Zamislite da ste jako popularna i cool djevojka koja živi u gradu koji je nakratko ostao bez internetske veze, društvenih mreža i brojača. Dok prolazite ulicom s frendicom, krajičkom oka primjećujete da vas ljudi gledaju. Neki stisnu oči da vas bolje fokusiraju, neki podignu obrvu pa vam se nasmiju, pozdrave vas, nekima ispadne žličica od sladoleda koliko su fascinirani ili, zašto ne, u šoku. Dođete do kraja ulice, zastanete i što je vaš sljedeći potez?
Pitate li možda frendicu ispod glasa neka odmah izbroji koliko vas je ljudi upravo pogledalo? Ok, recimo da je doista to radila pa ste doznali točan broj – 560 gladnih pogleda u prve tri minute. Želite li broj pregleda sada isprintati na majicu pa napraviti još jedan đir po rivi, tek tako da vidite promjenu? Ili možda zahtijevate da vam se odmah ispišu sva imena i najbolji komentari vašeg ‘the prolaska’ dok ćete one pakosne izbrisati?
Ok, malo pretjerujemo zamišljajući kako bi to izgledalo kada bismo naše virtualne navike iz metaverzuma nakratko prebaciti u IRL. Nakon što ste se vratili online, jedno pitanje ostalo je visjeti među pikselima: kako je moguće da upravo to radimo na društvenim mrežama? Je li se u međuvremenu naša opsesija pomnim praćenjem tko nas sve javno gleda, a tko špijunira, stručna analiza kada je netko vidio poruku i za koliko je nanosekundi odgovorio ili će nas možda zauvijek ignorirati sve dok nas konačno ne blokira, pretvorila u neku dijagnozu? Naravno da je prvi spontani odgovor da to radimo zato što možemo. I zato jer je užasno zabavno. Naravno, sve dok to više nije.
Pakao zvan ‘poruka pročitana’
Uostalom, svijet se od 2011. godine, kada je prvi put na iMessageu uvedene opcija ‘poruka pročitana’, podijelio u dva velika tabora – klub ljubitelja te opcije i kontrol frikova i društvo, paaa… recimo to iskreno – 100% hejtera. Ne znamo za vas, ali psihologija koja stoji iza potvrda o čitanju ipak je više na strani ovoga drugog kluba. Pa kako i ne bi bila kada se ono što je u početku zamišljeno kao ultimativni podizač dopamina, serotonina i oksitocina pokazalo i kao najbrži put u najdublju depru.
A tko će sve te pacijente odraditi?! Šala mala, ali znate o čemu pišemo – o onom osjećaju da ste užasni high kada vas pogleda netko tko vam se sviđa, kada vam taj isti kao sumanut lajka objave, šera, komentira, pa vas konačno pita i broj na WhatsAppu, da bi se ta ista opcija vrlo brzo pokazala i kao ubojica vašeg dobrog raspoloženja te ultimativni miner krhkog samopouzdanja. I ne, ne pretjerujemo – glavni razlog zašto su propale mnoge veze.
Izlazak iz vlastite kože
Kada smo već kod samopouzdanja, konačno dolazimo i do odgovora na pitanje s početka priče – imamo li možda dijagnozu zbog učestalog gledanja tko nas sve gleda. Bez brige, činjenica što svako malo analizirate viewere ne znači nužno da ste narcis, nego da jednostavno želite shvatiti kako vas drugi vide. Želite na tren izići iz svoje kože kako biste na sebe pogledali iz neke druge perspektive, shvatili što su vam jake strane, a što loše. Nešto kao da ste napravili tajnu fokus grupu od vaših frendova i pratitelja ili virtualno ogledalo. Što ne bi bilo nimalo loše kada često ne bi upućivalo na drugi problem – kronični nedostatak samopouzdanja.
Ok, psiholozi kažu da nema ništa loše u tome da se ponekad osvrnete iza sebe kako biste vidjeli tko vas je sve gledao, kao što je posve razumljivo brojati sekunde dok čekate da vam odgovori netko do koga vam je užasno stalo. Uostalom, možda ipak ima istine u onom citatu s Instagrama koji kaže da među stotinama i tisućama pogleda i dalje tražimo samo onaj jedan. No izmišljati sulude scenarije i graditi vlastitu sliku o sebi na temelju toga je li vam netko istog trena odgovorio ili ne te razbijati glavu – zašto, o zašto to nije već učinio, e to je već posve druga priča. A što vi mislite: je li nas ta opcija ‘poruka pročitana’, kako je prije desetak godina smjelo tvrdio portal Gizmodo, doista natjerala da se više volimo ili je možda zauvijek treba poslati onamo otkud je i došla – u daleki svemir najmračnijih tajni?
Naslovna fotografija: Unsplash
