Prostorija je u mraku. Ulazite sami ili s vašom ljubavi u fancy tvrtku. Sjedate pred mikrofon, stavljate slušalice na uši, a djevojka ugodna glasa vam postavlja pitanja. Kada ste se prvi put zaljubili, kako vam je slomljeno srce, što biste u sljedećim vezama svakako htjeli izbjeći, što mislite o eutanaziji… Nakon iskrenih odgovora izlazite u predvorje gdje vam ljubazno osoblje predaje vaše podatke – postotak koji govori o tome koliko ste savršen par, koliko se podudarate i koje su vam šanse da vaša ljubav opstane. Da, nešto kao da ste došli kod psihologa, a koji je usput i super matematičar koji rastura račun vjerojatnosti pa vam može isporučiti savršen algoritam za klađenje. Na vama je hoćete li se upuštati u rizik. Ako ste solo, a netko vam se sviđa, možete vaše podatke s testa duboke osobnosti usporediti i s nekim online.
Ako i dalje inzistirate biti s nekim u vezi tko vam nije kompatibilan, kada upadnete u krizu tu su i savršene tablete napunjene hormonima i neurotransmiterima zaljubljenosti pa ih možete čvaknuti kada god osjetite da padate u stanje indiferentnosti. No, čak ako i to zapne uvijek možete skoknuti u bordel s lutkama-robotima koje rade baš sve što poželite i koje vam doslovce čitaju želje. Tako nekako zvuči scenarij SF ljubavnog filma “Zoe” s Ewanom McGregorom i Leom Seydoux.
Kada su vam šanse da vaša ljubav uspije 0%
On je programer slomljenog srca kojem se raspao brak, a ona je njegova savršena žena, čisti konstrukt njegova uma u koju su utopljeni svi njegovi osjećaji. Da stvar bude suludija ona čak radi u njegovoj firmi za izračun algoritma uspješnosti ljubavne veze, sve dok jednoga dana i sama ne dođe na ideju da se podvrgne testu i sazna kolike su joj šanse s njezinim šefom. I užasno se iznenadi kada sazna da je brojka 0%. Pa kako je to moguće? Ona nije imala dojam da ju baš tako mrzi. Tada prvi put saznaje da je ona robot. I to onaj toliko savršeno napravljen da nitko živ tko je pogleda ne može primijetiti da nije od krvi i mesa. Treba se dobro zagledati u njezine zjenice ne biste li ugledali da se u njima sto na sat vrte mali procesori. Jedina kvaka cijele ove priče je ta da žena-robot padne u neku vrstu depre, jer shvati da nije stvarna i da ne može plakati pa joj čak pada na pamet da je zauvijek isključe iz programa kao što rade lutkama u bordelu kojeg vodi Christina Aguilera.
Začarani krug i osjećaj da su svi zamjenjivi
Svaka čast filmu, no je li to doista scenarij koji nas čeka u tako bliskoj budućnosti! Ako je vjerovati futurolozima koji istražuju trendove budućnosti film je super, osim što zvuči kao da ga je radio neki zaljubljeni trubadur slomljena srca iz srednjeg vijeka, jer ideja da na svijetu postoji naša savršena polovica i da ćemo tek tada biti cjeloviti je tako passe. Uostalom, znate i sami kako to ide. Ugledate nekoga prije pet minuta, izmijenite nekoliko rečenica, nešto vam se učini poznato, na brzinu iz svoje memorije izvučete svoje snove o budućnosti, ideale, na brzaka projicirate sve to na čovjeka koji stoji preko puta vas. I voila!
Već se vidite na vjenčanju i da preko vaše fotke na Instagramu piše “I živjeli su sretno do kraja života…” A čim se malo otrijeznite i bolje pogledate shvaćate da stvari uopće nisu takve kakve su vam se činile, već da ste duboko razočarani. I što sad? Najbolje je tražiti dalje. I to po mogućnosti online. Dakle, kao kada kupujete u Zari. I sve bi to bilo super, samo kada ne bi postojao taj problem da su svi ti frajeri tako nanizani jedan pored drugoga užasno zamjenjivi i da se čini da uvijek dolazi bolji model. I eto vas u vražjem krugu u kojem ne da nema ljubavi nego nema i izlaza nego da se zadovoljite seksi avatarom kao što čini 50% Japanaca.
Budućnost ljubavi
Ima li iz tog ljubavnog pakla uopće izlaza? Ima, ali moramo odustati od ideje romantične ljubavi i braka kakve smo do sada poznavali, kaže Matthias Horx, autor knjige “Future Love”. Vrijeme je da odrastemo i ojačamo te da prestanemo očekivati da će nam druga polovica čitati misli i odgovarati baš u svemu 100%. Naime, deset tisuća godina nam je trebalo da s nomadskog stila života prijeđemo na onaj lovaca i sakupljača. Jako puno nam je trebalo i da s ugovorenih brakova prijeđemo na one sklopljene slobodnom voljom, a kako stvari sada stoje izgleda da se ponovo vraćamo nomadskom stilu života, jer našu svakodnevicu obilježavaju veća mobilnost, individualnost, digitalizacija i virtualizacija.
No, što to znači za nas? Ako je vjerovati gospodinu Horxu brakovi će i dalje postojati, ali u light verziji. Nešto kao ugovori na određeno vrijeme, godinu, dvije. A ljudi će se ženiti više radi iskustva i želje, a manje potrebe. Naime, u zadnjih nekoliko godina vrijeme stupanja u brak se pomaknulo na 23-33 godine, što automatski znači da se čovjek prije braka zaljubi u 12,7 partnera, a kada se i ako odluči na brak itekako zna što želi. S druge strane, paralelno će postojati i monogamija, poligamija te sologamija. Da, vjerojatno ste već čuli da se u nekim zemljama moguće udati ili oženiti i za same sebe. No, kako će izgledati razvod, o tome ćemo, vjerojatno plakati sutra.
Naslovna fotografija: Unsplash+
