Šira javnost naučena povezivati ADHD uz prizor iznimno živahnog djeteta koje teško prati nastavu te vječito trči, skakuće i upada svima u riječ. S vremenom takvo dijete odrasta u osobu kojoj se jednako teško koncentrirati na radne zadatke, mirovanje joj je nepoznat pojam, a život neorganiziran. Međutim, situacija nije toliko jednostavna. Iako opisano zaista jest jedan od mogućih ADHD scenarija, nipošto nije jedini.
Poremećaj pažnje
Poremećaj pažnje jedno je od rijetkih stanja koje se bitno drugačije manifestira kod djevojčica i dječaka, odnosno žena i muškaraca. Pripadnici muškog spola opisuju se kao „poster person“ za ADHD iz razloga što su njihovi simptomi više orijentirani ka fizičkoj hiperaktivnosti te samim tim znatno vidljiviji. Upravo je to ono što dovodi do (pogrešnog) zaključka kako naizgled mirna djevojčica/žena zasigurno ne pati od spomenutog. Međutim, ženska hiperaktivnost najčešće je internalizirana – karakterizira je iznimno visoka razina mentalne aktivnosti koja često prolazi nezamijećeno.
‘Kako to misliš, um ti je ponekad potpuno tih i ne posjeduješ vlastitu radio-stanicu u glavi?!’
Iz tog razloga, prisutan je velik jaz između dobi u kojoj se postavlja dijagnoza – prosječna dob za muškarce iznosi 11 godina, a za žene čak 37. Potaknute time, žene s kasno postavljenom dijagnozom na Redditu su kreirale podforum pod nazivom „adhdwomen“ unutar kojega dijele vlastita iskustva. Jedno od njih glasilo je ovako: „Shvatila sam da je moj način razmišljanja nešto drugačiji tek u tridesetima, nakon što sam se udala. Suprug i ja funkcionirali smo potpuno drugačije. Kako to misliš, um ti je ponekad potpuno tih i ne posjeduješ vlastitu radio-stanicu u glavi?! – pitala sam ga. On pamti godišnjice i rođendane, ne zaboravlja odgovoriti dragim ljudima na poruke i pozive i svuda dolazi na vrijeme. Ujutro je, nakon šalice kave, spreman za radne pobjede dok mene kava gotovo uspavljuje, a na zahtjevne zadatke najbolje se koncentriram tek u večernjim satima. On je organiziran kao da je u vojsci; meni vrijeme kao da curi kroz prste – postoji velika šansa da ću mnogo toga smetnuti s uma, osim ako isto ne zapišem i konstantno držim unutar vidnog polja.“
Neke od općenitih karakteristika osoba s ADHD-om su:
- Snažni interesi za točno određene, okolini ponekad nerazumljive stvari u djetinjstvu
- Brzopletost praćena nepotrebnim greškama koje ne proizlaze iz neznanja već su rezultat smetenosti
- Manjak dosljednosti – jedan dan mogu, drugi dan ne mogu
- Učestalo mijenjanje planova i problem s pridržavanjem fiksnog rasporeda
- Loše pamćenje verbalnih uputa, ali istovremeno gotovo fotografsko pamćenje onih pisanih
- Započinjanje više različitih zadataka (svakodnevnih i poslovnih) istovremeno
- Problem s percepcijom vremena (tzv. time blindness) što rezultira čestim, iako nenamjernim kašnjenjem
- Skakanje s teme na temu, bilo da se radi o dijalogu ili unutarnjem monologu
- Loš fokus u područjima koja ne spadaju u njihove interese
- „Spacing-out“ – nenamjerno isključivanje i mentalno lutanje usred razgovora ili bilo koje druge aktivnosti
- Sanjarenje
- Problem s organizacijom
- Problem s dužim periodima mirovanja, što najčešće dolazi do izražaja za vrijeme nastave, poslovnih sastanaka, prometnih gužvi ili bilo koje situacije u kojoj nije primjereno i/ili moguće tek tako ustati
- Skokovite promjene u razinama energije (tzv. hyperfocus vs. crash)
- Hipersenzitivnost i osjetljivost na kritiku
Evidentno je kako sve navedeno može bitno utjecati na kvalitetu života te na privatne i poslovne odnose. Naime, osobe s ADHD-om često bivaju okarakterizirane kao neodgovorne, neorganizirane te one s manjkom poštovanja prema tuđem vremenu i interesima. Važno je istaknuti kako je to daleko od istine, štoviše, ADHD nerijetko ide ruku pod ruku sa snažno razvijenom empatijom, a svaki eventualni propust koji oni s poremećajem pažnje učine, rezultat je njihova stanja, a ne odraz neuvažavanja okoline. Također, intenzitet simptoma nije univerzalan. Oni s iznimno jako izraženim ADHD-om nailazit će na znatno više poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju, no upravo to donijet će im ranije postavljenu dijagnozu te opciju traženja pomoći. S druge strane, oni sa slabijim simptomima nerijetko se ‘provuku ispod radara’ – dovoljno su funkcionalni da bi se uklopili u okvir ‘normalnog’, ali s obzirom na to da je ADHD ipak prisutan, nailaze na (manje) poteškoće koje se najčešće tumače kao loše karakterne osobine.
Međutim, nije sve tako crno, jer osim ranije navedenih ‘nepoželjnih’ karakteristika, ADHD donosi i obilje pozitivnih osobina:
- Visok IQ
- Jako dobra percepcija te velika moć zapažanja
- Izrazita znatiželja
- Strastven pristup osobnim interesima
- Mogućnost obavljanja velike količine zadataka u iznimno kratkom vremenskom roku – stanje hiperfokusiranosti
- Motiviranost interesima, a ne novcem ili priznanjima okoline
- Emotivnost i visoka razina empatije, posebice prema onima koji su također ‘drugačiji’
- Način razmišljanja je razgranat, a ne linearan, što omogućuje simultano razmišljanje o više različitih stvari
- Iznimno razvijena kreativnost
- Lutajući um omogućuje pogled na problem iz drugačije perspektive te pronalazak neuobičajenih, kreativnih rješenja
- Velika mogućnost vizualizacije apstraktnih pojmova te izražavanje misli slikovitim primjerima
- Unutarnji svijet je bezgraničan
Usporedno s porastom svijesti o važnosti mentalnog zdravlja, raste i svijest o raznolikim manifestacijama ADHD-a. Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika i umjetnika ima(o) je ADHD – Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, W.A. Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Mel B, Solange Knowles i Emma Watson samo su neki od njih, a njihova postignuća u jednoj se mjeri pripisuju upravo blago drugačijem načinu funkcioniranja. Iz toga se daje zaključiti kako su pojedinci s ADHD-om iznimno korisni članovi zajednice te se zbog toga potiče uklanjanje etikete poremećaja – umjesto toga predlaže se korištenje naziva „neurodivergentnost“ koji bi simbolizirao ponešto drugačiji, ali i dalje posve normalan um.
