Lea Tomac

Rijetko koji dress code izaziva toliko nedoumica kao afterwork cocktail attire. Istovremeno dovoljno svečan da iz ormara poželite izvući omiljene salonke, a opet dovoljno casual da formalno odijelo ili pak večernja haljina djeluju pretjerano. No upravo na toj tankoj liniji između elegancije i ležernosti otvara se prostor interesantnim modnim kombinacijama.

Posebna se vrsta slobode krije u upoznavanju nekoga za koga je unaprijed jasno da nikada neće postati centralna figura vašeg života. S njim nećete usklađivati planove za budućnost, upoznavati roditelje ili kupovati nekretninu. Nećete nužno dijeliti životne stavove i interese. Definitivno nećete dijeliti adresu. Pa ipak, nešto će vam donijeti o čemu ćete često razmišljati…

Postoje gradovi koje čovjek voli racionalno. Oni koji nude red, funkcionalnost, obnovljene fasade i javni prijevoz koji ne kasni. Ne divimo im se zato što oduzimaju dah, već zato što ga predvidljivo vraćaju na mjesto. A zatim postoji Rim.

Hoćemo li svi mi uskoro trebati citirati pjevačicu Adele koja je jednom prilikom prekorila obožavateljicu riječima – „Stvarno sam ovdje, u stvarnom životu. Možete li spustiti mobitel i uživati u stvarnom životu?“

Iako život nije umjetničko klizanje pa da mu možemo davati ocjene za umjetnički i tehnički dojam, kada gledamo Italiju – čini se da ona već stoljećima dobiva same desetke. Pitali smo obožavateljice Italije da obrazlože svoje ocjene.

Ne morate voljeti jednadžbe da biste primijetili kako nas svakodnevno bombardiraju tekstovima u kojima se generacija X razapinje na svoje slovo kao glavni luzeri stoljeća, milenijalce proglašavaju preosjetljivima, a generaciju Z tretiraju kao nerazumljiv kod – genijalce u nastajanju koje tek treba skužiti. Što je u tome istina, a što mit i predrasuda? Donosimo deset pitanja koja smo postavile predstavnicama triju generacija koje stvaraju sadržaj za portal MOOD.HR – Aleksandri Orlić (X), Kristini Stakor (Y) i Lei Tomac (Z).

Svaki doček Nove godine ide ruku pod ruku s onim „new year, new me“, ali tamo negdje oko 20. siječnja kolektivno shvaćamo da se nismo puno pomaknuli s mjesta. 1.1. je ponedjeljak svih ponedjeljaka, dan u kojem definitivno počinjemo vježbati, ostavljamo cigarete, ostavljamo slatkiše, ostavljamo bivšeg, samo da bismo se do četvrtka ponovno našli u društvu tog nekompatibilnog čovjeka, a jedini work out kojem ostajemo vjerni su međusobne svađe čije posljedice ublažavamo cigaretama i čokoladom. Treba li nam to i kako se nositi s previsokim očekivanjima, posve nebitno bili mi u Parizu ili svom starom kvartu.

Privatnost, nekoć temeljni postulat civiliziranog društva, više nije ni univerzalna ni zadana. Dosegla je status rariteta, a sve što je rijetko ujedno je i luksuz. Evo kakav smo pakt sklopili od dana kada smo pristali ući u klub zvan društvene mreže…

Rujan je jedan od onih mjeseci koje ili obožavate ili mrzite iz dna duše, zlatna sredina ovaj put ne prolazi. Krije li se u tome objašnjenje zašto je astrološki pripao Djevicama koje izazivaju gotovo identičnu reakciju?