. Simpatična ideja. Zašto mi ranije nitko nije rekao da je za vezu dovoljno „biti zgodna“? Da sam znala, manje bih se trudila oko nekih drugih stvari…
Znamo li što tražimo?
Šalu na stranu – jasno mi je kako je u ovom slučaju riječ o prilično specifičnom primjerku ljudske vrste. No upravo ta kvazi-interakcija potaknula me na razmišljanje o modernim odnosima. Koliko smo vremena i truda spremni uložiti u upoznavanje druge osobe prije nego što na to ponosno nalijepimo etiketu veze? Poznajemo li uopće osobu s kojom navodno pokušavamo dijeliti život? Poznaje li ta osoba nas? Najvažnije od svega – poznajemo li mi sami sebe te sve ono čemu uistinu težimo?
Promatrajući svoju generaciju, došla sam do poražavajućeg zaključka kako znam svega 2-3 skladna, funkcionalna para. Čini mi se da nije slučajnost to što je riječ o osobama koje su, prije negoli su odlučile iskušati život udvoje, određeno vrijeme provele upoznavajući sebe. Vrline, mane, vrijednosti, stavove, osobne granice, snove, strahove… sve ono što ih čini njima. Tek zatim došao je red na građenje odnosa s nekim odgovarajućim, a odgovarajuću osobu znali su prepoznati upravo zato što su upoznali sami sebe. Otkrili su vlastitu granicu između prihvatljivih kompromisa i apsolutnih non-negotiable stvari, a to je istovremeno eliminiralo potrebu za pretvaranjem i glumom te skrivanjem dijelova osobnosti zbog straha od odbacivanja.
S druge strane nalaze se odnosi koje bih opisala kao AliExpress veze. Znate ono kad na AliExpressu i sličnim platformama pronađete gomilu stvari koje vam baš i ne trebaju? Ne odgovaraju vašem (životnom) stilu, kvaliteta nije neka, pozadina priče prilično je sumnjiva, vjerojatno će se pokazati kao potpuni promašaj u rekordnom roku, ali tu je, dostupno je, na trenutak vas obasipa feelgood emocijama pa zašto ne? Brže-bolje upisujete broj kartice, kasnije ćete smišljati što s tim. Mislim da shvaćate u kojem smjeru idem s ovom pričom… Zašto to radimo? Zbog čega je prilično velik broj ljudi sklon bezglavom skakanju iz veze u vezu od kojih se nijedna ne može nazvati podržavajućim, zdravim odnosom?
Je li s vama sve u redu ako nakon 25. godine još niste u vezi?
S jedne strane, društveni pritisak na samce ogroman je. Ako nakon 25.godine niste u vezi, okolina se počinje ponašati kao da s vama nešto ozbiljno nije u redu. Ne mogu nabrojati sva vjenčanja, krštenja, rođendane i slične prilike na kojima sam se pojavila bez famoznog +1, samo kako bi me dočekala gomila zbunjenih, nerijetko i sažaljivih pogleda. Pitanje „Zašto nemaš dečka?“ najčešće ignoriram, osim ako sam posebno dobro raspoložena pa odgovorim „Čekam drugi krug – da se ovi oženjeni rastanu pa proberem što valja“. To uglavnom rezultira time da pogledi iz sažaljivih prijeđu u šokirane s dodatkom gađenja, ali istovremeno stopira sva neprimjerena zapitkivanja. S druge strane, velik broj ljudi užasava se samoće, a to, u kombinaciji s opisanim društvenim pritiskom, dovodi do instant ulaženja u (površne) veze „jer je red“. Tko još ima vremena za stvarno upoznavanje; bitno da smo jedno drugom zgodni, objavljivat ćemo zgođušne slike na Instagram i na vjenčanja uvijek dolaziti u paru!
Naravno da pri prvome susretu nećete u potpunosti otvoriti dušu i prosipati baš sve o sebi. Gorljivo zastupam iskrenost u odnosima, no i dalje se ne predstavljam s rečenicom: „Ja sam Lea, u životu nisam nigdje stigla na vrijeme, imam attention span dvomjesečnog šteneta i muče me napadi panike“ (budući, ako čitaš ovo, pravi se da nisi vidio!). Međutim, nadam li se zdravoj vezi, sve to (a i ono puno gore), prije ili kasnije doći će na red. Također, isto očekujem i od (budućeg) partnera jer, kako Instagram kaže, moramo saznati can our demons dance together. Tek tada ima smisla govoriti o vezi. No takvo što nije filmska definicija romantike, pa je (na kratke staze) primamljivije idealizirati, sanjariti, opravdavati, a sve što se ne uklapa u tu umjetnu idilu pomesti pod tepih i nadati se da nikada neće izaći. Ali mislim da vam ne moram govoriti koliki je vijek trajanja stvari s AliExpressa, prema tome…
Fotografije: Sara Čolić; Unsplash+; animacija Canva
