Mini sendviči od jednog zalogaja s lososom i krastavčićima, kroasančići s mljevenom šunkicom, kremasti sir s nasjeckanom rajčicom na kruhiću, a onda cheese cake s jagodama, čokoladne princes krafe iz kojih curi čokoladna krema dok se na vrhu kočoperi malina, macaroons, panna cotta od manga, torta od čokolade s lavandom, mint kolačići s kremom od vanilije, mini tiramisu posut zlatnim listićima…
Kako preživjeti do večere
U Anantari Siam u Bangkhttps://www.anantara.com/en/siam-bangkokoku to znači da je vrijeme popodnevnog čaja. Iz nekog razloga svi u jugoistočnoj Aziji briju na taj engleski običaj koji je uvela Anna, sedma vojvotkinja od Bedforda još 1840. Kako se tada jelo samo doručak i večeru u finim kućama, vojvotkinja je upravp umirala od gladi u međuvremenu, pa je uvela da se oko 4 ili 5 popodne barem nešto prigrize i preživi do večere. Prvo je jela samo u svom budoaru, a kako se glas o tome pročuo, sve joj je više ljudi počelo pristizati u goste i ovaj divan običaj je zaživio.
Sendviči, popularni scones (nešto nalik muffinima što se jede uz obilje slatkog vrhnja) i kolačići uz čaj bili su izvor zabave da se prikrati vrijeme do večere. Apsolutno se slažem s Anne od Bedforda, jer taj je period meni samoj, od negdje dva pa do sedam ili osam kritičan po pitanju gladi. Već dugo nisam vidjela toliku predanost kolačima kao toga dana u Anantari.
Zlatne škare i nježne ruke za bijeli čaj
Bili su lijepi poput umjetničkog djela i to toliko da mi ih je bilo žao pojesti (prve dvije minute). Kad je još došao i poseban čaj sa Sri Lanke, doživljaj je bio potpun; isključivo cvjetovi bijelog čaja koje beru jedino žene svojim nježnim rukama i to zlatnim škarama. Idealan je da ga piju princeze i ja sam se u tom trenu u divnoj plavoj haljini, s macaroonom u jednoj i čajeku u drugoj ruci osjećala upravo tako.
Nicolas Schneller, jedan od najboljih chefova u Bangkoku
Ali sve je to bila samo uvertira za sastanak s jednim od najboljih chefova u Bangkoku – Nicolasom Schnellerom. Bila sam nervozna prije toga, jer su većinom svi kuhari, pogotovo ako su zvijezde, umišljeni, naporni i najpametniji. I ti onda kimaš glavom dok ti objašnjava svoju fusion kuhinju i molekularne kerefeke i osjećaš se bez veze jer nakon toga uglavnom ostaneš gladan. Kad eto ti chefa Nicolasa, velikog i veselog Francuza porijeklom iz Lyona kojemu je kuhanje strast već 40 godina.
Iako je jedan od najboljih i pod sobom ima 104 kuhara i nebrojeno pomoćnog osoblja, priča i kuha mi s lakoćom, potpuno neopterećen svojim statusom. I izgleda onako kako bi jedan pravi kuhar trebao izgledati – veliko, dobro uhranjeno i zadovoljno.
Već je 12 godina u Anantari i priča kako je prvo malo modernizirao tajlandsku kuhinju. U kuhinji sam s Nicolasom provela više od tri sata i bilo mi je je ta kuhinja zbog odlične atmosfere, ruku na srce, jedno od najboljih mjesta u Bangkoku koje sam vidjela u svom luksuznom pohodu na tajlandsku prijestolnicu.
Iako su me propisno razmazili i u spa kraljevstvu gdje su me sat i pol masirali bambusovim štapom, razvlačili i stavljali tople obloge od mirisnih biljaka u kombinaciji tehnika iz Laosa, Burme, Kine i Tajlanda. Masaža se zove Siam 2482 i nudi se samo u ovoj Anantari na svijetu, a meni su, iskreno, suze išle od toga kako me maserka savršeno gađala u saski mišić.
Fotografije: Nađa Irena Fišić
